I biće da mi zbog toga uopšte nije jasno šta znači:
Ovo je prvi klinički centar koji je u Srbiji ikada započet da je ikada završen.
Ostali su započeti pa nikad nisu završeni ili su završeni a da nikad nisu bili započeti?
I još kažu da je ovo prva zdravstvena ustanova koja ima svoj heliodrom.To me posebno i neobično raduje.
Još više me raduje što su, prema rečima onog Babića, konačno uspeli da spakuju Južnu Moravu u Grdeličku klisuru, što nije mala stvar.
Zlo fašizma pobeđeno je u jednom času i taj čas zaista treba slaviti, obeležavati.
Ali u Srbiji baš i nema mesta potpunom slavlju, jer tog časa nastaje nova nesreća, koja se samo krije iza one prethodne nesreće. Komunisti nisu bili antifašisti, već samo komunisti, kojima je demagogija o antifašizmu bila dobrodošla da učvrste svoju poziciju u javnosti, odnosno da izvedu društveni prevrat, što im je bio jedini cilj, u ratu i nakon njega. Za taj cilj su komunisti bili spremni na sve, u šta su pored ostalog uključeni saradnja sa fašistima, prizivanje i radosno dočekivanje rata u kome strada preko milion i po žrtava samo dve decenije nakon biloškog sakaćenja srpske nacije u Prvom ratu, zatim desetine hiljada pobijenih građana po okončanju samog rata ...
О Митровдану 2018. године у слободној Србији.
Један век = 100 година = 100 генерација = 4 покољења у једној породици.
Taman je naš perfektni pravosudni sistem nakon prikupljanja novih dokaza bio zakazao završno suđenje i konačno razotkrivanje političke pozadine streljanja premijera Srbije koje se desilo 12. marta 2012. - kad se pojavila niotkudašnja objektivna okolnost – sva suđenja su odložena do daljnjeg zbog epidemije gripa sa laboratorijskom oznakom xxx-19. Eto, neće pa neće.
9. mart nije vlasništvo bilo koga ko je sudelovao u organizaciji samog događaja. 9. mart je simbol onoga radi čega se i desio: osvajanja slobode. To je ostao i danas.
Danas je na programu još jedna iteracija tribine "Nauka me je učinila boljim hrišćaninom". Mašala.
Primetio bih, pre svega, da je u poslednje vreme nivo Mileve u medijima značajno opao. Tu bih žalosnu činjenicu podlodžukački pripisao delovanju reakcionarnih elemenata Srpske pravoslavne crkve čiji sveštenici sa nepoverenjem gledaju na ženska bavljenja van delokruga obdanišnih, energetskih i priplodnih aktivnosti. Pošto ukupna promena količine srpstva u vremenu mora rasti(dS/dt > 0), to parcijalni udeo nauke (dSn/dt) ne sme zaostajati, pa je jasno da je posledica ovog neprijatnog stanja morala biti, ni manje ni više već upravo, Aleksandra Ninković Tašić.
Danas, 3. marta, negde oko pola pet popodne, zvoni mi interfon.
Naviknuta da nenajavljeno vazda dolazi ili neka dostava ili čitači, istrčim dole bez provere na kapiju, kad tamo ispred zatičem dve žene od po pedeset i kusur godina, i jedna uz osmeh počinje nešto:
Dobar dan, mi smo došli za Naprednu...
Pitam, Srpku Naprednu stranku?
Da, odgovara ona.
Iz momenta se okrenem i samo kažem do viđenja, ulazeći u dvorište i zaključavajući vrata, kad čujem s druge strane:
Dobićeš ti šut kartu iz Srbije!
Upravo me obavestilo da će da mi uvede Timeline i daje mi nedelju dana za psićku i organizacionu pripremu.
Ima li leka? Postoji li neka fora da se izbegne ta glupost i da ostanem na ovakvom Facebooku na koji sam se već navikao i koji mi vrlo lepo služi svrsi?
Gikovi, pomagajte!
Nakon što je šef diplomatije Vuk Jeremić priznao da će Srbija bojkotovati ovogodišnju dodelu Nobelove nagrade za mir kineskom disidentu Liju Sjaobu, digla se velika prašina. Vest da je Srbija sebe ponovo svojevoljno svrstala među zemlje koje krše ili podržavaju kršenje ljudskih prava, sevnula je u svetskim medijima i izazvala uobičajene reakcije, učvršćujući negativan imidž naše zemlje u javnosti. Naposletku, premijer Mirko Cvetković se odlučuje za "kompromisno" rešenje i na dodelu nagrade šalje ombusmana Sašu Jankovića, sa željom da time zadovolji šokiranu javnost. A naknadno Janković potvrđuje da je to učinjeno na njegovu izričitu inicijativu! Međutim, zaštitnik građana nije nosilac političke funkcije, nije član vlade, ne odgovara premijeru i praktično nije njegov "izaslanik", na način na koji bi to bio ministar, državni sekretar, ili ambasador. Što je najgore, originalna namera vlade je razotkrivena, loša vest je već obišla svet, a jedno je jasno: "Ne možete od riblje čorbe ponovo da napravite akvarijum".
Istorijski kontekst ovog vladinog postupka osvetliće naš gost autor Miloš Bogićević, postiplomac na Univerity Colege London i bivši stručni saradnik za zaštitu ljudskih prava u Kancelariji Ombudsmana za ljudska prava AP Vojvodine.
Pa, drage blogokolege, i svi vi koji se osećate radno, srećan vam 1. maj.
Jeste da taj praznik više nema onaj značaj koji je imao kad sam bila mala, al' eto, pošto je, uz Novu godinu i osmi mart jedini koji je preživeo od „ondašnjih" praznika, nekako mi uvek probudi sećanja.