Umetnost

Kratko i jasno

mikele9 RSS / 18.03.2013. u 13:51

 

2309035484c122eae26d95986316700_orig.jpgDa li umetnost pomera granice? Mislim na vizuelnu umetnost ali se pitanje može odnositi i na ostale vidove umetničkog izražavanja. Dakle, da li pomera granice, sopstvene i uopšte? Moj odgovor je NE!

Biće sigurno onih koji će se složiti ali biće i onih koji misle suprotno. Svačije mišljenje i stav uvažavam bilo da dolazi od strane umetnika, istoričara umetnosti, likovnih kritičara, bilo da stiže od strane ljubitelja umetnosti, posećivača izložbi, goblenozaljubljenika, čak i najpovršnijih i ne previše zainteresovanih ali spremnih da iznesu svoj sud. Reagovaću argumentima, natürlich.

Zašto tvrdim to što tvrdim? Zato što je to istina! Bivalo je nekih u istoriji a ima ih i danas, mislim na umetnike, koji su verovali da su svojim delom pomerili granicu. Naravno, bili su u zabludi. Neki su to shvatili na vreme a neki su otišli s ovog sveta tvrdo uvereni u svoju misiju.

Protivnici mog stava, odavno ga iznosim, mnogi učeni i obrazovani ljudi, trijumfalno (posle nekog vremena, dosadno!) su mi nudili Renesansu kao jedan od eklatantnih primera za pomeranje granica. Dovoljno je, govorili su, uporediti dela Vizantijske umetnosti i dela nastala u Visokoj Renesansi, koja je sobom između ostalog, donela chiaroscuro, perspektivu, sfumato...i shvatiti koliko su granice pomerene unapred.

NE, NE i NE! To nije pomeranje granica! To je plod RADOZNALOSTI svakog ponaosob umetnika, koja u sebi kao neminovan osnov, sadrži posmatranje i viđenje sveta oko sebe, istraživanje i analiziranje, kuvanje i dinstanje u mentalnom loncu i na kraju prezentiranje u obliku dela, slike, crteža, skulpture. To je pojednostavljenje onog što je konstanta za sve umetnike počev od pećinaca Altamire i Laskoa pa do Stjepana i mene.

Jedina stvar koja nas razlikuje su vreme i prostor. Dela pećinskih umetnika, kineskih i indijskih umetnika, umetnika Sumera, Vavilona i Egipta, persijskih, grčkih, etrurskih i rimskih umetnika, umetnika Renesanse, italijanske, holandske, nemačke..., umetnika Baroka, Klasicizma, Romantizma, Impresionizma, Ekspresionizma, Ruske Avangarde, Dade, Futurizma, Nadrealizma, Apstrakcije, Pop Arta, konceptualnih i inih umetnika, su stvarana u određeno vreme i u određenom prostoru.

Pročitavši šta sam napisao, odlučujem da je prostor važniji od vremena. Zašto? Evo ovako, u istom vremenu su u različitim delovima sveta (prostor), umetnici stvarali različita dela vrhunskog umetničkog dometa. Uzmite bilo koji period (vreme) i uporedite umetnička dela koja su nastala na dva kraja sveta. Pošto govorim/pišem o autentičnoj umetnosti, dela mogu ili su, različita do krajnjih granica različitosti a svako za sebe je umetnost! Živeći svaki u svom okruženju (prostoru), umetnici upijajući ga, iznose na svetlo dana svoju, jedinu jedincatu projekciju/delo, mentalno prokuvanog istog. I ma koliko ona, dela, projekcije, bile različite, nespojive, ponekad dijametralno suprotne, mogu imati istovetnu umetničku vrednost. Ali ni jedno ni drugo, samo po sebi ili komparirano ne pomera granice, nikakve!

Ljudi po pravilu skloni klasifikacijama, nadevanju imena i naziva i oni koji se umetnošću bave na bilo koji način, često upadaju u grešku, pripisujući određenim periodima, grupama, stilovima, pokretima...pomeranje granica. Ne! Tvrdo NE! Periodi, grupe, stilovi, pokreti su to što su i ništa više. Različito prezentovanje prostora/stvarnosti, ne znači pomeranje granica. Rezultat je mentalne analize i ispitivanja sve do iskrivljenja date stvarnosti.

