Nova ruska strategija odbrane doneta pre četiri dana smatra širenje NATO pakta opasnošću za rusku bezbednost. Sa donošenjem te strategije korespondira i ucena zvanične Rusije da će priznati Kosovo ako Srbija uđe u NATO pakt. Rusija time nije kazala ništa novo. Kazala je da je njena politika vezana za Kosovo čitavo vreme bila podređena isključivo njenim sebičnim interesima a ne nikako interesima Srbije i očuvanja principa međunarodnoga prava. Šta je sve Rusija dobila politikom koju vodi prema Kosovu i Srbiji:
a) uspela je da praktično anektira delove Gruzije (Osetija, Abhazija)
b) uspela za kratko vreme da skoro besplatno dobije energetski monopol u Srbiji sa tendencijom daljnjega rasta i preuzianje kompletnog energetskog sektora (videćemo šta će biti sa EPS-om).
c) postigla to da Srbija i njena vlast ostaje kroz vreme bez mogućnosti da donosi krupne političke odluke bez saglasnosti Kremlja jer će Rusiji uvek ostati aergumenat kojim danas preti, dodatno ojačan energetskom zavisnošću.
d) nakon dužeg vremena iskoračila sa svojih granica i našla "novu poljanu za takmičenje sa NATO".
Pa da malo razmotrimo svaku od četiri teze.
-Insistiranjem i odlučnim zalaganjem da se problem Kosova ne rešava u UN, već da o tome bude donesena jednostrana odluka zapadnih saveznika (što je bilo za očekivati), Rusija je obezbedila sebi mogućnost da vojno interveniše u delovima Gruzije, međunarodno priznate države i uzme njene delove Južnu Osetiju i Abhaziju.
-Kroz politiku "odbrane Kosova" Rusija je uspela da od srpskih vlasti džaba dobije NIS, obezbedi monopol i sklopi ugovor o gasovodu "Južni tok" na način kako ga nije sklopila sa nijednom drugom državom. Naime, kad i ako bude građen taj gasovod biće sve rusko. Šire o ovome možemo pisati u posebnom postu osvetlivši malo stvaranje nove firme u Švajcarskoj (zašto tamo), ulozi "Jugorosgasa" i njegovog misterioznog prelaska u većinsko rusko vlasništvo i slične stvari. Možemo i o mitu o jeftinom gasu i obećanju astronomskih prihoda kad cevka prođe kroz Srbiju...Sva korist od ruskog energetskog partnerstva vidljiva je jedino kroz šepurenje Dušana Bajatovića i njegovo demagoško doniranje nekoliko miliona dinara u socijalne svrhe koje se "prelevaju"iz ruskih fondova na njegov račun. No drugi put o tome.
-Kao što je Rusiji palo na pamet da zapreti Srbiji priznavanjem Kosova, ako slučajno vlast u Beogradu pomisli na članstvo u NATO paktu, tako isto može bilo kojom drugom prilikom. Može joj, ako u Moskvi procene da to nosi neku korist poslati istu pretnju ako slučajno uđe u EU, ili ako ne pokloni EPS ili napravi neki spoljno politički potez bez pitanja. Mogu u Kremlju sutra kazati da hoće u vođstvu zemlje tu i tu ličnost jer će u protivnom priznati Kosovo. I šta će onda raditi Srbija...
-Politika Rusije i pristajanje srpske vlade na ruske uslove, objektivno Srbiju stavlja u poziciju ruskoga priveska i zemlju opozitnu zapadnim interesima. Srbija postaje zemlja nad kojom se počinju boriti velike sile, poljana za "slonovske olimpijade". Pored svih mogućih posledica koje nosi ta okolnost, treba se zapitati ko će investirati u tu zemlju...Gasovod neće biti dovoljan da se preživi.
Dakle, politika i strategija vezanja za Ruse dovele su nas objektivno u poziciju iz koje Srbija nikako da izađe već dvesta godina. Rusija ili zapad, modernizacija ili poligon za takmičenje velikih sila.
Što reče jedan čovek..Bolje bi nam bilo da smo priključeni na kanalizaciju nego na rusku imperijalnu politiku...