Roditeljstvo| Život

Svako može da bude (loš) roditelj

Biljana 77 RSS / 19.12.2013. u 14:40
Ništa se nije desilo. Moglo je da se desi bilo šta. Ja sam brižna majka i odgovorna osoba. Činim sve da moja deca odrastaju voljena i sigurna. I u deliću sekunde mogla sam postati majka o kojoj bi pisale novine, a sud i psihološki profil davale komšije i rodbina.
 

Na Adu smo išli svaki dan. Šetamo stazama van one glavne. Zeleno je. Nema tako velike gužve i klinci mogu slobodno da trče. Stefan je istrčao sa tatom par stotina metara ispred nas. Vidim ih na samom kraju staze gde zavija oko golf terena. Miki, sa svojim nožicama kratkim godinu i po dana  trupka po stazi – da 'tignemo batu! Nogu pred nogu pokušavam i ja ga ga „stignem“.  U nekom trenutku zazvonio mi je telefon. Stefanova  crvena jaknica i dalje se leluja tamo negde napred. Razgovor se odužio, ne sećam se više ni sa kim. Nesvesno prilagođavam brzinu hoda „na normalno“. Ne znam koliko je razgovor trajao, ni koliko dugo sam hodala tako, kad sam začula ženski glas koji se obraća nekome iza. Miki je nešto odbrbljao u odgovor i ja sam se okrenula u sekundi. Stariji par stajao je na stazi. Miki pored drvene ograde. Žena mi se obratila – Nemojte gospođo da dete ide iza vas! I tek onda sam shvatila. Miki je sve vreme išao stazom iza mene. Ja sam hodala i pričala... potpuno nesvesna... njega. U tih par minuta moglo je da se desi bilo šta. Umesto gospođe koja mi je skrenula pažnju mogao je biti neko krajnje zlonameran, neko ko bi mu stavio ruku preko usta i ja ga više nikad ne bih videla. Toliko sam se zaledila da mislim da nisam ništa ženi odgovorila.

Ništa se nije desilo. Moglo je da se desi bilo šta. Ja sam brižna majka i odgovorna osoba. Činim sve da moja deca odrastaju voljena i sigurna. I u deliću sekunde mogla sam postati majka o kojoj bi pisale novine,  a sud i psihološki profil davale komšije i rodbina.

 

il_570xN.378811816_iq9u.jpg 

Ovaj post je:

1. odgovor svima onima koji govore – meni to nikad ne bi moglo da se desi! (bilo kojim povodom) i vode svoju decu sa sobom u toalet ne bi li predupredili sve moguće nesreće;

2. način da se zahvalim nepoznatoj ženi što nije samo bez reči obišla i moje dete i mene; ponajviše zbog toga što verujem da ne bi oćutala ni u ozbiljnijoj situaciji;

3. apel svima koji vide da je neko dete na bilo koji način ugroženo da pokušaju da pomognu, ličnim anagažovanjem,  ili skretanjem pažnje roditeljima, bilo obraćanjem nekom nadležnom jer mesto u raju se zaista ne kupuje tanjirom pihtija.

4. apel nadležnim institucijama. tj. Ljudima u njima (jer valjda ima Ljudi) da rade svoje poslove savesno, bez predrasuda, svesni da od njhihove odgvornosti i ljudskosti u obavljanju tog posla zavisi nečije odrastanje, zdravlje ili život.

 

EDIT: Pošto je tekst naišao na određeno nerazumevanje i donekle se sveo u komentarima na pitanje "prezaštićivanja dece", možda je uputno da docrtam da je tekst nastao kao reakcija na reakcije na decu stradalu u požaru i još i ovo što se u komentarima iskristalisalo kao važno: 

a) Poenta je da svako može da bude loš roditelj, spletom nesrećnih okolnosti, zbog trenutka nepažnje ili zato što je prosto loša osoba i loš roditelj. Razlika između ove tri stvari opet neće sprečiti armiju onih "meni se to nikad ne bi desilo" da napljuju sva tri slučaja jednako i da od nesrećnih roditelja prave monstrume po medijima.

b) Moj tekst je prosto o tome da tek kad lično sagledaš kakve si propuste na sreću bez posledica napravio, malo bolje možeš da razumeš kako se i najbrižnijim roditeljima dešavaju najstrašnije stvari i više ti na pmet ne padne da pomisliš "meni se to nikad ne bi desilo".

