Ako postoji još neko ko nije u svoju VIP listu ili makar u favorite ubacio ovaj nik - 112358oo - evo još jedne zgodne prilike.
Razloge ne moram da vam objašnjavam. Ipak, još jedan od razloga je taj što sam bila srećna kad sam naučila napamet da iskucam ove brojke, ne prepisujući.:)
I kad smo već ovih dana u raznim pričama oko blogovanja, pade mi na pamet da bismo mogli da napravimo glasanje najsimpatičnijih, najoriginalnijih, najdražih
E. da mi je neko rekao da ću čitati poeziju, da ću se smejati, plakati, da će mi nedostajati neko koga ne znam, da ću ga upoznavati tek kad nije tu, da ću....
.... pa da vam šapnem:
Jeste li znali da postoje kongresi blogera?
Jeste li znali da je nedavno u Kopenhagenu bio kongres i da je jedan naš kolega iz potpalublja dobio nagradu za najbolji tekst o klimatskim promenama?
Niste?... Nisam ni ja... maločas mi javilo...
Pisao je Bačkom kanalu...
Sticajem
Priznajem, pre pola sata sam po prvi put čula za Konija i čitavu akciju koja je počela pre desetak godina a sada doživljava svoj vrhunac, i verujem, uspešan završetak.
Ne poznajem Afriku, Ugandu još manje... O tipovanim i napravljenim zločincima, da bi se sprovela politika neke jake sile - mislim sve najgore. Ali o stvarnim zločincima koji ne prezaju da zlostavljaju, zloupotrebljavaju, sakate i ubijaju decu - moja glava ne može da pronađe reči...
Divim se čoveku koji je dao reč, a onda učinio sve da je održi. Hvala mu.
U ovom filmu - sve vam je saopšteno.
Živi lama,
Nema tata,
Nema mama.
Blog moga prijatelja Buleta Ustajem sad i idem podsetio me je na sjajan prevod pesme Ogdena Neša "I Will Rise And Go Now" koji je majstorski uradio Dragoslav Andrić (ceo tekst pesme i prevoda je na Buletovom blogu). I onda, navreše mi sećanja na neke od sjajnih zvezda posebnog beogradskog duha koje su me sedamdesetih i osamdesetih vodile kroz uzbudljive noći ka odrastanju i postajanju onoga što sam i danas.
Vesele šezdesete i sedamdesete donele su lagodan život, pesmu i opuštanje širokih narodnih masa. Talas roka, koji se sasvim lako primio u tada naprednoj Jugoslaviji, nije zahvatio baš sve slojeve društva. Sećam se da je moja majka još tada sve dugokose rokere zvala "bitlusi" i jedva se mirila činjenicom da su njeni sinovi već u osnovnoj školi imali kose do ramena i ložili se na muziku koja nije baš prijala ušima naviknutim na dalapu i dvojnice.
Narodna muzika, muzika širokih masa sklonih ćiriličnoj kulturi, do tada je prošla kroz tri glavne faze. Najduže su u sećanju naroda ostali guslarski deseterci. Za njima, sledile su "izvorne narodne pesme", koje su se takođe prenosile usmenim predanjem, uglavnom po prelima. Novi talas činile su starogradske pesme, koje su prve donele "gradski" šmek narodnoj pesmi, pod uticajem modernih vremena. Sve je to bilo nedovoljno da se tradicionalna narodska kultura odupre navali roka. Kao prirodan odgovor, posebno u vreme kada se sa sela masovno odlazilo u grad, noseći sa sobom specifičnu kulturu i običaje, pojavile su se novokomponovane narodne pesme.
Pariz dočekuje goste velikim brojem ugostiteljskih objekata svakojake vrste i namene. Možda im je svima karakteristično da je hrana odlična, dok je osoblje uslužno, simpatično, otvoreno i nasmejano. Putujući raznim avio kompanijama prethodnih meseci, naišao sam na dva članka o Pariskim kafanama. Poslušao sam neke od tih saveta, a ponešto i sam istraživao tokom jednog kratkog vikenda u gradu svetlosti i romantike.
