Malezija je zemlja raznolikosti, ali isto tako i zemlja transformacije. Pocevsi od menjanja imidza same zemlje u novu i modernu Azijsku zemlju, pa sve do samih ljudi na ulicama gradova sirom zapadnog poluostrva. Ono sto mene potpuno fascinira su ipak ljudi i kako oni cine da se za mene obicne stvari i predmeti tako lako transformisu i poprime sasvim novu dimenziju koriscenja.
Nadam se da cu naici na razumevanje zbog ove moje kratke pauze u pisanju.
Unapred zahvalan na strpljenju, a kada se vratim bice jos uzbudljivih i zanimljivih tekstova.
Do tada..
Dan trinaesti, 18. oktobar
*
Pre nego što napustim Muktinah, suočavam se sa vrhuncem gramzivosti nepalskih ugostitelja. Pošto nemam dovoljno rupija da platim za noćenje i obede u hostelu, odem u gostionicu gde se ujedno vrši i zamena novca. Prema zvaničnom kursu, za jedan dolar dobija se 98 rupija. Nepalac u menjačnici mi za sto dolara, koliko hoću da promenim, proizvoljno ponudi 7 000. U taku planem,
„Da li vi mislite da su turisti trezori koje treba opljačkati? Kako vas nije sramota! Da stavite trideset dolara sebi u džep na račun transakcije!“
Nepalac se nimalo ne uzbuđuje.
Upravo sam se vratio sa fantasticne vecere, sedeo sam u basti I jeo...ne znam kako se zove jelo ali je u njemu pored pirinca sa raznim (s njim) kuvanim zacinima I semenkama, bilo brat bratu bar sedam vrsta mesa spremanog na rostilju, cumurnom, razume se. A okolo salata, zelena, narendana cvekla, kupus, celer, paradajz....Popio sam dve flasice mineralne vode I razbio se od slasti! Daklem Io sono u, u Istambulu Konstaninopolju, Carigradu...Kupo meda, Goro
Ovog vedrog cetvrtka u Indian Wellsu, tacno u 11am -- kad na rasporedu i pise da ce tenis poceti -- sudija na terenu #2 najavio je da igraci imaju jos dva minuta zagrevanja. To je ujedno i publici najava da imaju jos dva minuta da dotrce do svojih sedista. Propustiti pocetak tenisa mozda boli vise od drugih sportova, jer se propusta simbolicna vrednost prve loptice, prvih odluka i prvog poena. Propusta se takodje najduzi period tenisa, jer ako zakasnite na pocetak meca, propustate tri gema, a posle toga samo po dva. Opomene za dva minuta obicno su dovoljno glasne da ih cuju i igraci i publika koja bi trebalo da je vec na svojim sedistima.
Krug oko Zemlje ima 40 000 km, računajući obim Ekvatora. Kako nisam imala mogućnosti da obeležim prvu polovinu tog kruga (bez interneta, u Vijetnamu, sa stomačnim problemima), to sam uradila na prvoj hiljadi posle zvanične polovine puta. Kažem "zvanične" jer ne nameravam da se nakon 40 000 km vratim kući -- zato što ne mislim da ću dotle obići sve kontinente i sve zemlje u koje želim da odem. Kad sam bila napravila prvih 10 000 km na ovom putovanju, u šali-zbilji sam rekla da ću voziti do 99 999 km, a onda ću svratiti malo i do kuće :)
11. avgust 2012.
Prelazak iz zemlje u zemlju odigra se u mojoj svesti unekoliko pre nego što pređem stvarni granični prelaz između njih. Negde pred kraj boravka u svakoj državi, u jednom trenutku samo počnem da osećam neku vrstu zasićenosti i potrebu za promenom. Nebitno da li mi do granice treba još deset sati ili deset dana, u mislima sam već tamo, na drugoj strani.
7-8. septembar
Čang Mai po drugi put. Ovog puta samo na jednu noć.
Susret sa Džimom iz Novog Meksika, s kojim sam pre devet meseci u Luang Prabangu u Laosu planirala zajedničku vožnju po zemljama jugositočne Azije. To je onaj momak sa lošim smislom
Ovo je treći (i poslednji) post sa turneje avgust-septembar 2013.
1. tekst: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
2. tekst: "Nebeski noktić"
* * *
14.09.2013.
"Jel' to ti sviraš ili radio?" - pita me žena, nakon što mi je iz svih uglova razgledala pojačalo. Ja, umesto odgovora, podignem ruke sa gitare na 2-3 sekunde (i, naravno, muzika stane), pa nastavim da sviram...