c) Ovakve tragedije nažalost dešavaju se bar jednom godišnje. Pretraga "požar deca" daje zastrašujuće rezultate. Ono što ovu poslednju odvaja jeste upravo opšta omraza i upiranje prsta na majku. Iako je i u drugim slučajevima odgovornost roditelja neupitna.. jer gotovo se uvek takve stvari događaju kada su roditelji odsutni, deca zaključana ili odviše mala da sama izađu ili pod neadekvatnim nadzorom.
Suština priče, osim onoga da đavo ne spava, jeste da rodtelj kao pojedinac može da bude loš, neodgovoran, nesposoban (realnost nam pokazuje da je takvih i previše), ali zajednica (sve te brižne komšije/rodbina) i država (institucije sve redom) ne sme. Ova majka će biti (i već je) za svoj nemar jezivo kažnjena. A šta je sa ostalima? Da li će bar sami sebi priznati deo odgovrnosti za ovo i u nekoj sledećoj situaciji postupiti ispravno?

d) Čini mi se da je neophodno raditi na tome da se poveća svest ljudi o tome šta je zlostavljanje i zanemarivanje i da je prijaviti tako nešto moralan i odgovoran čin a ne guranje nosa u tuđa posla. Jer žrtve su (gotovo) uvek bespomoćne.

e) Na žalost postoje ljudi koji ne mogu, objektivno ne mogu, da deci obezbede ni elementarne uslove da se bezbedno ogreju, okupaju i provedu dan u kući.



Komentari (154)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

hajkula1 hajkula1 14:54 19.12.2013

U pravu si

Baš ovako.

+
hajkula1 hajkula1 14:57 19.12.2013

Na žalost


Bilo je situacija, o kojima ne želim da nagađam, šta bi bilo... Pisaću od kuće.


jedi-knight jedi-knight 14:58 19.12.2013

...


Svaka čast za blog i dobrodošla na moju VIP listu

Prepoznao sam svoje misli koje sam odbacivao kao paranoične.
Svaka reč je na mestu i nadam se da će se tekst proširiti preko društvenih mreža.




Biljana 77 Biljana 77 15:11 19.12.2013

Re: ...

Prepoznao sam svoje misli koje sam odbacivao kao paranoične.

Ja zaista nisam roditelj koji u svemu vidi potencijalnu opasnost i mislim da ne paranoišem oko svega, ali sam, dok i sama nisam postala roditelj i dok se lično nisam suočila sa nekim situacijama, često bila sklona da olako kažem - pa kako je to moglo da im se desi, kakvi su to roditelji i sl. Teško je prošetati u tuđim cipelama kad su mnogo tešnje nego tvoje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:51 19.12.2013

Re: ...

Biljana 77
Prepoznao sam svoje misli koje sam odbacivao kao paranoične.

Ja zaista nisam roditelj koji u svemu vidi potencijalnu opasnost i mislim da ne paranoišem oko svega, ali sam, dok i sama nisam postala roditelj i dok se lično nisam suočila sa nekim situacijama, često bila sklona da olako kažem - pa kako je to moglo da im se desi, kakvi su to roditelji i sl. Teško je prošetati u tuđim cipelama kad su nogo tešnje nego tvoje.


I ja sam doživeo sličnu transformaciju. Sranja se dešavaju ma koliko za sebe misliš da si pažljiv i brižan roditelj. I posle se pojedeš. I zahvaljuješ evoluciji koja je malu decu načinila prilično robustnom, i relativno imunom na dobar deo roditeljskih grešaka i propusta.

Odličan tekst, Biljana.


Biljana 77 Biljana 77 16:58 19.12.2013

Re: ...

I zahvaljuješ evoluciji koja je malu decu načinila prilično robustnom, i relativno imunom na dobar deo roditeljskih grešaka i propusta.




Priroda retko zakaže. Na žalost, socijalni faktor mnogo češće.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:38 19.12.2013

Re: ...

I zahvaljuješ evoluciji koja je malu decu načinila prilično robustnom,

Moj akušer je govorio da se bebe nikad ne bi žive rodile kada bi bile tako osetljive kao što mi mislimo da jesu.
Doćim je moja prababa govorila da deca Bogorodici u krilo padaju svaki put kad padnu. Što se meni čini tačnim, jer kad bih ja tako pala, kao što deca sebi umeju da priušte, ne da ne bih ustala, nego bi me tri dana skupljali.
blogovatelj blogovatelj 14:59 20.12.2013

Re: ...

