U Skupštini se nije desilo ništa što već nije viđeno i što neće biti ponovo viđeno. Menjaju se povodi i akteri ali se ružne slike ponavljaju.
Predsednik Tadić s pravom apeluje na političare da ne vređaju jedni druge, da se upristoje, da se uljude, da prestanu da se vređaju i psuju. Tadić je ocenio da je rasprava u skupštini bila "grozna" i istakao da političari imaju posebnu odgovornost da se ponašaju na pristojan način.
Ovo bi mogao biti opšti apel svim građanima Srbije, a i političari su građani koji misle da su političari.
Da je kao što nije, da se svi koji trebaju, od porodice, obdaništa, škola i fakulteta, političkih stranaka i NGO, verskih zajednica,medija ali i državnih institucija bave vaspitnim radom i rade svoj posao,apel bi bio izlišan.
Ovako, apel ne samo da nije potreban nego je alarmantan s obzirom da gde god se okreneš vidiš nevaspitanje, nasilje, bahatost, odsustvo bilo kakve empatije za druge, a vređanje i omalovažavanje drugih je u većini slučajeva glavni argumenat u raspravama.
Zato je vreme za svakojake apele sa svih nivoa ali i da se nešto ozbiljnije radi kako bi se društvo upristojilo koliko se upristojiti može i kako bi barem obezbedili da vaspitavamo dolazeće ako već ne možemo prevaspitati sadašnje generacije.
U redu je da predsednik države uputi apel, kao što ima mesta da do uradi i patrijarh jer mnogi koji se tako ponašaju ističu u drugim prilikama kako su veliki hrišćani-pravoslavci.
Vreme je i da parlament , ne samo uputi apel, već da otvori skupštinsku raspravu o opštem stanju pristojnosti u društvu i državi.
Svakako da narodni poslanici treba da budu primer dostojanstva i pristojnosti ali je pitanje da li oni to mogu jer jednostavnosu takvi kakvi su, a vidimo kakvi su.
Ne možemo se vaditi ni na 500 godina robovanja pod Turcima, ni na komunizam ni Miloševića, ni na mentalitet, jer ništa ne može opravdati to što nam se dešava ,a da se ništa ne preduzima.
Ako Skupština toleriše takvo ponašanje treba to pitanje postaviti, ako stranke pozdravljaju takvo ponašanje svojih poslanika onda se treba zapitati koga biramo, ako Crkva na to ćuti treba je pitati, ako škole tolerišu nepristojno ponašanje učenika onda treba i to voideti, ako nam se dešava to što se dešava svakodnevno na ulicama i po celoj državi onda šta država radi.
Ovako kako je nije dobro, a još gore je što sluti na još gore.
E zato je apel predsednika značajan ali da ne ostane samo medijski zabeležena izjava već opštedruštvena inicijativa da se upristojimo.
Očito jepotrebna akcija pod nazivom»Upristojimo Srbiju»