Oh, the band marched on in formation, the brass was phasing tunes I couldn't place. Windows open and raining in Maroon, yellow, blue, gold and gray.

The drunks were ricocheting,the old buildings downtown, empty so, long ago, windows broken and dreaming, so happy to leave what was my home

With a sky blue sky, This rotten time. Wouldn't seem so bad to me now.
Oh, I didn't die, I should be satisfied
I survived, That's good enough for now

 

Zamolili me drugari, pa evo, da vas pozovem - ako ste veceras raspolozeni za malo blues/jazz/rock standarda i ne mrzi vas da prosetate do "Bele Ladje" (ispod Brankovog mosta), mozete da im se pridruzite.

Oni se vabe "Moon Dance" i veceraske sviraju tamo.

Ulaz je "celih" 150 din.

Nadam se da cete se lepo provesti - ja, nazalost, ne postizavam, klinci, skola i tako to, ali delegirala sam Zmua.

IV - dan 12. 08.

Dnevnik jazz festivala (I Ideo)

Solomon Burke prima gradonačelnika, umesto obrnuto, uz minimum novinara u svojoj rezidenciji. Dok sedam pored njega shvatam koliko je viši i širi od nas obojice. Ili je za to kriv kraljevski tron. Šarmantan, u sjajnom odelu dozvoljava ipak novinarima da postave pitanja o sličnosti sa Šabanom.
Ja strepim kako će reagovati kada mu kažemo da nemamo tražene hidraulične dizalice već da ćemo ga na binu podići klasičnim viljuškarom. Srećom, uz naše obećanje da fotografi neće slikati viljuškar - pristao je! A

Dok ovde u press centru razmenjujemo utiske sa prve "prave" probe ili kako je svi zovemo "dress rehearsal" (upravo završena) vreme je za sumiranje utisaka sa sinoćnjeg otvaranja. Nije pravilo, ali je praksa da to organizuje grad domaćin ili eventualno Vlada države u kojoj se takmičenje održava. Naravno, grad Oslo

 

Džim Maršal osnivač "Marshall amplification" preselio se u legendu juče (5. aprila) u 89 godini. Ne tako davno, kada je Džim imao 65 godina, ja sam mesec dana radio u Londonu kod njegovog zastupnika za istočnu Evropu, Tome Radulovica - vlasnika Toma & Co, koji je snabdeo pojačalima i muzičkim instrumentima pola SFRJ, deo Istočnog Bloka, pa i Afrike. Kroz njegovu malu radnju na 38 Kenway Road, pretrpanu opremom prodefilovali su brojni, više ili manje poznati muzičari, manje ili više cenjkajući se, i odlazili zadovoljni mogućnošću da uštede 20% (VAT), odnoseći najnovije modele Marshalla, Yamahe, Fendera, Gibsona... U Džuboksu je, još od kraja sedamdesetih, redovno izlazio njegov oglas sa parolom "Ludi Toma", a u sezoni velikih sniženja "Ludi Toma je još luđi".

Srbija ima instituciju kulture svetske klase. Srbija nema mnogo institucija bilo čega. Ti mladi ljudi su tako puni ljubavi prema svojoj profesiji i životne radosti. Zarazno je.