Doćim je moja prababa govorila da deca Bogorodici u krilo padaju svaki put kad padnu. Što se meni čini tačnim, jer kad bih ja tako pala, kao što deca sebi umeju da priušte, ne da ne bih ustala, nego bi me tri dana skupljali.


Tu ipak ima mnogo više mehaničkog nego božanskog faktora.
Dete koje se spopliće i pada ima otprilike tri puta manju masu i dva puta manju visinu od odrasle osobe. To mu potencijalnu energiju smanjuje šest puta.
Brzina pre početka pada je recimo veća kod odrasle osobe dva puta nego kod dece.
To kinetičku energiju smanji četiri puta.


Jelica Greganović Jelica Greganović 16:26 20.12.2013

Re: ...

Tu ipak ima mnogo više mehaničkog nego božanskog faktora.
Dete koje se spopliće i pada ima otprilike tri puta manju masu i dva puta manju visinu od odrasle osobe. To mu potencijalnu energiju smanjuje šest puta.
Brzina pre početka pada je recimo veća kod odrasle osobe dva puta nego kod dece.
To kinetičku energiju smanji četiri puta.

Što bre kvariš bapski folklor energijom i masom?
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 22:20 22.12.2013

Re: ...

Ja zaista nisam roditelj koji u svemu vidi potencijalnu opasnost i mislim da ne paranoišem oko svega,

U ja jesam, ozbiljan sam "briner". Ali, nekako sam naučio sa time da živim. A da se karambol desi u sekundi, u to sam se na žalost uverio dosta puta.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 22:53 22.12.2013

Re: ...

aleksandarkarisik
Ja zaista nisam roditelj koji u svemu vidi potencijalnu opasnost i mislim da ne paranoišem oko svega,

U ja jesam, ozbiljan sam "briner". Ali, nekako sam naučio sa time da živim.


Kad god osetim poriv da "zaštitim" svoju decu, a u stvari ih ograničavam, setim se moje mame, koja je, kad bi se tata bunio što radimo nešto što je po njemu bilo opasno, imala običaj da kaže - Naše je da brinemo, a njihovo je da ... skaču, trče, izlaze, ili šta god da smo želele da radimo.
Biljana 77 Biljana 77 15:32 19.12.2013

Re: loš, lošiji, najlošiji

...Ovakve vesti su poraz za ljudski rod u svakom smislu. Ono što mene uvek dodatno muči jeste nekakav crv sumnje/nade/štabibilokadbibilo/ da se to moglo izbeći da je neko u okruženju reagovao na vreme. Bio je slučaj majke koja je ubila svoju bebu od oko godinu dana tako što je bacila u krevetac i dete je stradalo od udarca u zid. Kasnije se ispostavilo da je pedijatar koja je ličila dete prećutala da je više puta dete dovođeno zbog povreda. Verovatno je bile i neka komšinica koja je zabrinuto odmahivala glavom na čudne zvuke iz susednog stana. I tako. Tuga.
djolesamar djolesamar 16:27 19.12.2013

Re: loš, lošiji, najlošiji

Mi smo bolesno društvo i kao takvi treba da se lečimo
http://wp.me/p3K41e-6Y
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:40 19.12.2013

Re: loš, lošiji, najlošiji

Mi smo bolesno društvo i kao takvi treba da se lečimo

Da zakažemo lečenje zajedno sa Englezima?

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/428433/Velski-pevac-osudjen-na-35-godina-zatvora-zbog-pedofilije
djolesamar djolesamar 23:13 19.12.2013

Re: loš, lošiji, najlošiji

Jelica Greganović
Mi smo bolesno društvo i kao takvi treba da se lečimo

Da zakažemo lečenje zajedno sa Englezima?

