Policajci mnogo vole da demonstriraju saobraćajnu pedanteriju.
Sakriti se desetak metara iza znaka ograničenja, u neki grm ili kućno dvorište, čest je performans prosječnog „saobraćajca“.
Vole i juriti u pratnji nekih „važnih“ lica .
Prolazio sam tako kanjonom Vrbasa a iza mene je ogromnom brzinom išlo policijsko vozilo sa upaljenim rotacijama.
„Skloni se sa ceste “- derao se revnosni
Rano je reći kakve će biti posljedice hapšenja Radovana Karadžića, ali jedno je sigurno, onog trenutka kada se sa malih ekrana skine lik Dragana Davida Dabića a pojavi se novo-staro lice prvog Predsjednika RS počinje i njegov novi politički život.
Radikali u Srbiji su politički profitirali odlaskom Šešelja u Hag tako što im je porasla popularnost. SDS na sličan način koristi ovaj trenutak za povratak na političku scenu, a skori lokalni izbori će pokazati koliko će u tome i uspjeti.
Predsjednik SDS-a Mladen Bosić je tako među prvim posjetio osnivača
Dugo je najgledaniji kratki film o Banjaluci, na svjetskim internet portalima, bio onaj kad dva učenika tuku trećeg, dok ostali drugari to gledaju i mirno jedu svoje kifle.
Ovih dana novi filmski uradak svijetom promoviše naš grad.
U ovom, veoma gledanom, filmu učenik na času šamara svoju nastavnicu a njegovi drugari, koji to snimaju, se veselo klibere.
Cjeli razred mirno posmatra ovaj tužni performans.
Novi film je svojevrsna nadogradnja prethodnog i ako ima razuma moramo se zapitati-Šta će biti u sledećem ?
Koju vrstu progresa nasilja
U utorak, 7. aprila, u Sarajevu je održana promocija filma “Nema ali”, u režiji Faruka Sokolovića. Povod za film je tekst koji je Haris Jusufović objavio na portalu Buka prije šest mjeseci.
Tekst pod naslovom “Hoću da znam šta se desilo sa mojim komšijama Srbima u ratu” pročitalo je 50 000 ljudi. To je jedan od najčitanijih tekstova na našem portalu.
Na premijeri filma bilo nas je pedesetak. Među nama je bila i Slobodanka Macanović, žena koja traga sa posmrtnim ostacima svojih roditelja, Marine i Radoslava Komljenca, koji su odvedeni
Pronašao sam ovo razmišljanje Aleksandra Tijanića, Generalnog direktora RTRS-a na temu Kosova na sajtu NIN-a
Vrijedno je podsjećanja...
Šta će Srbima Kosovo ?
Najskuplja srpska reč” - Kosovo - konačno je dobila cenu. Ništa tragično. Prodavati ono što je već u vlasništvu drugih, samo je dokaz odrastanja nacije. Naime, nekad sam verovao da gubitak Kosova za svakog Srbina predstavlja simboličnu kastraciju. Koji će Srbin pristati da mu odseku muda? Sad vidim red pred kantarom. Stoje
U inflaciji pokušaja da dođemo do istine u vidu raznih komisija, odbora, foruma, ona je sve dalja i najčešće izgleda nije ni bitna. A do istine se, jasno, ne dolazi komisijom nego kao što je to uobičajeno-Mozgom.
Odlukom da u ovom slučaju držimo mozak u položaju-ler rizikujemo da nam civililizacijski rikverc bude odrednica budućnosti.
Pepeo
U nacističkoj Njemačkoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali koncentracioni logori.
U logorima su u plinskim komorama i krematorijima spaljivani ljudi.Iz dimnjaka
Ako biste vi planirali tako kao da ne postoji svet nego da samo postojite vi, onda ste vi Bog, a ako ste Bog, onda nema rasprave. Ali ako niste Bog, onda uvek postoji okruženje u kome vi morate da planirate svoju strategiju, i ako to okruženje na kraju odbije vašu strategiju i dovede do neuspeha, onda ste krivi vi, a nije kriv taj svet.
Ako biste vi planirali tako kao da ne postoji svet nego da samo postojite vi, onda ste vi Bog, a ako
U vrijeme mog ranog odrastanja nije, kao sada, postojala gomila udruženja i nevladinih organizacija koje se bave promocijom prava djeteta.
Samim tim nismo ni znali da ta prava i postoje. Stoga nam vjerovatno nije bilo čudno kada je naša učiteljica sprovodila pravdu na času tako što je nemirne drugare prevaspitavala tako što ih je uvježbanim potezom udarala glavom od tablu, ne prestajući da nam istovremeno drži čas iz Poznavanja prirode i društva.
Nije nam bilo čudno ni kada smo dobijali porciju batina od naših roditelja, uostalom, „ batina je iz raja izašla...“.
Njujork, Badnje veče, ljeta gospodnjeg 1943...
U sobi hotela Njujorker starac se spremao za počinak. Sam.
O čemu je razmišljao gledajući to veče ka plafonu sobe u kojoj je proveo prethodnih deset godina - niko ne može sa sigurnošću reći.
Živi kažu, da stari ljudi predosjete dolazak kraja, nepogrešivo, i tada im u misli ulaze slike iz djetinjstva, bezbrižni krajevi iz kojih su pošli ka nekim drugim, često ne baš gostoljubivim predjelima. Obično u