Pre nekoliko nedelja, reka se čudno ponašala: niotkuda vetra, a uzvodno idu neki niski talasi... Da sam na moru, rekao bih 'mrtvo more', poslednji dah neke, u daljini prohujale oluje, ali ih ovde nisam umeo objasniti. Svejedno su moj kanu nosili uz reku.
S veslom u ruci, bio sam kod Ratnog ostrva. Sunce je bilo blago, miholjsko, ono na kome postajete pospani. Da li od sunca ili...
Jugoslovenski Aerotransport, or JAT (1927 - 2013), presented the traveler with a very clear set of rock-bottom expectations - bare minimum of operations, reasonably functioning if less than confidence-inspiring aircraft, fairly bad attitudes both on the ground and in the air, and disproportionately high prices.
That was JAT - it used to be nearly the only way in and out of Yugoslavia - and we loved to hate it.
1.
Nakon tri meseca na jednom mestu, duh i telo jedva čekaju pokret. Ali čak ni nomadu poput mene, vazda sviklom na kretanje i stalne odlaske, nije uvek jednostavno da samo potrpa sve u bisage, ove okači na bicikl i otisne se na put. Treba najpre raščistiti
Ne sećam se kako sam otkrio Jožu. I Besu. Ali znam da mi je taj plovopis tada otkrio svet.
Više puta sam ga čitao i jedrio, što opijen, u mislima, što trezan po Kornatima... dobro, ne baš sve vreme... jednom sam, ne tako trezan, držao kormilo u moreuzu, fokusiran na to da jedra budu savršeno napeta, besprekorno trbušasta... zaboravljajući da proverim kurs... pa sam prateći napetost jedara, skrenuo za 90 stepeni, što u tesnacu znači: pravo u obalu...
Put do Indian Wellsa moze dosta dugo ta traje, sve se ovo odigrava u sred pustinje u kojoj distance mogu cudno da menjaju oblike i velicinu. Mozda je to zbog neke fatamorgane, ili mozda zbog nedostatka referentnih tacaka oko ovog malog grada, vecinom su pesak ili planine i vedro plavo nebo. Ako dolazite iz Los Andjelesa koji je odavde oko 2 sata voznje zapadno, onda mozda dugo cekanje u kolima i nije veliki problem. Taj grad je poznat po brutalno losem saobracaju, sa puno cekanja i sporog toka po autoputevima koji sa svojih 5 ili 6 kolona dusu daju za auto-moto uzivanje.
Ipak se kreće(mo)
21. septembar
Iskrcala sam se u mokro jutro bez neba, koje je sasvim prekrilo teško sivilo. Prethodnog dana, tajfun je pogodio jug pacifičke strane Japana. I kao što sam se već u dva-tri navrata osvedočila, to se na ceo arhipelag odrazi u vidu obilnih kiša i naglog zahlađenja.
A ja sam stigla bolesna. Poslednjih dana na Hokaidu uhvatila me je jaka prehlada, pa sam se gušila od kašlja i kijala sam kao da sam alergična na sam vazduh. Na feriju sam dobila i temperaturu, valjda od onsena u koji sam otišla ne bih li tu prehladu što pre izbacila iz sebe.