Skroz se slažem.
Pre nekoliko godina sam bio nešto duže u Engleskoj i nekoliko večeri uzastopce su prikazivane emisije o tome kako roditelji zanemaruju i maltretiraju decu. A pri tome socijlana služba ne može ili neće ništa da uradi. Slično kao i kod nas pomislio sam.
Sledeći put sam došao nakon godinu dana i emisije su bile manje-više sa istom temom. Pomislio sam Čoveče, Englezi ne mogu da srede ovaj problem već godinu dana.
Izgleda da je to maltretiranje i zanemarivanje dece jako teško rešiv problem. Svako okreće glavu i gleda svoja posla. Valjda su to kapitalizam i prirodna selekcija učinili to od nas.
Srbija verovatno nije najgora u tom smislu, ali ne mogu sada da razmišljam o ostalima kad je ovde mnogo loše.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 16:15 19.12.2013

prekinimo cutanje

iqiqiq iqiqiq 16:36 19.12.2013

Re: prekinimo cutanje

"Деца са сметњама у развоју, указују Мулица Глигоровић и Наташа Буха, често немају или не знају коме да се обрате, или се не обраћају за помоћ из страха."

Realno ni deca koja su bolesna od drugih bolesti nemaju kome da se obrate, do punoletstva su na milost ili nemilost roditelja, a sigurno na nemilost socijalnih i zdravstvenih službi koji se preganjaju oko nadležnosti, kukaju da nemaju novca ali se zato iz kase daje za lične potrebe bahatih pojedinaca. I sad će neki službenici iz ovih službi takođe coktati i vrteti glavom na ovu vest o ubistvu deteta, a njihov nemar je takođe zločin.
arianna arianna 16:36 19.12.2013

Loši roditelji - vest

>>>>Danas se pojavila vest da su učenici čačanske gimnazije ispisani...dalje u tekstu se pominje i odgovornost profesora na čijim časovima su se događale ove nemile scene

a ja bih nešto da pitam:

Zar je jedino rešenje vaspitno-obrazovne ustanove ispisati tj. udaljiti učenika iz škole i time rešiti problem? Ima li škola pedagoga ili psihologa, i šta ti ljudi uopšte rade?

Zašto roditelji bahatih učenika nisu pozvani na saslušanje i zašto protiv roditelja maloletnika nisu podnete prijave za propušten vaspitni nadzor?

Ako su maloletnici pokazivali znake vaspitne zapuštenosti i ranije, zašto škola na vreme nije kontaktirala Centar za socijlni rad?

Ko će da se bavi decom i maloletnicima, koja su na ulici?


edit

Direktor škole koji kao metodu nad metodama u svom radu, primenjuje udaljavanje ili izbacivanje iz škole i koji ne pomaže u rešavanju problema učenika, zreo je za smenu, jer nije pedagog, nego noj!

Biljana 77 Biljana 77 16:42 19.12.2013

...

zar je jedino rešenje vaspitno-obrazovne ustanove ispisati tj. udaljiti učenika iz škole

Neki dan je bila i vest o nekom detetu koje je pretprelo gorzno nasilje od strane vršnjaka, od kojih jedan, učenik 7. razreda već peti put menja školu. Jedini sistem koji se primenjuje jeste brigo moja pređi na drugoga...
arianna arianna 16:49 19.12.2013

Re: ...

Biljana 77
zar je jedino rešenje vaspitno-obrazovne ustanove ispisati tj. udaljiti učenika iz škole

Neki dan je bila i vest o nekom detetu koje je pretprelo gorzno nasilje od strane vršnjaka, od kojih jedan, učenik 7. razreda već peti put menja školu. Jedini sistem koji se primenjuje jeste brigo moja pređi na drugoga...

Učenik koji peti put menja školu i koji je nasilnik, najverovatnije je i sam žrtva nasilja i to roditeljskog.

Neverovatno je da se od deteta ili maloletnika, koje očigledno ima vidljiv problem u ponašanju, ustanove i punoletni obrazovani ljudi sklanjaju i izbacuju ga, umesto da mu pomognu.

Deci i maloletnicima sa poremećajima u ponašanju, potreba je stručna pomoć defektologa-specijalnih pedagoga, a ne izbacivanje na ulicu.

iqiqiq iqiqiq 17:26 19.12.2013

Re: ...

Deci i maloletnicima sa poremećajima u ponašanju, potreba je stručna pomoć defektologa-specijalnih pedagoga, a ne izbacivanje na ulicu.

kao i odraslima, a na to mogu da reaguju socijalne službe, zdravstvene službe, prosvetne službe, a idealno bi bilo da se koordinišu pa da prepoznaju iste simptome sa raznih strana...
Dakle agresivna deca imaju sistematske preglede, sa njima može da se popriča, može da se pozove pedagog i psiholog škole i obavesti, a može da se povežu i sa socijalnim radnikom te opštine, samo je potrebno da uključe kompjuter ili razmene SMSove i da sarađuju. I ako treba da pozovu policiju.
arianna arianna 17:53 19.12.2013

Re: ...

