Sećam se... Poslednjih nekoliko dana stare godine u školi niko nas ne bi terao da odgovaramo, samo smo pravili zidne novine sa crtežima jelki, Deda Mraza, irvasa i, naravno, poklona. Trideset prvog u kuću bi odnekud bila donesena bugarska jelka na sklapanje, marke „zakržljala u razvoju“, okićena jednocifrenim brojem rasparnih ukrasa. Bio bi uparađen i okrugli sto u maloj trpezariji i prekriven svečanim čaršavom sa izvezenim trešnjama. Na počasnoj galeriji, na centru stola, dostojanstveno stoji masivan crni svećnjak od kovanog gvožđa sa tri debele sveće, opkoljen ruskom salatom, pitom sa mesom i prasetinom. Stražu drže nabildovana pogača, naseckana čajna i mlad sir. Možda i neki slani štapici sa susamom. Ne sećam se, bio sam mali. Na televizoru „ei kolor deluks“ čudno veseli Dnevnik, koji vodi niko drugi do Čkalja. Terciraju pripiti Žika Kakosebešepreziva i odavno izlapeli Nikitović.
Meni se čini da je neka velika farmaceutska interesna grupa ciljano proizvela vakcine za famozni H1N1 virus i počela da širi pandemijsku paniku. Mnogo je dokaza u nezavisnim medijima da je svinjarija od gripa samo plašenje naroda da bi se profitiralo na prodaji vakcina. U toj prljavoj zaveri profitiraju svi u lancu “od njive do trpeze”. Proizvođači, trgovci, posrednici, uvoznici, političari koji odobravaju budžete za vakcine, distributeri... Čak i mediji profitiraju zastrašujući narod koji im u strahu povećava tiraž i gledanost.
Особине оваквог стања духа су: смањење круга интереса, пад радозналости, понашање искључиво по устаљеном моделу без погледа у непознато, страх од новог, крутост у начину размишљања, одуговлачење при доношењу одлука, неупуштање у икакве ризике, уходан ритам свакодневних активности, сужавање круга пријатеља, па и родбинских веза...
Једино што стварно помаже је промена филозофског приступа животу, ослањање на преостале животне способности, дружење с младим и по природи оптимистичним светом, задржавање интереса за околину до крајњих граница, физички контакти...
Hejter, kako to gordo zvoca.... U stvari mrzi.
Jedna od definicija osobe koja nosi epitet Hejtera kaže da ta osoba jednostavno ne može biti zadovoljna tuđim uspehom. Ja bih je proširio i na neuspeh. Hejter je jednostavno nezadovoljan i ne voli. To mu je opredeljenje. On se vrlo često ni u šta ne razume do te mere da nudi rešenje, ali zato kritikuje, a neretko i vređa i podsmeva se.
Pojavljuju se na forumima, komentarišu po novinama, blogivima, fejsbuku i tviteru.
Moje iskustvo kaže da su hejteri najinventivniji i najaktivniji na tviteru i da mahom potiču iz podvrste tviteraša koji nemaju prezentovan ni fragment identiteta. Neki "ozbiljni" nickovi su u pitanju a za avatar se uzimaju razne apstraktne prirode, junaci nepoznatih stripova, ... Da bi nekog pljuvao daleko je komotnije kada nemaš identitet nego da si sa svojim imenom i prezimenom plus slikom. Jednostavno ljudi bez identiteta na društvenim mrežama ne dele ista prava i obaveze. "Ponašaj se prema drugim ljudima kako bi voleo da se oni ponašaju prema tebi" za njih ne važi. Tu su da istresaju komplekse što ih je tukla sestra, što u školi nisu imali društvo ili jednostavno nisu zadovoljni svojim životom. Iz duboke anonimnosti iznose "stavove" i uvrede bez ikakve moralne odgovornosti.
Nakon proglašenja pobednika na takmicenju "Etil godine" i prigodne dekustacije , grupa eksperata iz sela Kremna,Stapara, Bioske i Vrutaka, sela sa teško zapamtivim, konspirativnim, partizanskim imenima je velikodušno oprostila Kusturici postojanje. S tim u vezi su spremni da predju preko date reči da će da radi mitraljez u kosti, budak, cirkular, kuka i motika, ... a bogami kletva i nastave da žive u kohabitaciji sa dragim
Ovih dana sve nas je šokirala vest da je kontroverzni biznismen iz Bosne, formacijski raspoređen u Vranju, dobio od Mileševske eparhije orden Beli anđeo. Da budem iskren, meni je ta vest sa Pahomijem i ordenom Beli anđeo zaličila na onu „Srbin ubio ajkulu u Egiptu".
Za Pahomija smo prvi put čuli oktobra 2002, kada je trinaestogodišnji dečak došao u policijsku stanicu u Vranju, zajedno sa majkom i bakom, da prijavi kako ga je episkop Pahomije seksualno zlostavljao.
Šta li se desilo u međuvremenu što je meni promaklo, a dovelo je Pahomija do odlikovanja?
- Hrana koju je pojeo Stamatović nije sadržala u sebi nikakvu salmonelu, digestivnu bakteriju, ili bilo koju toksičnu susptancu – rekao nam je načelnik Kliničkog centra Blagoje Spasović – Njegov organizam je prosto odreagovao na unos nepoznatih materija. To vam je kao kada neko ode na Tajvan ili neku tako egzotičnu zemlju, i onda organizam doživi šok usled konzumiranja hrane sa drugog kraja sveta na koju nije navikao.