Počinje istraga o delu koji je prethodio i delu koji okončava. Svemu što ih potvrđuje kao priču biće dato dovoljno. U delovima.
Nekoliko žena? Da. Uhvaćenih u želji ili nameri da učestvuju u romanu koji ih može obući kao dive, izvesnije kao žrtve pogrešnih procena. Prevara? Preljuba? Pretvornosti? Raskriljavanja? Presretanja i usavršavanja metoda koje otkrivaju puteve ispravljanja pogleda na?
Jedan čaroban za drugi čaroban fišek, u blizini nekoliko sivomogućih, svakako. Atmosferski pritiska nemoć, naslonjena na siguran izbor.
Neću otkriti da ih ispisujem. Poštenija mi je skrovita zapletenost olovke i misli o mogućnostima: postaju sasvim kakve jesu: isprekidano i nehajno. I sve više potrebno. Zbrajalica dobija unosne zaplete. Malo je teških reči koje zavređuju postojanje. A i one bi ućutale da se može biti samo na izabranim kotama....
Njega poznajete? Nee! Nemoguće.. Njega svi barem znaju. Onog drugog, retko ko. Zamišljam.. Zamišljam šta će se desiti kada dođe treći. Jedan od njih će otvoriti prvi deo. Jedan čeka da zatvori poslednji. Deo je deo. Jedan možda postane jedini.
Neću tražiti outfit za svako pojavljivanje. Po:neki dizajner svakodnevnih izbora. Treba biti ozbiljan: ovo su gola vremena, puna perja.. Maločas upitam drugaricu Prve šta je imala na sebi u I delu, u prepodnevnom kafe-susretu.
Druga -- Sive pantalone, braon jaknu, čizme od platna i ranac 'na breskvu'.. Malo plave senke po ivici kapaka i planiran a nestignut, braon ajlajner. Ozbiljan pogled. Ništa blisko predstojećoj ulozi.
Prva -- Draga moja – tako se sada zovemo, zar ne? – organizacija nikada nije bila problem. Gledam je kako prikriva haotičnost, sistematizujući svakog ko pokaže i malo neodlučnosti.
Druga -- Jeste, još draža ti moja, beležim i slažem delove – bićeš u toku. Tok je prisutan i ovog trena: upravo koristim tvoju začuđenost. Kako koju? Onu u okretu ka tašni i izlazu.
Prva -- Učinilo ti se. Iščekujem..
Druga -- dolazi?
Prva -- dolazi.
Druga je u crnom – voli da bude u svecrnom – i pogađa umeju li da poređaju boje koje preporučuje. I pokazuje u izborima oko sebe. Negde oko sredine IV dela sedećemo u njenom Crvenom salonu...
Njih tri će upoznati još najmanje četiri. Njih trojica ostaju dovoljni. Približavanja dijalozima moraju biti kratka i nejasna, dok će reči koje razmenjuju pokazivati pravce i karaktere.
Jedna od prve tri vrlo rano će izaći iz radnje i posmatrati, u senci. O čitaocu koji je bude čekao da se vrati u poslednjem Delu, biće napisana sledeća priča. I sve će stići na vreme. Koje je određeno njihovim strpljenjem.
I tako je I deo, poštujući pravila i hteli ne hteli, završen.