Dakle agresivna deca imaju sistematske preglede, sa njima može da se popriča, može da se pozove pedagog i psiholog škole i obavesti, a može da se povežu i sa socijalnim radnikom te opštine, samo je potrebno da uključe kompjuter ili razmene SMSove i da sarađuju. I ako treba da pozovu policiju.



Kontaktirati i referentnu ustanovu:

Klinika za decu i omladinu <<<

Kabinet za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja<<<<

Dnevna bolnica za adolescente <<<<

Jelica Greganović Jelica Greganović 21:42 19.12.2013

Re: ...

Jedini sistem koji se primenjuje jeste brigo moja pređi na drugoga...

I upravo to je problem, problem i sa ovo siroto troje dece koja su izgorela. Država kuka zbog bele kuge, a kad god može okrene glavu od dece i roditelja. Na takav način se društvu ne daje signala da su deca i roditelji važni u društvu, da im treba pomagati i štititi ih.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 16:42 19.12.2013

Stvarno svakome može da se desi

Šetala sam se sa roditeljima kad sam imala jedno četirpet godina, zevala po ulici, klatila se značajno i tek u jednom trenutku shvatila da žena koju držim za ruku uopšte nije moja majka. Moja majka je stajala desetak metara ispred i zbunjeno me gledala.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:54 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

dobrosavljevic_m
Šetala sam se sa roditeljima kad sam imala jedno četirpet godina, zevala po ulici, klatila se značajno i tek u jednom trenutku shvatila da žena koju držim za ruku uopšte nije moja majka. Moja majka je stajala desetak metara ispred i zbunjeno me gledala.


Moje roditelje su dozivali interkomom u robnoj kući na Terazijama, da im kažu da su me pronašli (kako bazam izgubljeno izmedju rafova). Hteo sam da ih se odreknem, preko oglasa.
Biljana 77 Biljana 77 16:56 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Nama se desio ispad prave neodgovornosti, kad smo relatvino opušteni, jer smo sedeli u kafiću sa dečjim igralištem, u kojem smo sedeli bukvalno svaki dan, oboje izgubili iz vida Stefana koji je trčkarao tamo-amo. Nekoliko minuta nismo znali gde je, dok ga nismo našli u susednom kafiću u naručju kod konobarice. Tih par minuta te letnje večeri na Adi, pune svesti da sam svojom/našom/ krivicom ugrozila svoje dete, uzeli su mi par godina života. Tad tad sam stvarno shvatila šta je strah, dok sam izbezumljeno jurcala kroz šumu ljudi.
U tekstu sam namerno navela ovaj drugi primer, mnogo bezazleniji, koji me je tek naknadno proveo kroz horor šta je moglo da se desi bez neke velike moje krivice.
maksa83 maksa83 17:13 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Nama se desio ispad prave neodgovornosti, kad smo relatvino opušteni, jer smo sedeli u kafiću sa dečjim igralištem, u kojem smo sedeli bukvalno svaki dan, oboje izgubili iz vida Stefana koji je trčkarao tamo-amo

Svaki put kad treba da pratim kretanje Dvojca Bez Kormilara na otvorenom prostoru setim se reči jednog starijeg drugara dok je ovaj veći bio beba: "heh, uživaj u toj fazi - 'de-ga-staviš-tu-ga-nađeš'. Trenutno sam u fazi uživaj-dok-si-brži-od-njih al to neće još dugo.

Jednom sam manjeg kad je imao 4 godine u parku na minut izgubio iz vida. Najgori horor koji sam ikad doživeo.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 17:15 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Moje roditelje su dozivali interkomom u robnoj kući na Terazijama da im kažu da su me pronašli (kako bazam izgubljeno izmedju rafova). Hteo sam da ih se odreknem, preko oglasa.

Pa dobro, svi imaju muke sa svojim tinejdžerima


Ma možeš da budeš jastreb ukršten sa ciklidom i opet tako nešto može da se desi.
maksa83 maksa83 17:16 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ma možeš da budeš jastreb ukršten sa ciklidom i opet tako nešto može da se desi.

