Moja gošća danas je jedna zabrinuta majka
Priča iz naslova je krenula na igralištu, s tim što ni jedna informacija nije bila potpuna ni (meni) dovoljna:
„Izašao pedofil iz zatvora...“
„Uh, otkad ta priča o pedofilu kruži...“
„Jeste, čula sam da je u liftu spopao dve devojčice, zaustavio lift...“
itd.
Moja baba po ocu je bila jedina baka koju sam imala. Sve ostale pretkinje te generacijske nivelacije su prosto bile – babe. Nosile su povezače, imale ruke veličine omanje lopate i artritične, zemljom izmučene prste. Ova jedna jedina je bila prava gradska baka, sa tim srednjim k koje ju je delilo od svakog pokušaja da bude poistovećena sa bilo čim bapskim. Baka je prvo bila guvernanta, baš onakva kao u ruskim romanima, a onda je najveći deo svog života provela kao učiteljica. Uprkos tome da je to vreme, kao i kasniju dosmrtnu penziju provela u selima manje ili više od boga zaboravljenim, baka se svim svojim snagama trudila da ostane u oazi neseoskog načina života, omeđenom ogradom oko njene kuće i osetnom drugačnošću ponašanja i običaja koje je upražnjavala. Već u drugoj polovini prošlog veka, naša baka se silno trudila da se živi zdravo. Doživljaj zdravog života se, u predstavama moje bake, zasnivao na dva kamena temeljca: beloj kafi i popodnevnom spavanju.
Vest da je petoro dece izbodeno ispred škole u centru Beograda, samo je potvrdila da su školska deca u Srbiji žrtve i akteri fizičkog i psihološkog nasilja, koje se kreće od verbalnog zlostavljanja, preko tuča, ranjavanja, do socijalne izolacije. Škole se naprosto guše u grubostima, a psiholozi upozoravaju da ni psihološko maltretiranje ne treba olako tretirati, jer njegova utopljenost u svakodnevnu komunikaciju zapravo govori o formiranoj i strukturisanoj kulturi nasilja. Za veliki broj dece zlostavljanje u školi nadovezuje se na zlostavljanje u kući i to je horor koji se svakodnevno dešava. To nije ništa neobično kada se zna da 72 odsto roditelja u Srbiji veruje da je „batina iz raja izašla" i fizički kažnjava svoju decu.
Au! Stvarno nisam u kondiciji!
Još uvek pokušavam da povratim dah!
A tek je prošao PRVI dan škole...
Šta se desilo? Udarila me praksa u glavu, svom silinom, pa sam grogi kao bokser posle desete runde i nekoliko knockdowna!
Opustila sam se mnogo zbog dobre saradnje sa našom osnovnom školom, pa nisam dobro uradila kondicione pripreme za srednju!
A trebalo je, to sad vidim i sama.
Mislila sam da sam oguglala na ljudsku glupost i predrasude kada je disleksija u pitanju (na kraju krajeva, ratujem sa tim od kada je Mudrici/Filozofu dijagnostikovana, u I razredu osnovne), ali, današnji kratak susret sa budućom nam razrednom ostavio me je bez teksta.
Svi ste već verovatno čuli da je Milan Ljubisavljević(15), dečko iz Bora pretučen do smrti pre par dana. Tukli su ga njegovi vršnjaci i momci koji su par godina bili stariji od njega, mahom maloletnici. Policija kaže da je uhapsila dva momka T.M.(19) i B.M.(16) iz Bora. Prvo mi nije jasno zašto se opet po medijima ne pišu puna imena onih koji nisu maloletni. Nikad nisam bio tučen od strane roditelja kada sam bio u tim godinama i uživao sam apsolutno poverenje ali da sam napravio neku glupost i da je morala milicija da se umeša, ne da bih dobio batine
Tina 1
Tina je dolazila na demo časove sa svojim bratom Liom. Visoka i mršava, izgledala je starije od svojih dvanaest godina. Tom utisku dodatno je doprinosio i način na koji se ophodila sa desetogodišnjim Liom: zaštitniči, pokroviteljski, sa beskrajnom strpljivošću i ljubavi. Šaputala bi mu ako nešto ne bi znao, bodrila ga u igrama koje su sastavni deo nastavne metode u našem trening centru, spremno mu opraštala kada bi pogrešio, dopuštajući sebi samo da se nakratko ljutne zbog toga.
Što se tiče nje i njenog znanja, Tina je bila najbolja. Od desetoro učenika,
Drago mi je što sam u prilici da objavim ovaj tekst koji je napisala naša blogokoleginica kleinemutter.
Evo šta o temi kažu u jednom članku u Blicu.
( Molim vas da ne budete lenji i da priloženi link otvorite, jer daje prilično dodatnih informacija. .)
A sada Mala Mama:
Naša Princeza danas puni 17 godina. Ima li boljih godina od tih i za jednu princezu...