Vrlo prost, jednostavan, banalan primer: Uzmimo bilo koji predmet, objekat, iz prostora koji nas okružuje i dajmo zadatak desetorici umetnika da ga obrade, odvojeni jedni od drugih, na svoj način. Dobićemo deset dela koja ni na koji način neće ličiti jedno na drugo a biće, svako do njih, istinita pretstava datog predmeta, objekta. Ni to nije pomeranje granica. Uzaludan je trud tvrditi da su npr kubisti na isti način tretirali objekat, predmet ili impresionisti, a Mikelanđelo, Leonardo, Rafael..., svako od njih je davao svoju viziju istovetne i istovremene stvarnosti.

Samo ne baš upućeni a takvih je najviše, mogu crteže/slike na zidovima Altamire i Laskoa i Velaskezovih dela, proglasiti za pomeranje granica.

Ni bum tehnološkog razvoja ne može niti na bilo koji način doprinosi pomeranju granica, jer to prosto nije moguće. Samo omogućava jednostavno i brzo upoznavanje s delima umetnika širom sveta.

Umetnost ne pomera granice, je aksiom!

P.S. Sigurno sam u mnogo čemu ostao nedorečen, to možete vi popuniti, dopuniti ali čvrsto ostajem pri svom stavu! Ubedite me, argumentima, da nisam u pravu.



Komentari (106)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mikele9 mikele9 09:25 20.03.2013

Re: Време и простор после времена и простора

Granica je krug u kojem je sveukupni svet ideja i pojava koje su trenutno prisutne. Da ne ulazim sad u detalje koliko tu ima kamenčića, koliko drama, koliko meteora, koliko krava, koliko pesama, koliko brojeva, a bogami i žaba...
Mikele tvrdi da u datom sistemu postoji samo pretumbavanje žaba krava i meteora, a ja tvrdim da izvan sistema postoji i mekpan, toltozof i hajzan samo još nisu stvoreni ali kad ih neko stvori moraće proširiti sistem ako ih želi zadržati.
Mekpan, toltozof i hajzan nisu u granicama jer još ne postoje.
E sad..
Kako bi vi nazvali čoveka (ne Boga) koji je stvorio toltozofa, mekpana i hajzana?

Zahvalan sam ti G r o f e na odličnoj elaboraciji
little_radojica little_radojica 10:22 20.03.2013

Re: Време и простор после времена и простора


G r o f
Granica je krug u kojem je sveukupni svet ideja i pojava koje su trenutno prisutne. Da ne ulazim sad u detalje koliko tu ima kamenčića, koliko drama, koliko meteora, koliko krava, koliko pesama, koliko brojeva, a bogami i žaba...
Mikele tvrdi da u datom sistemu postoji samo pretumbavanje žaba krava i meteora, a ja tvrdim da izvan sistema postoji i mekpan, toltozof i hajzan samo još nisu stvoreni ali kad ih neko stvori moraće proširiti sistem ako ih želi zadržati.
Mekpan, toltozof i hajzan nisu u granicama jer još ne postoje.


То сам и рекао, слажем се с вама иу потпуности. Дакле границе се померају. Ја бих отишао и корак даље. Свако непоновљено комбиновање жаба, камења и цифара резултира креацијом толтозофа, мектигања и хајзана и аутоматски помера имагинарну границу.

Kako bi vi nazvali čoveka (ne Boga) koji je stvorio toltozofa, mekpana i hajzana?


Веома занимљиво питање. С обзиром на претходно речено, бирам овако да одговорим: све оне који раде у том кругу било да су директно (свесно или несвесно) створили поменуту тројицу, било да су им само били (свесно) цео живот на трагу бих звао уметником. Међутим, ту су и они који комбинују без свесне потраге за њима и они су за мене занатлије, мада доста њих себе зове уметницима.

