ВОЈСКА О СКРАЋЕЊУ
КУРВА О ПОШТЕЊУ........
А гусари о пливању......
deset ljutih gusara
otišlo u krevet
jedan se izbušio
sad ih osta devet.....
devet ljutih gusara
krenulo u flert
jedan bio streit
ostade ih eight.......
8 ljutih gusara
živelo in lieben
jedan pobenavio
ostade ih sieben...
7 ljutih gusara
puši the "best"
jedan se uduvaoo
ostade ih šest.....
monotonija neka udarila ovih dana, ma nevidjeno....
a to nikada nisam voleo...
jednolikost, jednobraznost, sivilo,
prepisivanje.
vidi se da je stigla jesen,
i počela nova školska godina,
profa čita , a dobri djaci prepisuju.
a onih loših nema nigde, nisu došli u školu??
ili su došli....
al ne smeju da se jave..???
Radoznala vlažna crna njuškica pokušavala je da proviri iz kartonske kutije, u kojoj je putovala te ratne 99 iz Beograda na selo, ali su je u tome sprečavale malene dečije ruke, nedozvoljavajući da mrgud od konduktera , u putničkom vozu ka jugu, ugleda njihovo tajno pufnasto blago.
Stalne zvuke sirena, ponoćne eksplozije, podrume i šapat ljudi, zamenile su beskrajne livade, vlažan šumski vetar, poneki ponoćni krik ćuka, i ono što je najviše voleo, veseli bezbrižan
Priča 1. av av, spavam danju, radim noću, gazda čuva mene, ja čuvam njega, poso nije težak, trčkam po dvorištu oko kuće i lajem, ptice, mačke a možda i lopovi beže i gazda mirno spava, komšije se bune što ih budim, ali nije me briga, ko ne može da spava, neka sluša Bajagu i neka popije šarene pilule za lilule..av av
Priča 2. av av, ja sam mali, i ostaću mali, ne radim ništa, igram se ceo dan u malenom stanu, i svi me vole....osim komšije ispod, on je baksuz i sve mu smeta, a najviše moje piškanje sa terase.
Vreo junski dan, u gradu puno nekih mladih ljudi, da ne kažem dece, koja nude prospekte agencija za letovanje..za metroe..za ideje..a medju njima i dva smušena deteta sa hemijskim olovkama u rukama, pokušavaju da kažu nešto oznojeno-umornim prolaznicima, ovi se žure, baš kao i ja i odlaze....
Kasnije, saznajem, da su to zaprvo djaci iz škole za decu ometenu u razvoju i da prodaju olovke na ulici pokušavajući da pribave neka novčana sredstva za svoju školu.
Vreo junski dan, vozim bicikl, vidim iste face na istom mestu, prilazim, devojčica i
ili u prevodu dan nezavisnosti
pogledah RTS, večeras, i imam šta da vidim...prvi program SRBIJE danas dana 11.06.2009. prikazuje pomenutu glupost od filma, film koji veliča jednu coca-cola naciju, film koji prikazuje njih kao smele hrabre neustršive nesalomive, požrtvovane...bore se protiv svemiraca....i spasavaju nas ostale ...bedne glupe jadne nesposobne.. e baš im hvala.
I indijanci im se zahvaljuju...pošto su i njih spasili...baš pročitah nedavno, kako su ih vekovima spasavali otimajući zemlju i gazili svoju datu reč. Naravno o tome
Najlepši deo svoje mladosti, obično vezujem za dešavnja na i oko elektrijade, koja su u to vreme, kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, bila i nešto više od druženja studenata, verovatno su političarima služila za opipavanje pulsa naroda, ka raspadu zajednice.
Jedna od poslednjih Velikih elektrijada na prostoru eks YU, održala se u Puli, upamćenja po izdvajanju Slovenaca i Hrvata, a meni je ostalo u sećanju pesma B.Dugmeta..pljuni i zapevaj...moja jugoslavijo...koju su tada zdušno pevali preostali jugoslovenčići, bosanci,makedonci
dan kada moja žena tortu pravi ostaje ostaje upamćen kao dan radosti i smeha u mom ne baš nešto previše veselom životu, a ako mislite da je radost zbog ukusa iste...onda grešite..u pitanju je izgled kao i put kojim se do tortice stiže..
sve počinje listanjem mnogobrojnih časopisa, tipa kuhinjica, hrana i vino, debeli ali srećni... i pokušajem odabira one prave, one koja pleni izgledom a verovatno i ukusom..a da su slike lepe..prelepe.
posle značajnog i dugotrajnog rada na teoriji..naravno sledi praksa..a tada i počinje