Već se najavljuje i termin izbora, a izborna kampanja je uveliko počela. Veliko je pitanje da li će se , kao svih ovih godina izbori dobiti ili izgubiti na prodaji magle o krupnim nacionalnim interesima ili konačno govorenjem istine i okretanjem konkretnim životnim pitanjima. Zato ne bi bilo loše da stranke i političari razmisle da li će dobiti više glasova ako narodu kažu istinu ili ga i dalje budu zamajavali. To posebno kada je u pitanju Kosovo jer kako god urade rizikuju.
Ako kažu da Kosovo definitivno nije u Srbiji izgubiće jedan deo birača, ako kažu da jeste i da će ga „braniti ako treba i ratom“ takođe rizikuju da izgube jer narod zna da to nije tako.U suštini, narod na Kosovu je baš briga koja će stranka dobiti a koja izgubiti, za njega je važno kako će se njihov problem rešiti, a vreme je da se reši.
Upravo o Kosovu danas u intervjuima imamo stavove jednog političara i jednog analitičara, pa vredi analizirati i političara i analitičara.
Smatram da je za tu analizu i za sagledavanje kosovskog problema veoma aktuelno ono što je Z.Đinđić svojevremeno rekao govoreći studentima u Banja Luci o patriotizmu i nacionalizmu. Evo tog citata: “Ako biste vi planirali tako kao da ne postoji svet nego da samo postojite vi, onda ste vi Bog, a ako ste Bog, onda nema rasprave. Ali ako niste Bog, onda uvek postoji okruženje u kome vi morate da planirate svoju strategiju, i ako to okruženje na kraju odbije vašu strategiju i dovede do neuspeha, onda ste krivi vi, a nije kriv taj svet.
Znači, uvek ako ne uspete da se snađete u jednom okruženju nije kriva priroda. a međunarodna politika vam je kao priroda.To je, zapravo, karakteristika tih tradicionalnih društava gde se ono što je upravljanje društvom moralizuje ili ideologizuje. I da se kaže, mi želimo nešto, mi imamo dobre namere, mi imamo dobre motive, a da li ćemo uspeti, to ne zavisi od nas, to zavisi od nečega drugoga, pa ako ne uspemo, onda kažemo, verovatno postoji neka svetska zavera koja je naumila da sve naše namere osujeti. I onda smo mirni, jer smo našli obrazloženje zbog čega nikad ne uspevamo.”
Sa kosovskim problemom došlo se tu gde smo upravo zato što narodu nikada nije saopštena istina o Kosovu, počev od onoga što se dogodilo 1389.godine pa nadalje, istinu o balkanskim ratovima, 1.i 2. svetskom ratu i naročito istinu od 1989.godine do Kumanovskog sporazuma i R1244. Sve to može biti samo uvod i obrazloženje, a zapravo narodu treba reći istinu o stanju koje je danas, šta jeste a šta nije moguće.. Dakle, i zašto nisu na vreme otpočeli i kako su tekli pregovori, zašto su prekidani, zašto nismo prihvatili nešto a prihvatali drugo, pa i istinu o tome šta se zaista dogodilo i događa oko tih barikada. Vidim da je zakazana nova sednica Odbora za odbranu i bezbednost.
Teza analitičara da će narod progutati ako mu se kaže da je Kosovo izgubio Milošević ne stoji, (možda je to bilo moguće neposredno i neko vreme posle petooktobarskih promena), jer nije sasvim tačna pošto je i posle Miloševića bilo je mogućnosti da se dođe do povoljnijeg rešenja nego sada. Pogotovo ne pije vodu teza onih koji tvrde da je moguće vratiti stanje nazad jer to prosto nije moguće ni barikadama ni brigadama , osim što te barikade možda ubrzavaju da se konačno saopšti i ono što je neprijatno. Treba reći istinu i o barikadama jer malo ko veruje u formulacije tipa "ostaju kao sredstvo, a ne kao cilj" da su one "odraz jedinstva i odlučnosti građana da na miran način brane svoje interese", da"barikade nisu instrumentalizovane“ i sl.
Upravo Na sve to i ukazuje Milan Nikolić, direktor Centra za proučavanje alternativa intervju za “Blic”. “Svako ko ima pameti mora da kaže da nova demokratska elita nema snage da se bori za Kosovo, jednostavno zato što je ono izgubljeno. Da ima pameti, političari bi jasno rekli da je ono izgubljeno za vreme Miloševića, a borili bi se za prava Srba na Kosovu, za manastire, za prava starih, za prava mladih, za radna mesta“. S obzirom na poziciju koju ima,i šta sve zna, pitam se zašto to nije rekao ranije već baš sada. Dalje kaže „ Kad je Kosovo u pitanju, situacija nije ni najmanje jednostavna. Napravljen je veliki niz grešaka, neke su izrazito glupe, a najgluplja je ta što nova demokratska elita nije jasno rekla narodu da je Milošević izgubio Kosovo. Umesto toga, DSS i DS, Koštunica i Tadić, pa i oni iz DS pre njega, takmiče se ko će više da odbrani Kosovo, a ono se svakim danom sve više udaljava od Srbije. To navodno rodoljublje, pogotovo iz DSS, jedna je jeftina i ružna demagogija. Vreme je za hrabre političare koji će sve ovo jasno reći.“ Evo i dalje.
