Bez analize. Bez odgovora. Čak i bez pitanja.
(dobra stara vremena.1)
Kad sam bila mala, bila sam baš mala. Malecka. Čili-vili. Patuljak iz zaboravljene zemlje. I zbog toga stalna “žrtva” šala i pošalica, ismevanja, zadirkivanja. Kao i Marija koja je bila debela. Podsmevali su/smo/ se i onima sa naočarima, onim smotanima, kukavicama.
Nikad, ali nikada nismo se podsmevali nekome zato što je siromašan. A bilo je i onomad, u zlatna vremena, siromašnih, dece koja su se oblačenjem, neslavljenjem rođendana i skromnim poklonima koje su donosili, izdvajali od proseka. Bilo je i onih koji su zaista bili jako siromašni, kojima je škola obezbeđivala užinu, a učiteljica s vremena na vreme organizovala prikupljanje odeće, lektire i sl.
*****************************************
-Nikad na rođendanu nisam bio. Rugaju mi se u školi, kažu da smo đubretari, pričaju da jedemo iz kanti... Kažu: „Kakav si, nemaš pare ni za hleb“. Plakao sam, krivo mi je što smo siromašni - kaže Miodrag Milivojević (11) iz Niša
Sanjamo televizor, da ne moramo da idemo na benzinsku pumpu da gledamo crtaće. I bicikle koje imaju svi u školi osim nas. Zadirkuju me, kažu, možeš da trčiš pored nas dok mi vozimo - priča tužno Miodrag
-Školu je napustila posle šestog razreda jer nije imala uslove da je nastavi i morala je da ostane sa mlađom sestrom i braćom kada mama ode da služi po selu. Govorili su mi da sam Ciganka jer nemam garderobu kao druge devojčice, a meni je to teško padalo. Ovako je bolje, bar pomažem braći i sestri, a kada ima od čega spremim im i ručak - govori prerano odrasla devojčica.
-Nemam ni šta da obučem kao druga deca i u uvek u istom idem u školu, zbog čega me neki izbegavaju, idu dalje od mene i neće da pričaju sa mnom. (Dragan, 13 godina)
-Pokazuju na moje pocepane patike i na iznošenu duksericu. Ne znaju da sam i to dobila od ljudi u selu, i da mi nikad nije kupljeno ništa novo. Ta deca ne znaju da bih i ja volela lepu garderobu, želela bih ponekad da pojedem jabuku, a o čokoladi i da ne govorim - stidljivo se poverava Žaklina (12)
-Izbegavaju nas jer niko ne želi da uđe kod nas u memlu. Ne slavimo rođendane, pa i nas retko ko pozove, a kada odemo, nemamo pare za poklone. Đorđe,11
- Bilo je u početku malo problema, neki od vršnjaka nisu hteli da se druže s njom. Pojedini učenici su je zadirkivali jer nije na sebi uvek imala najnoviju garderobu.(o Nađi,7)
Ponekad me deca zadirkuju što nemam mamu i tatu. Kažu da se ne zna ni ko me je rodio. – Nađa, 7
-Ostala deca ih uglavnom izbegavaju pa tako i rođendanske pozive dobijaju veoma retko.
Neće svi u školi da se druže sa mnom. Vide da sam siromašna - žali se Natalija (9), a ništa bolje nije ni starijem Slavoljubu - kaže da ga neka deca teže prihvataju jer se već po odeći vidi oskudica u kući.
- Deca nas zadirkuju jer nemamo lepe stvari. Jer smo siromašni... Ja nikada nisam išla na ekskurziju, dok je sestra išla samo jednom, u trećem razredu - jada se najmlađa Jovana.
-Neke drugarice i dečaci u školi mi se smeju zbog muških teget čizama koje mi je poklonio rođak, zato bih volela da imam svoje patike, ali da budu ženske - stidljivo šapuće sedmogodišnja Marija Ignjatović
Sve ove rečenice preuzete su iz tekstova koji govore o najsiromašnijim porodicama u Srbiji i govore nam strašnu istinu.
Sramota je biti siromašan. Sramota je nemati.
dobra stara vremena.2:
Tukli smo se između sebe torbicama za patike u nižim razredima, zbog banalnih svađa, grupisanja oko jedne ili druge beznačajne stvari. Bilo je i ozbiljnih obračuna koji su se završavali masnicama po licu, rukama ili nogama. Uglavnom u malo starijim razredima, i uglavnom među onim retkima koji su već stasali u problematične. I skoro uvek to je bilo generacijski. Bilo je sramota tući mlađeg, manjeg, slabijeg. Bilo je sramota da dečak tuče devojčicu... da neko par godina stariji ili više njih tuče mlađeg od sebe. Strašna sramota.
**************************
U Aranđelovcu su pretukli prvaka. Više dečaka, starijih razreda tuklo je dete od sedam godina koje jedva tri nedelje ide u školu na velikom odmoru. Detetu je povrđena slezina. Verovatno i mnogo više od toga, ali to se na UZ ne vidi.
Sramota je biti siromašan.
Nije sramota da više starijih dečeka tuku jedno malo dete.
Bojim se da ništa čemu ja mogu svoje sinove da naučim neće moći da im koristi u onome što ih čeka.
Buljuci novinara, net komentatora i stučnjaka ovih i onih danima će analizirati uzroke i posledice, veze opšte besparice i beznađa, Farme, sukoba Cece i Karleuše, posleratnog okruženja, utcaja TV, tuđinskih vrednosti, navijačkih sukoba, nestabilnog kursa evra, roditeljske nebrige i gay lobija, odusustva autoriteta škole, urušavanja vrednosti, vršnjačkog nasilja i verbalne nekulture i čega god se sete.
Ništa meni to ne koristi. Ja sam ozbiljno prestravljena.