(Foto-reportaža)
Još uvek ne mogu biciklom, ali zato mogu peške: pridružila sam se Treking uniji Kirgistana i sa pedesetak drugih ljubitelja pešačenja u prirodi krenula na jednodnevni izlet do jezera Kolj-tor, koje se nalazi na 2733 mnv, na severu Tianšan masiva.
17.30 hr. 31 stepen celzija, i upravo žedrnjam kahvu, vučem duge dimove iz moje Nakhle (Nargila) sav crven i zajapuren posle dva sata intezivnog treninga, zadovoljan kao ker (za razliku od nezadovoljnih kerova koji lažu - mr. Dinkića) predem kao mačka, uz dupli espreso dok kucam po tastaturi.
U ovim vrućim danima leta penzionneri su na udaru pa zato se na moje "saborce" u ovom postu i osvrćem jer se ostatak populacije smrknuto uzdišući zbog zle sudbe nalazi na odmorima.
Dragi moji penzioneri i ke,
Pošto su vaša tela (kuće) u kojima se vaša duša nalazila
gost autor: enigma
23. maja 2006. Godine Spanjolska policija hapsi doktora Eufemiana Fuentesa i otkriva najvecu mrezu dopinga do danasnjeg dana.
Bila sam na skijanju. Bilo je potrebno da provedem 3 dana baveci se ekstremnim zimskim sportovima u Zemlji Kobasica da bih postigla licni rekord u spavanju od citavih sest ipo sati i uverila se da svet nece da propadne u mom odsustvu. Nikada nisam bila spavalica. Jos u obdanistu, dok su sva deca isla na obavezno posleruckovno spavanje, ja sam se, zahvaljujuci mojoj babi koja me je u cetvrtoj godini zivota naucila da pletem, izborila da, umesto uobicajene decje dremke, imam privatnu sekciju
Nisam sva svoja ovih dana.
Sve mi se mota po glavi - a šta da nisi imala sreće?
A jesam, imala sam sreće - drugog izraza za to nemam. I onda se opet svađam sama sa sobom, mogla sam to i ranije, nije trebalo da odlažem. Al' što reče moja mama - za prolivenim mlekom suze se ne liju.
O čemu pričam? O mamografu. Odavno se, kao spremala da odem "da odradim i to". Pa te čekam da me pozovu (jes' kao da će), pa nemam para za privatnika, pa ne znam kako se to zakazuje, pa... Pa sto i jedan izgovor, a lepo znam da sam odavno prešla 50 i da to moram da uradim.
E pa došlo mi je ...
Ali, samo mi je došlo ...
Legnem oko ponoći, uzmem da čitam i posle pola sata ugasim lampu i zaspem. Oko dva sata posle ponoći probudi me bešika, odradim šoranje i vratim se u krevet. Pre nego sam ustao iz kreveta, spavao sam na levoj strani tela, sad se okrenem na desnu i pokušam da nastavm da spavam. Jok bre! Budan sam kao u sred podneva! Oči mi se same otvaraju iako mantram
Možda me od one operacije u Nemačkoj pretprošlog ministra zdravlja (koji je utonuo u - za njega - prijatni zaborav javnosti, a izgleda i ovih što se razmeću ovih dana nekim navodnim borbama) nije nešto nasmejalo kao jučerašnja vest da je „ministarka zdravlja prof. dr Slavica Đukić Dejanović iznenadila (prek)sinoć zaposlene u KBC ,Dragiša Mišović', kada je bez najave posetila ovu zdravstvenu ustanovu". U nastavku agencijske (Tanjugove) vesti kaže se i da je „direktor KBC ,Dragiša Mišović' prof. dr Radisav Šćepanović referisao ministarki...", da ne citiram dalje.
Ne sumnjam da direktor ustanove katkad ostane u njoj i uveče, ali me je oduševila ta koincidencija da se nađe u pravo vreme na pravom mestu, mislim - kada ministarka dođe, bez najave. A te dolaske bez najave je najavila pre mesec-dva. Nije loše ni to, ako neko među zaposlenima poveruje da je i to moguće.
U kratkim rezovima:
deset dvorana,
osamdeset i jedno filmsko ostvarenje,
sve više prijatelja Festivala…