UEFA Liga sampiona ili Deklaracija o Srebrenici…Slavica Djukic Dejanovic ili Wayne Rooney…Nemanja Vidic ili Ivica Olic…Misel Platini ili Aleksandar Tijanic…Narodna Skupstina ili Alianz Arena…Boze pravde ili himna lige sampiona…i sve to u 20:45 na nacionalnoj televiziji, projektu za ciju je realizaciju iskamcena pretplata.."na dobrovoljnoj osnovi", naravno…...Gde, ako uopste, postoje takve dileme?
Na spisak neprijatelja koji prete bezbednosti SAD-a Pentagon je dodao WikiLeaks.org, sićušni izvor informacija i dokumenata za koje bi vlade i koreporacije širom sveta više volele da ostanu tajna. Kaže prva rečenica članka u NYT-u od pre dve nedelje.
Iz članka sledi da je WikiLeaks.org trn u dupetu ne samo Pentagonu, čiji izveštaj o sebi [WikiLeaks.org-u, link je pdf fajl] je objavio dva dana pre tog NYT članka [armijski zvaničnici su potvrdili autentičnost dokumenta], nego i vladama Severne Koreje, Tajlanda, pa i švajcarskih bankara [Bank Julius Baer], čije je pranje novca sajt uredno dokumentovao 2008. Švajcarci su svojevremeno uspeli da blokiraju pristup sajtu iz SAD na dve nedelje.
Amnesty International je prošle godine dodelio ovom sajtu nagradu za medije.
" Vox populi, vox dei". Glas naroda je glas boga. Ova prilicno populisticka krilatica za neke jeste lakmus papir demokratskog drustva. Politicari bi se trebali baviti citanjem javnog menja te svoje odluke donositi u skladu sa "glasom naroda". Neki politicki naucnici tvrde da je to upravo ono sto se desava na americkoj politickoj sceni. Doduse postoje i oni sto gledaju odnos javnog mjenja I politickih odluka kao prilicno dinamicniji od odnosa da politicari samo prate glas naroda. Nema sumnje da je politicarima i te kako bitno javno mjenje , ali ne da bi ga
Ako bi se pravila TOP lista profesija, na čije
Prvi april je idealan dan za stupanje na snagu bilo čega, jer uvek postoji mogućnost da se izvadite "da ste se samo "šalili", te jednim aprilililili možete izbrisati sve prethodno rečeno.
" Mož da bidne, ali ne mora da znači..."
Zakon o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija je po svoj prilici još jedna "kalaj rabota" jer je i on usvojen za nekog drugog, a ne za nas, za Srbiju, a posebno NE za funkcionere ili političku nomenklaturu na vlasti. I ta prokleta Evropa što nas tera da donosimo zakone, tek koliko da postoje, bar na papiru.
A nesrećni Radoje Domanović, koga sam već previše puta citirao, pre stotinak godina je napisao:
Dva puta do sada sam objavljivao kolumne Orhana Kemala Džengiza. On je predstavnik liberalnog-sekularnog dela turskog novinarstva. Pre više nedelja sam hteo da predstavim jednim tekstom predstavnika konzervativno-religioznog dela. Međutim, iz "tehničkih razloga" nisam bio online nedelju dana, a taj tekst Mustafe Akjola je u međuvremenu izgubio nešto od aktuelnosti [da se ne baci, prevod sam objavio na privatnom blogu]. Dobivši dozvolu da propagiram njegove tekstove, objavljujem jedan dragulj, koji mi je svojevremeno promakao jer sam u vreme njegovog objavljivanja bio u Srbiji.
Zamislite da vam neko traži pare za nešto što nećete, pa vam ih na silu otme.
A onda i od drugih uzmu pare (a ne bi trebalo jer su ih već uzeli od vas) i na kraju ni jednima ni drugima ne daju ono zbog čega su i uzeli pare.
To je nesportski (eufemizam od govnarski).