Kod Rusa izbora skoro da i nije moralo biti. Ja tebi premijeru ti meni predesdniče, ja tebi premijeru... I tako narednih 60ak godina koliko je novopoloženi Medvedev procenio da mu Putin treba, a i on njemu da nastave započeto. Poznato, etablirao Sloba, apsolvirao Milo.
U Srbiji se još ne zna da li će ih biti. Izbora, ne Slobe i Mila. Raspad nije na liniji opozicija- vlast već vlast-vlast. Stranka vladajuće koalicije najavljuje bojkot izbora! Mislim, ko je kriv za situaciju, oporba? Ista ta takva Srbija ima šanse da u januaru i potpiše Sporazum o asocijaciji i stabilizaciji sa EU, ako Koštunica ne kaže historijsko NJET. Iskreno se nadam da će ovi izbori Koštuničinog kandidata, ko god to bio, ali i sve druge, naterati da se o temi eksplicitno izraze, tako da građani imaju bar neku mogućnost uvida i izbora. Putinizam u Srbiji uzima maha, kada je u pitanju odnos prema instucijama demokratije. Ali je na sceni parlelno i jelcinizam jer prvobitna preraspodela resursa još nije završena. Ovo bi teško i energetski bogata Rusija mogla da podnese a kamo li mi. SAA je slamka spasa. AP je danas preneo da će se na izborima birati između pro-američkog Tadića i pro-ruskog Nikolića. Pošaljem ovo SMSom nekome i dobijem odgovor: a gde je Srbija? Nemam pojma. Zaista postoje dve realnosti, i ona optimističkija-SAA je potvrda toga, ali i Aranđelovac. Imam par ideja kako bi možda mogli da dojemo do manje šizofrene situacije. Znam zasigurno kako ćemo i dalje ostati sluđeni i zakucani. Pisala o tome, u stvari, u poslednje vreme.
Zahuktavaju se i Ameri. Tamo su zaista Izbori. Poređaju novinari kandidate koje se lome za nominacije republikanaca i demokrata. Ajmo kratko sta imate da kažete, nego da sad mi pitamo vas ono što naciju zanima-i onda se postave četri pet pitanja o četiri pet tema koje su već kristalisane širom zemlje. I svi o tome. Dok se ne izaberu D i R pa onda još par meseci samo njih dvoje o onome što brine naciju sve detaljnije i detaljnije.
A naši kandidati i mediji? Istraživanja o tome šta nas zanima, šta nas mori, šta su nam prioriteti ima, i generalnih i stranačkih. Ali i bez talasa putinizacije, u Srbiji je lako javnost navesti da se zanima onim što joj političari VIA mediji nametnu, dragovoljno okrećući glavu od nagomilanih problema sa kojima se suočava. Prisetite se, studija izvodljivosti-svi su imali stav, skočila pro EU opcija. Parafiranju SAA se skoro niko pošteno obradovao nije mada je mnogo bitnija stvar od studije. Zašto? Zato što su se za studiju svi u vlasti radovali pa su mediji o tome pisali, a parafiranje je prošlo u fazi gnjiljnja koalicije koju kao kosovski formalin drži na jednom mestu, dok se rastaljuje na sve strane, i u periodu kad to opoziciju uopšte zanimalo nije.
I kako dalje? Predsednički su kažu, glasa se za ličnost ne za program. Da li je baš tako? Može li se glasati za onoga za koga vam se učini da je ponudio najbolje, vama najprimamljivije i relano najizvodljivije? Kako uopšte i kada utvđujemo šta je to tačno? Pre izbora ili u toku kampanje?
Ne znam za vas, ali ja svoje prioritete imam već sad. I čini mi se da bi Srbija krenula napred kada bi se iskristalisalo šta je to što nas ključno muči, pa kad bi kampanja prošla tako što bi se kandidati o tome pretežno određivali. Evo moje četvorke, uz svest naravno da se radi o predsedničkim a ne parlamentarnim izborima, al po predsedniku se premijer nazire.
1. spoljnja politika zemlje ( mislim da kurs dobrano definiše i mnogo od unutrašnjih prilika)
2. reforma pravosuđa
3. školstvo
4. zdravstvo
Imate li vi već sad svoje prioritete ili glasate za kandidata bez obzira na programe?