Da se pozdravimo.
Najavljuje se još jedna apokalipsa. Ova nije vezana za zanimljive datume i kalendare.
Ali ja rekoh da se mi za svaki slučaj pozdravimo.
Izvinite na svemu. Ako je izletela neka gruba reč, psovka, etiketa - ne zamerite.
A bilo je interesantno.
Izvor: http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2012&mm=06&dd=22&nav_id=620552
Ova godine ce pre biti izborna nego radna - definitivno. Da li ce izborna mesta biti otvorena ove ili iduce godine to u krajnjoj liniji i nece biti toliko bitno. Jer izborni rezultati ce zavisiti od onoga sta ko uradi,ili ne uradi, ove 2011. godine.
Prvi je na crtu izasao Ivica Dacic. Da li je u pravu kad veli da Boris i Toma prave "New deal", jos nisam siguran. Zasto, zato sto mislim da Tomi to jos ne treba. Zasto bi Toma Borisu bacao pojas za spasavanje. Ne treba mu. U godini koja ce biti jos teza nego predhodna, u godini u kojoj su Srbi postali skoro najveci pesimisti na svetu, zasto
Polako se završava kampanja za drugi krug , eto bi i TV duel predsedničkih kandidata.
Nikolić je izgubio TV duel i ne treba se iznenaditi ako sutra naprednjaci iskoriste dan pred izbornu tišinu i optuže da su im sada krivi mediji, a da svi koji kažu da je izgubio lažu.
Od samog početka videlo se da to nije duel ravnopravnih jer je Tadić dominirao i bio ubedljiviji kod svake teme, a pokazao je i veći nivo kulture dijaloga.
"Boris Tadić pozvao građane da izaberu stabilnost i sigurnost, Tomislav Nikolić pozvao na promene u Srbiji. Predsednički kandidati TV debatu završili rukovanjem."
Tačno je, Srbija treba da bira one koji će obezbediti brže promene ali na bolje i napored , a to sigurno nije nisu Nikolić i SNS sa svojim koalicionim partnerima u liku Vojine DSS, Dveri i Veljine NS , to je već davno viđeno.
Onima koji su imali bilo kakve dileme neka se mnogo ne opterećuju, dovoljno je da su gledali ili da pročitaju završne reči kandidata:
Uprkos opstrukcijama iznutra ali i spolja Srbija je konačno dobila kandidaturu.Tačno je, nije to ništa epohalno ali je, s obzirom na sva spoticanja i podmetanja, to velika pobeda onih snaga koje vode Srbiju u budućnost, a ne u prošlost.A ići u budućnost znači pre svega konačno provesti reforme države, političkog sistema i pravnog sistema, svesti criminal i korupciju na minimum i obezbediti građanima da u svojoj zemlji žive na civilizacijskom nivou i standardima modern Evrope, a onda je i formalni ulazak u EU samo formalnost.
Građanima Srbije i predsedniku Borisu Tadiću stigao je veliki broj čestitki na dobijanju statusa kandidata za člana EU od lidera svih evropskih država, SAD i država u regionu.Zajednička poruka je priznanje Srbiji, ohrabrenje i da je evropski korak Srbije dobro za sve.
I dok se svi iskreno ili bar kurtoazno raduju uspehu Srbije, neki naši domaći su opet uvređeni i iznenađeni zbog neuspeha njihovih politika i davno propalih ideologija. Odmah se poseglo za krupnim patriotskim i nacionalnim rečima, svetskim zaverama i nepravdama i “otimanjem Kosova” kao omiljenom dežurnom temom.
Demokratska stranka, uz sve zamerke na njen rad na drugim poljima, je svakako najzalužnija (kao što bi u suprotnom i bila najviše kriva), i zato je s razlogom juče organizovala proslavu povodom dobijanja kandidature i sve čestitke i za to.
Srbija ne bi bila Srbija kada nebi imala i one koji su uvek antiprotivni, koji kao da nisu nikada čuli savete i izreku starih koji su govorili „lako je mimo sveta ali pametnije i korisnije sa njim“. Naravno, mislilo se na one koji su uvek nalazili razloge i opravdanja za inaćenje počev sa najbližima, preko košiluka, sela, sa drugim selima, u regionu....Za ovo prvo ne treba ni mnogo pameti, ni umeća, ni strpljenja, osim tvrdoglavosti, a za drugo treba mnogo više svega.
Dakle,svi misle da je za Srbiju, region i Evropu kandidatura dobro, osim nekih naših.
U aktuelnoj izbornoj kampanji, sami po sebi su se nametnuli prioriteti kao što su oživljavanje privrede, borba protiv siromaštva, nezaposlernosti i socijalne nejednakosti, izgradnja društva dostojnog čoveka sa socijalno odgovornom i efikasnom državom- jednom rečju, za moderno, socijalno odgovorno,pravno uređeno, sigurno i solidarno društvo.
Upravo po tim pitanjima karakteristično je prosipanje ogromnih količina socijalne demagogije kako bi obezbedili što veći broj glasova.
Kada bi verovali izbornim obećanjima i marketinškim trikovima naših političkih stranaka, ispalo bi da su sve one samo frakcije jednog velikog socijaldemokratskog pokreta koji se bori za oživljavanje privrede, smanjenje nezaposlenosti, poboljšanje ukupnog materijalnog položaja i vraćanja dostojanstva osiromašenom narodu.
Sudeći po ponašanju naših političkih stranaka moglo bi se zaključiti da su ,sa manje ili više nijansi, mnogo izraženije profilisane kao interesne grupe i grupe za pritisak nego političke partije u klasičnom ili modernom smislu. Stranke funkcionišu kao preduzeća-firme,čak i govore o menadžmentu ,a članstvo u strankama je najmanje vezano sa ideologijom već ličnim statusnim i materijalnim interesima, a za ideale neka rade budale.
Inače, od 89 registrovanih političkih stranaka 48 njih okuplja nacionalne zajednice koje žive na teritoriji Srbije, druge su nacionalno-demokratske, demokratske, narodne, liberalne, a svega ih je 9 sa
socijaldemokratskim/socijalističkim prefiksom:
Prompted by popular demand, this is an explanatory post aimed at shedding light, as succinctly as possible, on the differences between the various types of rugby, but principally ‘Union’ and ‘League’.
You may want to read it in instalments!
By the early 18th century various forms of ‘football’ were being played across the British Isles, with differing local rules blah blah. Around 1870 the Rugby School in the town of Rugby became the first to write down its rules, which allowed it to spread and gain prominence.
With the exception of the ubiquitous 'soccer',
Politička scena Srbije je dobro prodrmana, javnost je donekle samouverenija, a potresi u okviru glavnog krivca i najvećeg gubitnika - Demokratske stranke sve su intenzivniji. O tome svedoči i predlog formiranja PLAVE frakcije ove stranke:
Trenutno je bačena rukavica režimu, sa pokidane ograde stadiona u Djenovi! Zašto? Zato što je od 5. oktobra 2000. u Srbiji uglavnom sve radjeno u rukavicama ili po principu "ruka ruku mije"! Ali, to nije glavna tema ovog bloga!
Šta režim