Apsolutno. Svejedno, mantra je "nijedna mera opreza nije suvišna". Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.
Biljana 77 Biljana 77 17:18 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.


Super. :) Ti sa N. da sediš deca bi bila bezbedna, svi ćoškovi pokriveni.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 17:28 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.

Pazi kad razumem. Ja stalno predlažem ljudima jastuci-izolir traka-kaciga metodu, ali me još niko nije poslušao. Sve sami hazarderi.
maksa83 maksa83 17:36 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ja stalno predlažem ljudima jastuci-izolir traka-kaciga metodu, ali me još niko nije poslušao.

Ja imam big fat komade sunđera zalepljne izolir trakom na ćoškovima stola koji je u visini otpr. njihovih glava. Izgleda grozno na stvarno lepom stolu, al' aj dont giv a fak. Na terasi sam sve sastave lima na ćoškovima simsa na unutrašnjem delu zalio čudesnim kreacijama od silikona. Izgleda kao da se četa aliena iskakila ali jedna stvar manje o kojoj brinem.

Sve sami hazarderi.

Ma ljudi su generalno nerazumni i nepraktični. Sve bre može.

kukusigameni kukusigameni 17:38 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

maksa83
Svejedno, mantra je "nijedna mera opreza nije suvišna". Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.

Tako je i moj pokojni ćale radio sa unukama.
A tek nepoverenje koje je imao u smislu brigaposvakucenubemmumiša.
Jednom se Kukusigameni girl razbolela i naravno da je svaki dan zvao da pita kako je i te munje (da je bar samo jednom dnevno zvao). I onda dođe dan da njoj stvarno bude bolje. I tako, zove on i pita: "Pa kako je", ja kažem: "Mnogo bolje", a on kao iz topa: "Lažeš"!
I tako svaki put, kod svake j....e temperature i slično.
"Lažeš"!
Biljana 77 Biljana 77 17:43 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

sa unukama

Isti slučaj, samo sa unucima. Moj ćale koji je bio prilično labav što se tiče našeg penjaja i padanja, sedenja na 'ladnom betonu i sl. kad su unuci u pitanju skroz je smešan. Potura im jastučiće dok po dvorištu žvrljaju po betonu, kao da će oni stvarno da sede na tome.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 17:52 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ja imam big fat komade sunđera zalepljne izolir trakom na ćoškovima stola koji je u visini otpr. njihovih glava.

Klimam glavom u znak odobravanja. Ali opet, nekoliko malih jastuka, pa izolir trakom za dete i gravitacija mož' da ti izede gaće. Bezbednije, esteCki prihvatljivije i jednostavnije. O eventualnim posledicama vršnjačkog podjebavanja razmišljati kasnije.
maksa83 maksa83 17:55 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ali opet, nekoliko malih jastuka, pa izolir trakom za dete i gravitacija mož' da ti izede gaće.

Gravitacija Zemlje da - al' ne zaboravi da su njihove glave lokalni gravitacioni maksimumi, tj. privlače sve u okolini. Ragbi šlem je iz raja izašao (može i onaj hokejaški golmanski). Jeste da nije lako da ga hraniš kroz one rešetke i da mu malo smeta kad spava, ali mora nešto da se žrtvuje za bezbednos'.
zilikaka zilikaka 18:09 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ti sa N. da sediš deca bi bila bezbedna, svi ćoškovi pokriveni.

Ako je sto kojim slučajem malo ćoškastiji, slobodno računajte na mene. Rutinski reagujem kad se nešto malo približava.

Nego, sad kad pričate o nepažnji, ja sam kao dete doživela baš blesavu stvar. Doduše, nisam bila baš sasvim mala, imala sam 10-11 godina, ali...

roditelji su me, sticajem okolnosti zaboravili u gradu udaljenom oko 150km od mog, gde sam prvi put bila i nikog nisam poznavala.

Kao prvo da kažem da mislim da me ti isti roditelji nikad nisu zanemarivali, čak naprotiv, umeli su često da gnjave brigom i pažnjom, ali, što reče Bilja, uvek postoji ali.

Elem. Mislim da sam bila četvrti - peti razred. Starija nisam.
Kao svako, jelte, dobro i primerno dete, pevala u školskom horu, i tada prvi put krenula sa njima na neko takmičenje, u drugi grad.