A da je pitanje Kosova i dalje deo predizbornog marketinga potvrđuje iskusni političar kao što je Ivica Dačić u intervjuu za ruski TV kanal "Rusija danas", koji vredi analizirati:
Dakle, “Moskva -- Zamenik predsednika vlade Ivica Dačić je rekao da su velike evropske države pristrasne i da imaju dvostruke standarde u svojoj politici.”
Ništa novo , poznato od ranije, a znali smo i kada smo prvi put izrazili želju da se priključimo EU.Inače, ništa neobično, pa zar SAD, Rusija, Kina ne vode takođe politike duplih standarda zavisno od sopstvenih interesa.
“Ukazavši da su velike evropske države pristrasne i da imaju dvostruke standarde u svojoj politici, Dačić je naveo da su planovi predsednika privremene kosovske vlade Hašima Tačija "zapravo planovi koje prvo treba da nametnu Kfor i Euleks" što bi značilo da "ako se Srbija suprotstavi Tačiju, znači da se suprotstavlja Kforu i Euleksu i ponovo ratuje sa celim svetom".
Na žalost tako je. Na to im je lepo ukazao Đinđić još 2002.godine. Pa se zapitajmo zašto Srbija nije imala strategiju koja bi bila i strategija EU i NATO, planovi KFOR-a i EULEX-a, a mogla je.
“Dačić je kazao da postoje izvesni pritisci na Srbiju da zarad članstva u EU prizna nezavisnost Kosova i dodao da je to "način da se indirektno dovede do priznavanja nezavisnosti" i naveo da Srbija neće ugroziti svoje nacionalne i državne interese zbog članstva u EU. „
Samo što niko ne kaže koji su srpski nacionalni interesi, a i on i svi su govorili da je to i EU.
“Prema njegovim rečima, Srbija "mora da vodi brigu o svom narodu koji živi na Kosovu" te da "niko ne može da očekuje ili traži od Srbije - zarad bilo kog cilja - čak i ulaska u EU - da izjavi da nije zainteresovana za Srbe ili da nema interese na Kosovu".
Pa to valjda niko i ne traži.
“On je izjavio je da Srbija neće ugroziti svoje nacionalne i državne interese zarad članstva u EU.
"Srbija može pregovarati sa EU o nizu pitanja, kao i druge države... ali ne i o delu srpske teritorije", naglasio je Dačić u intervjuu za ruski TV kanal "Rusija danas", dodajući da je interes Srbije da uđe u EU, naročito zbog ekonomske sfere.“
A zar ulazak u EU nije nacionalni interes. Zar ništa nismo naučili iz dosadašnjeg iskusta da je insistiranjem na teritorijama Srbija gubila i teritorije i narod na njima.
“Dačić je kazao da je "Srbija dala do znanja međunarodnoj zajednici da njeno stpljenje ne može biti stavljano na probu napadima na Srbiju i kosovske Srbe".
"Srbija ima svoje 'crvene linije' i nikad neće dozvoliti Prištini da ih pređe: na primer, upotrebu sile protiv Srba na Kosovu i Metohiji, koja će pokrenuti novi talas sukoba i dovesti do novog etničkog čišćenja i više izbeglica", rekao je Dačić, koji je i srpski ministar policije.“
Podrazumeva se da to traži od međunarodne zajednice ali to znači da se onda ne konfrontiramo sa KFOR-om i EULEX-om, inače šta će da radi, držaće novu sednicu Saveta za nacionalnu bezbednost ili Narodne skupštine.
“On je ponovio da "podržava istorijsku komponentu sporazuma između Srba i Albanaca", što znači da ako "Albanci imaju pravo da kažu da ne žele da budu deo Srbije, onda i Srbi imaju pravo da kažu da ne žele da žive na nezavisnom Kosovu". „
To je ta naša balkanska logika poočev od toga da republike hoće da budu samostalne države pa rasture Jugoslaviju, onda Srbi neće da žive u Hrvatskoj i Bosni, Albanci neće u Srbiji, a mi sada kažemo da Srbi neće na Kosovu, pa će onda onaj deo Albanaca reći da ni oni neće u Srbiji i tako se stalno iscrpljujemo glupostima gde ko živi umesto kako živi. Ugledamo se na Rusiju u kojij žive mnogi drugi a i mnogi Rusi su ostali van Rusije.
“"Jasno je da, uprkos činjenici da svi mi želimo da živimo u miru, kao multietnička civilna država, postoje duboke podele između albanskog i srpskog dela Kosova. Albanci i Srbi godinama se bore oko te teritorije", tvrdi on.
Zbog toga je, kako kaže, "jedino moguće rešenje problema razgraničenje teritorije, po kojoj bi srpski delovi Kosova ostali unutar Srbije ili bi bili pod međunarodnom upravom, ali ne pod jurisdikcijom Prištine".”
Bojim se da je kasno za takvo rešenje jer kad je bilo moguće Srbija nije htela, sada bi htela ali nije više kao što je bilo.
Prema tome, umesto tupljevine i kosovarenja bilo bi pametnije da naši političari pokušaju da se ponašaju kao državnici i da se svako jutro i veče preispitaju da li su Bog pa kad utvrde da ipak nisu pokušaju da nađu mogući izlaz maker i povratkom na Ahtisarijev plan.