Beograd je svet. Čini se kao da je svet za sebe, ili svet u sebi, pa često deluje zatvoreno i kao da se plaši drugih svetova. A ti drugi, ili neki još drugačiji svetovi, kao da su došli do ulaza u grad, i tu stali. Zatečen svetom sa druge strane gradske kapije, i onim u sebi samom, Beograd, uveren da je svet, nekako okleva. I tako se dva sveta gledaju preko gradskih vratnica, vide se, ali se ne zna žele li se obostrano ili možda zaziru jedan od drugog, kao kod svakog upoznavanja kad je susret neminovan.
Kao i svaki susret i ovaj može biti nežan, može biti ljubav na prvi pogled, ali i grub, jer sjedinjavanje dva sveta ipak podrazumeva borbu i nadmetanje. Samo što u toj borbi nema pobednika, odnosno, svi imaju pravo da misle da to jesu. Tako to i treba prihvatiti, i sigurno je da tu nema gubitnika, i da gubitnik svakako ne može biti Beograd.