Autor: Rodoljub Šabić
Koliko država izdvaja za finansiranje aktivnosti NVO? Koliko o tome stvarno znamo, a koliko smo podložni fluidnim stereotipima tipa "malo", "mnogo", "(ne)dovoljno", "većina novca je iz inostranstva"...?
S tim u vezi, pažnje vredan događaj su prošlog petka upriličili Centar za razvoj neprofitnog sektora (CRNPS) i Transparentnost Srbija, organizacije koje vrlo uporno insistiraju na ostvarivanju nespornog prava građana i poreskih obveznika Srbije da znaju kako se koristi novac koji oni obezbeđuju i u okviru toga se, s punim pravom, često žalbama obraćaju Povereniku. Prošlog petka prezentirali su rezultate svog trogodišnjeg istraživanja, a jedan od vrednijih rezultata je trajno vidljiva na www.crnps.org.rs u vidu baze podataka - NVO finansirane iz budžeta Srbije 2008-2010. Baza obuhvata sve pojedinačne dobitnike sredstava iz "famozne" budžetske linije 481 - dotacije NVO, iznose isplaćenih sredstava i republičke organe koji su ih isplatili. Takva baza je prvi put kod nas dostupna - on line.
Bez obzira na to šta je kome „malo" ili „mnogo", nesporno se radi o značajnim sredstvima. U 2008. oko 71,5, u 2009 oko 44 i u 2010. oko 47,5 miliona eura. Kad se dodaju i odgovarajuće pozicije iz budžeta lokalnih samouprava (koje baza na žalost ne obuhvata) onda se iznosi udvostručuju.
Pogled na bazu je zanimljiv, ne samo zbog „krupnih" iznosa, nego i zato što se iza „firme" 481 - dotacije NVO krije dosta zanimljivih pitanja.
Da li se verske organizacije, omladinske i sportske organizacije ili političke stranke mogu doživljavati kao nevladine organizacije? Možda je to u nekakvom kontekstu (nisu „vladine") i moguće. Samo, koliko je to prihvatljivo u kontekstu finansiranja, pogotovo s obzirom da postoje posebnim zakonima utvrđeni izvori finansiranja za njih rezervisani? Ali, valjda nikom pod pojmom NVO ne bi trebali biti prepoznatljivi subjekti koje osniva i finansira država, kao što su policija, škole, arhivi i sl., a još manje privredni subjekti, d.o.o. i a.d., pa čak i pojedinci. A i svi oni se neretko javljaju kao konzumenti sredstava sa pozicije 481.
Širina kruga korisnika sredstava očito je uticala i na „originalnost" u izboru ciljeva, pogotovo (mada ne isključivo) na lokalnom nivou. CRNP i Transparentnost su tako, na zahteve za slobodan pristup informacijama, dobijali dokumente koji potvrđuju da su sredstva za NVO korišćena npr. za rekonstrukcije grobnica, bukete cveća, izgradnje deponija, za kompjutere za policiju, za zarade upravnog odbora, pa čak, verovali ili ne, i za „nekompromitovane intelektualce" i nekakav „italijanski konzorcijum".
Razume se, nije iza svakog bizarnog „objašnjenja" korupcija, mnogo češće reč je o „tehničkim" , birokratskim razlozima (npr. kao korisnik svih dotacija za NVO u dijaspori navodi se Narodna banka, samo zato što su isplate išle preko njenog računa). Ali, „preciznost" i „jasnoća" odgovora organa vlasti na zahteve za pristup informacijama CRNP-a i Transparentnosti ipak bi morali da nas podsete na, u svetu, notornu istinu - netransparentnost u korišćenju javnih sredstava je opasan izvor korupcije.
S tim u vezi, u petak se mogla čuti još jedna zanimljiva „bizarnost". To da, iako i kad se odbiju troškovi za „nekompromitovane intelektualce", „italijanske konzorcijume" i slične stvari, preostaju vrlo značajna sredstva, u 2010. ni jedna NVO koja se bavi antikorupcijskim projektima nije sa pozicije 481 dobila ni jedan dinar.
Inače, inicijativu za diverzifikaciju linije 481 podržalo je 188 NVO iz cele Srbije. Prva takva inicijativa podneta još u januaru 2008. godine, odgovora još nema. Nije bilo dovoljno vremena ili...?