Autor: Rodoljub Šabić
U Skupštinu Srbije pre nekoliko dana je stigao jedan dobar predlog zakona. Baš dobar! Reč je o Predlogu zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa i akata koji je Vlada Srbije nedavno utvrdila i dostavila Narodnoj skupštini na usvajanje.
Moje zadovoljstvo sadržinom pomenutog predloga je logična posledica činjenice da bi njegovim usvajanjem bio ostvaren cilj za koji se već prilično dugo zalažem. Naravno, ne samo ja, već i značajan deo stučne pa i opšte javnosti. Da li to što se već nekoliko godina zalažem za neke od ideja sadržanih u predlogu ovog zakona baca senku subjektivnosti na moju ocenu - baš dobar? Ne mislim da je tako. U prilog usvajanja predloženog zakona mogu se navesti bar tri stvari za svakog lako prepoznatljive kao dobre.
Prva takva stvar je to što Predlog zakona predviđa uspostavljanje „Pravno-informacionog sistem Republike Srbije" kao jedinstvene zbirke podataka koja sadrži: arhivu službenog glasila, bazu koja sadrži registar i tekstove važećih propisa i drugih akata Republike Srbije objavljenih u Službenom glasniku, bazu koja sadrži sudsku praksu, druge podatke o pravnom sistemu Republike Srbije i vezu s pravnim aktima Evropske unije. Uspostavljanje ovakve baze podataka je doprinos boljem poznavanju relevantnih pravnih činjenica od strane građana i pravnih subjekata, a samim tim i doprinos pravnoj sigurnosti i kvalitetnijem obavljanju njihovih delatnosti. Nema sumnje, zar ne?
Druga, još bolja stvar je što Predlog zakona predviđa i obavezno elektronsko objavljivanje ove zbirke na Internet stranama javnog preduzeća kome je posao formiranja ovog sistema poveren. Primereno vremenu u kome živimo, praktično, efikasno.
Konačno, treća dobra, najbolja stvar je što je Predlogom zakona izričito predviđeno da su registar kao i nezvanično prečišćeni tekstovi propisa, originalna službena glasila (u pdf formatu) u kojima su objavljeni osnovni tekstovi propisa, kao i oni u kojima su objavljene izmene i dopune dostupne svim korisnicima bez naknade.
Evidentno je da će delovi „Pravno-informacionog sistema Republike Srbije" biti dostupni samo uz naknadu i s tim u vezi bi, razume se, odmah mogla da se otvore neka pitanja, ali bolje je to ostaviti za neku drugu priliku. A u ovoj konstatovati da bi usvajanje predloženih rešenja bio korak u dobrom pravcu. Korak koji bi, bar kroz prizmu naših realnih, konkretnih okolnosti, značajno unapredio i osavremenio ukupan pravni poredak.
Logično je da država donoseći zakone i druge propise insistira na tome da građani i drugi subjekti po tim pripisima postupaju. Logično je i to da oni, da bi to mogli da čine treba da o sadržini tih propisa budu blagovremeno i dobro obavešteni. Ali koliko god bilo „uobičajeno", nije logično, a nepravično je i suprotno savremenim standardima odnosa države prema javnosti da pristup tim propisima država još i naplaćuje. Usvajanjem predloženog zakona bar ta nelogičnost i nepravičnost bile bi uklonjene iz našeg pravnog poretka.