Mnogo toga je do sada napisano o društvenim mrežama. Slobodno može da se kaže da su novi mediji informativni, bitni, besmisleni, pozitivni, subverzivni, zanimljivi, zabavni, dosadni, elementarni, razvijeni, kao i da su sve to podjednako. I da, naravno, donose promene. Ono što je potpuno izvesno je da će biti tu, oko nas, još dugo vremena. Zato je moje pitanje danas, da li vlade treba da urade više u tom polju? I, na kojim platformama konkretno?
#tvitomanija regionalni skup, održan u Hrvatskoj prošle nedelje, okupio je najbitnije tviteraše i one koji bi da to postanu. Zoran Stanojević (@zozast) dao je pregled liste učesnika u prošlonedeljnom Vremenu . Na listi su novinari, privrednici, PR menadžeri, umetnici, a provukli su se i neki (hrvatski) političari. Ali nije bilo diplomata.
Danas posle pazara tout le Karaova (Crna dolina) se okupila u izletištu sela Čomlekči da gleda ljude koji, okupani maslinovim uljem, turaju jedni drugima ruke u kožne gaće iliti, pogađate već, pe(h)livane.
Šta novcu daje vrednost? Mnogi se slažu u tome da iza vrednosti novca stoje državna podrška i poverenje. Bez toga papirne novčanice vrede koliko papir na kome su odštampane (tj. uglavnom ništa), a kovanice onoliko koliko vredi sam metal od koga su izrađene. Opet, državna podrška u osnovi diktira i poverenje u novac, jer se u valuti države koja ga emituje, računaju i plaćaju porezi i druge dažbine, a odatle implicitno sledi i poverenje u državnu zaleđinu novca. Novac i monetarna vlast je jedno od bitnih obeležja državnosti.
Radosna vest za sve koji planiraju onlajn život i posle smrti: Aplikacija LivesOn, kreirana za slanje tvitova i nakon umiranja, biće spremna za preuzimanje početkom aprila. U prvoj fazi je besplatna, a funkcioniše tako što istražuje vaše tvitove, "uči i skida" vam obrazac ponašanja na Tviteru, pa onda generiše tvitove koji treba da liče na vaše, jer će ih objavljivati kada umrete.
Dva interesantna događaja koji su oglašena u svetskim medijima su privukli (moju) pažnju ovih dana. Verujem da mogu biti interesantni za čitaoce bloga.
1. Potraga za poreklom univerzuma
IBM i ASTRON su u potrazi za naučnicima koji bi da učestvuju u onome što je opisano kao najveći svetski izazov u području obrade velikih količina podataka (engl. Big Data, ne znam da li postoji adekvatniji predlog na naš jezik). Istražuje se poreklo univerzuma.Gost autor: Vesna Čarknajev, PC PRESS
Ministarstvo finansija i privrede Republike Srbije najavilo je da će 2013. biti godina podrške IT sektoru. Vlada je pripremila Program podrške o kome se razgovaralo proteklih dana, a ministar Mlađan Dinkić je izjavio da "Nikada ranije Vlada nije bila ovako odlučna u nameri da ulaže u IT". Šta da očekujemo?
Sve je počelo u januaru, diskusijom sa više od 1.000 IT stručnjaka iz brojnih preduzeća u Srbiji koja se, na ovaj ili onaj način, bave programiranjem. Postavljena je i elektronska anketa na koju je odgovorilo preko 200 stručnjaka iz vodećih programerskih firmi i koja je bila polazna tačka za kreiranje sadržaja Programa podrške IT sektoru. Analizu rezultata te ankete možete da pogledate na našem sajtu.
Prva radna verzija programa državne podrške IT sektoru postavljena je na Web sajtu Ministarstvu finansija i privrede. Prema ovom programu, industrija softvera i IT usluga biće podstaknuta i podržana u četiri osnovna segmenta:
Esej iz knjige „Iznuđena arhitektura“ koju pripremam za ovu godinu
Praotac je oslobođen obaveze da brine o opstanku svog plemena jer je zaduženje preneo na potomke, zainteresovan za posledice svog nekdanjeg bavljenja arhitekturom kada je uređivao pećinu obilazio planetu i stigao na njenu severnu stranu u beskrajni ledeni prostor. Ugledao je tamo iglo, arhitektonsku tvorevinu namenjenu obitavanju, o kojoj su mu pričali da je u prostoru oko severnog pola i da ga grade Inuiti, takođe njegovi potomci. Sve je bilo u skladu sa kazivanjima, iglo je neveliko zdanje od komada leda u kome porodice lovaca na foke nalaze zaklon od agresivnog okruženja a njegovim graditeljima osim leda nikakav drugi materijal nije dostupan i uverio se da ga oni vešto i svrsishodno koriste ne bi li obezbedili prostor za preživljavanje i opstanak.Овај текст је Даглас Адамс објавио у секцији News Review у The Sunday Times, 29. августа 1999. (копија је доступна овде). Иако је прошло 13 година, што је за модерну комуникацијску технологију читав један век, и иако је писан пре Фејсбука, Твитера и сличних друштвених мрежа, текст је непогрешиво актуелан. Мајстор је ипак мајстор, не зато што је разумео технологију, већ зато што је разумео људе.
(Ако нешто и не звучи добро, није до текста, до превода је. Унапред се извињавам.)
* * *
Пре пар година сам био гост у Start The Week где сам био ауторитативно обавештен од стране веома истакнутог новинара да је цео тај Интернет само блесава мода као аматерско радио педесетих и да сам, уколико мислим другачије, стварно помало наиван. Веома је британска та црта - природна, можда, за земљу која је изгубила империју и добила господина Блобија - бити сумњичав према промени.
Kako spaliti ili progutati poruku u današnje vreme kada se one prenose elektronskim sredstvima komunikacije? Kako sačuvati privatnost i tajnost komunikacije? U ovom tekstu su opisani neki od aktuelnih sistema i aplikacija.