Сад је још само питање да ли се уопште може комбиновати са понуђеним нам елементима, а да то не доведе до креације некаквог толтозофа, мекпана и хајзана, имајући у виду проток времена и простора? Да ли постоји квази-толтозоф, квази-мекпан и квази-хајзал ко год да су, који не излазе из границе? Да ли и они такви какви су можда ипак померају границу?
G r o f G r o f 14:20 20.03.2013

Re: Време и простор после времена и простора

Међутим, ту су и они који комбинују без свесне потраге за њима и они су за мене занатлије, мада доста њих себе зове уметницима.


Upravo to, sa tim da i zanatlije mogu biti manje više kreativni u svojim kombinacijama ( ovde ne mislim na doslovno značenje latinske reči creatio, koje je naveo mikele) ali prava umetnost nije moguća ako se svesno ne ide u proširenje kruga.

Nema veze da li vidljivost toga proširenja postižemo bojom, oblikom, rečju, dramom, multimedijom.
Bitno je stvaranje ili bar namera da se stvori.
Mikele se baš ne slaže sa tim ali bar smo razjasnili stavove.


Сад је још само питање да ли се уопште може комбиновати са понуђеним нам елементима, а да то не доведе до креације некаквог толтозофа, мекпана и хајзана, имајући у виду проток времена и простора? Да ли постоји квази-толтозоф, квази-мекпан и квази-хајзал ко год да су, који не излазе из границе? Да ли и они такви какви су можда ипак померају границу?


Pa zato postoje umetnički kritičari, istoričari , google i vreme.
Ne postoje precizni metodi vrednovanja.
mariopan mariopan 13:09 20.03.2013

...

Čitam vas pažljivo jer ni meni to nije sasvim jasno, oko granica, pa da se zadržim samo na svojim.

Kad god se nađem pred belinom papira ili platna zadrhtim u strahu da svoje granice (unutrašnja ograničenja, svoje ograničene sposobnosti) neću moći da prekoračim, a upravo to želim, svakim radom. Ubeđena sam da je najvažnije prekoračiti svoje granice, uraditi više i bolje od sebe (do tada), biti sve bolji nego ranije, u svemu.

A svet je veliki i ima toliko boljih da sigurno neće prestati da se vrti ako o tome ja ne budem brinula? Neko će već pomeriti granice a mi ćemo za njima trčati u želji da ne zaostanemo?
Malo sebično od mene što ne brinem o tome?

Veeliki pozdrav Mikele
49 41 49 41 20:50 20.03.2013

Manastir Piva

Put nas je naneo tuda, nocili smo u Pluzinama.
Milina je, posle ustajanja plivati po jezeru; dok pod tobom zjapi bistra dubina od 15stak metara.

Bio sam iznenadjen motivima, zivopisnim bojama i povezanoscu manastirskih fresaka.
Nigde nisam video takvo bogatstvo frresaka.
Insistirali smo nas dvoje, da nam neko strucno objasni sustinu reprezentativne simbolike.
Medjutim, bili smo uskraceni.


mikele9 mikele9 22:02 20.03.2013

Re: Manastir Piva

Najpoznatije freske su Bogorodica, Tri jerarha, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatousti, a "pisane su" od 1604. do 1626. godine.

Sadašnji iguman pivskog manastira Jefimije ističe još jednu zanimljivu fresku koja zbog svoje skromnosti i mjesta gdje je postavljena ne privlači pažnju vjernika i turista.

- To je freska na bočnoj strani manastira, pored sporednog ulaza u hram, a predstavlja, kako se pretpostavlja, lik Mehmed-paše Sokolovića, za koga mnogi smatraju da je bio jedan od najvećih ktitora svetinje - kaže iguman Jefimije.

Na fresci je naslikan čovjek okrenut liku mitropolita Savatija, sa lijevom rukom položenom na prsima, a desnom upola ispruženom prema njemu. Na glavi ima kapu, omotanu tankom čalmom, sličnom turbanu i okruglu, zaobljenu podšišanu bradu. Na njemu je ćurak bez rukava postavljen lisičinom. Freska je dosta oštećena, pa je nemoguće pročitati natpis iznad nje. Mnogi misle da je to Sokolović-paša koji je možda i bio Savatijev stric.

Možda ti ovo malo pomogne, makar informativno.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana