dan je bio tmuran. a ja u sličnom raspoloženju.
sipila je neka smrdljiva kiša i prosto nisam znao šta bih sa sobom.
nekoliko minuta sam zverao u prazno.
zatim, svojim tupim pogledom premerio zidove sobe.
nije mi se dopao poster mog omiljenog pisca, zapitah se zašto sam to učinio pre nekoliko meseci, kada sam ga okačio, i da li je on, taj pisac, u mladosti kačio svog omiljenog pisca na zid. da li je, recimo, Bukovski kačio Fantea? teško.
shvatih da je glupost to što mi nabasalo na um, onda priđoh prozoru da vidim šta se dešava van
Na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsednikom Izraela Ruvenom Rivlinom, Vučić je u Palati Srbija rekao: "Uvek smo znali da poštujemo jedni druge i da poštujemo žrtve naših naroda".
Vučić je rekao da je Srbija jedna od zemalja "u kojoj gotovo da ne postoji antisemitizam", kao i da "nikada neće postojati fašizam, neofašizam i neonacizam".
"Srbija ima velike interese da sa Izraelom razvija svestranu saradnju u svim oblastima, a jedna od tih oblasti je da nikada ne zaboravimo i da uvek čuvamo sećanje na stradanja našeg", rekao je Vučić.
Naveo je da je s predsednikom Izraela započeo razgovore oko uređenja nekadašnjeg nacističkog logora na Starom sajmištu, u Beogradu, gde želi da bude spomen-područje poput izraelskog Jad Vašema.
"U njemu bismo govorili o srpskim, jevrejskim i romskim žrtvama", rekao je Vučić.
Брате,
шта је кјур?
Ja poskakujem mlaad
Svake noći sam
Evo, penjem se Judejom, u našu večnu i neotuđivu Prestonicu, staru Jeru. Idem na šljaku, klasika krug, gora Sion, prijem u Patrijaršiji, Maslinska gora, Getsimanski vrt i šakape do Golgote i Groba Gospodnjeg.
“I encounter millions of bodies in my life; of these millions, I may desire some hundreds; but of these hundreds, I love only one.” ― Roland Barthes, A lover's discourse
Onaj trenutak kada uhvatite sebe da zurite u svoj odraz u ogledalu, možete li se prisetiti o čemu ste zapravo razmišljali? Ja sam se prisetio. Na slovenačkom se se prolaznost kaže minljivost. Mimo, imamo i mi tu reč. Uminuli, najčešće za bolove. Preminuli, najčešće za ljude.
Dođeš u pola noći u Prestonicu, nemaš krov nad glavom, okreneš dva telefona i - ugoste te! Pa gde to ima?! Dobro, kod mene u Novom Sadu, ali ja sam turistički profesionalac, Milja, Šumadija, Judeobačka, ovo, ono, pa ako se zakucaš, zvrcni Srketa. Ipak, imponuje mi da u ovoj tight sec-reality, gde smo mi svi neki Prvosrbijanci/judejci koji proždiru malu decu, ljudi ti otvore vrata u pola noći da te prime.