ima tome, mesec dana se spremam
da napišem blog o feriju.
red je, dolazi čovek... ima novi album.
i slušam i slušam, i nešto,
a ne znam tačno šta mi ne štima...
pesme prigušene emotivno, a
produkcija preterana... nije loše, a ne znam tačno
šta je loše...a nisam baš ni koncentrisana, pa sve
odlažem... neka čuću još jednom, pa ću znati...
i pitam okolo, decu...njih baš briga, nisu ni pratili
ta muzika im dosadna, čizi, previše sentimentalnna...ok
razumem... šta meni fali?
fali mi pola ferijevog glasa, dobro, šeset peta mu je...
ostalo je tu drajva, mada upola snege... fali mi
neka ideja... jer sve koje su tu su odavno reciklirane
i top model na omotu, kul kejt mos, verujem
da je više od svega želela da bude roxy girl,
i tužne pesme o tragičnim ljubavima, o?
ima li ih drugačijih?
i atmosfera puna i prazna nekog elitnog kluba
u zoru kad su tu samo oni koji nemaju gde da odu
uz sav stil, kul imidž i sjaj, i uz sve mehuriće u šampanjcu...
možete da čujete ovaj album,
a i ne morate, baš... a ako ga čujete, sigurno
ćete ga zaboraviti, osim ako ste umorni
i nije vam ni do čega...
ako volite brajana ferija, kao što ga ja
ponekad volim pustićete sebi neke od prvih roxy ploča,
ili poneku sjajnu obradu...
uzivaćete u autoironičnim tekstovima,
u glumljenom glamuru i smejaćete se zanimljivom povezivanju
mode, lepih žena i dizajna sa rokenrolom.
njemu to stvarno jeste uspelo.
i sve vreme balansira na ivici žileta, i sve
vreme ne ide u kič, osim ponekad:))
( džeri hol je kič, po sebi)
a on je smuvao tako što je pozvao
da joj pomogne da skine plavu boju sa sebe
posle slikanja za sajrin.
obožegospode, ako je otišla sa džegerom.
:)))))
edit: meni je danas 4 godine na blogu!
ne mogu da verujem. proletelo:)