Uz Libansku i Kinesku, Francuska kuhinja je na najvećoj ceni u svetu zbog svog stila, svežine namirnica, prirodnih ukusa i rafiniranih a često veoma složenih kulinarskih zahvata. U razvojenom svetu stvarno nema premca. I sama reč kizin (cuisine), koja se u medjunarondih okvirima koristi za kuhinju, francuskog je porekla. Mada svaki Francuz ili Francuskinja nije majstor u pripremi jela, dobar obrok je jedna od najvažnijih stvari u Francuskoj, kojoj je posvećen veliki deo dana, puno razmišljanja, razgovora, pripreme i konačno uživanja.
Kristian Mijo, jedan od osnivača kultnog kulinarskog vodiča kroz Pariz GaultMilau još davne 1960. godine, kaže da za njega jelo treba da bude kao ljubav: fina i laka. Sve počinje za stolom: ljubav, politika, poslovi. Dobro jelo vas može navesti da zaboravite na ceo svet. I u vremena koja nisu ruzičasta, restorani su puni, pogotovo oni koji će vam kvalitetom vratiti svaku plaćenu paru.
Nije poštarima lako da nadju adresu. A nije lako ni onima koji ih šalju. Evo kakve nedoumice čekaju one koji šalju pisma iz Kanade.
Pre neki dan dobio sam poruku sa ovim naslovom od jednog Starog prijatelja, pa rekoh da vam pokažem.
Vlasti kantona Jura, u severozapadnoj Švajcarskoj, obelodanile su pre par meseci da su otkrile tridesetak svojih službenika različitih nivoa koji su koristili kantonalnu Internet mrežu u radno vreme za pristup stranicama i preuzimanje sadržaja koji nisu u domenu njihovog posla, uključujući i pornografske.
Ko smo mi? Šta tražimo ovde? Šta radimo ovde? Šta radimo jedni drugima? Šta radimo bićima i stvarima oko sebe? Dokle možemo ovako? Da li treba samo da slegnemo ramenima i uživamo u komforu koji imamo ili da učinimo nešto?
Posle neuspeha Bakija Anđelkovića, ministar Dulić kandidat za Starešinu Saveza izviđača Srbije
Novak Djoković made his childhood dream come truth this weekend - he won the most prestigious tournament in the world of tennis and rightfully sits atop the list of professional tennis players. One may imagine how happy and proud we Serbs are. But, even during the final match on the London grass, listening to special guest Boris Becker, I was analysing the reasons of such a success. Actually, of the success of the two top players at he moment - not to forget excellent Rafa. I think that the learning is not just a matter of tennis, but a key to success in life. Here are some of my conclusions.
Sve je počelo 2004. godine. Tada su u Exit timu shvatili da je kamp sastavni deo modernog festivala, te da moraju nešto više da učine od jednostavnog odredjivanja ledine na kojoj se mogu postaviti šatori. Zvali su nas da, kao iskusni izviđači, organizatori kampova, preuzmemo ovaj posao. Te godine smo imali previše aktivnosti, bila je i plovidba niz Tisu, celo leto baš prepuno pa smo morali da otkažemo. No, već za sledeću godinu smo se na vreme
Pre nekoliko decenija Jirgen Habermas, jedan od najvećih živih filozofa, zapitao se - čemu još filozofija? Danas, postavljamo slično pitanje, pitanje koje se odnosi na jednu od ključnih ličnosti savremene filozofije, onog na čijem grobu stoji čuvena teza - „mnogi filozofi pokušavali su da shvate svet, a reč je o tome da se on promeni". Dakle - čemu još Marks?
Nekima se može učiniti da je to pitanje ravno skandalu. Oni bi ustvrdili - Marks