Kako su moji, sticajem okolnosti, imali neke prijatelje u tom gradu, i kako se duugo sa istima nisu videli, reše i oni da idu svojim autom, pa će mene negde pokupiti, odvesti u posetu i vratiti kući.

Za one manje upućene da naglasim da je to doba kada se moglo kontaktirati isključivo stabilnim telefonima, i to onim gde je slušalica na žici.

Dakle, sve mi lepo ugovorimo, nađemo se kad i gde treba, al eto, još ja da odem na klopu sa decom, pa ću onda na dogovoreno mesto, da se nađem sa roditeljima, a ostali kući.
Obavili klopu, ja došla gde treba, al njih nema.
I nema ih pola sata, pa sat, pa dva...

Sam bog zna koliko sam puta prošla dogovoreni krug, gde nisam zavirila. Kad sad shvatila da njih neću naći, počela sam da tražim način da se vratim u svoj grad kako bilo.

Bio to neki maj - juni. Dani dugački al tad je mrak već debelo pao.

...i kako u panici mozak obično nađe rešenje, setim se ja da je jedna grupa nastavnika iz mog grada ostala da čeka proglašenje pobednika.
Vratim se u salu, nađem poznate likove, i kažem im šta se desilo i da mi pomognu da sa nekim odem nazad.

Još se sećam komentara na račun mojih neodgovornih roditelja i jadnog deteta.

Dakle, strpaju oni mene u neki minibus, odvezu do mog grada, ali ja i dalje ne znam ima li nekog kod kuće, pa rešim me odvezu do dede. Dedu nekako probudim, čovek se isprepadao, uveo me, sad i njega strah, šta mi se desilo sa roditeljima.

...Nakon pola sata pojavljuju se moji na vratima. Mislim da ne treba da pričam šta im je tek deda rekao.

I kako to se desilo?

Oni su (od duga vremena) bili tu negde kad smo jeli, i učinilo im se da su videli da sam ja ušla u autobus sa ostalima i pošla kući. Čak su bili ubeđeni da su me videli da im iz busa mašem.
Onda su i oni zapalili nazad, pretekli bus i nakon debela dva sata puta, kad su deca stigla, shvatili da mene tamo nema. Tad je i kod njih počela agonija.
Zvali su i policiju da jave, zvali te prijatelje da me traže, al niko nije uspeo. Kanda sam bila vešta.

Onda su nekako saznali za taj minibus koji je došao, našli ga i od šofera saznali da je jedno dete odvezao tamo i tamo.

Ni danas mi nije jasno kako su inače ozbiljni i odgovorni ljudi mogli tako glupavo da postupe, al eto, stvarno svakom može da se desi.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 18:12 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

al' ne zaboravi da su njihove glave lokalni gravitacioni maksimumi, tj. privlače sve u okolini. Ragbi šlem je iz raja izašao

Pa zato rekoh gore: jastuci-izolir traka-kaciga. Nisam ja tamo neki HTZjac početnik, Makso.
hajkula1 hajkula1 19:21 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

maksa83
Ma možeš da budeš jastreb ukršten sa ciklidom i opet tako nešto može da se desi.

Apsolutno. Svejedno, mantra je "nijedna mera opreza nije suvišna". Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.



Misliš da si jedini?
iqiqiq iqiqiq 19:37 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

srdjan.pajic srdjan.pajic 19:50 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

dobrosavljevic_m
Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.

Pazi kad razumem. Ja stalno predlažem ljudima jastuci-izolir traka-kaciga metodu, ali me još niko nije poslušao. Sve sami hazarderi.


I mi smo tako, u zanosu osećaja odgovornosti, a čim je ovo malo žbepče propuzalo, na sve ćoškove odma nalepili sundjere. I to neke, kupovne, koji su dizajnirani za ugao, i tako da ne štrče baš previše, a lepe se iznutra, onim malim samolepljivim umecima. I to je tako lepo radilo možda mesec dana, dok je instalacija još bila iznad bebinog vidnog polja. Ali čim je prvi put podigla glavu gore, i spazila lepe sundjere, prosto je dopuzala do njih, i sve ih počupala.

Mi smo ih vraćali nekoliko puta, ali onda je ona to shvatila kao igru, i kad dopuzi u sobu sa stolovima, prvo što uradi je da proveri da li su sundjeri vraćeni na mesto, ako jesu, počupa ih, i ide dalje.

Rat se još vodi, samo sad beba već uglavnom stoji, pa joj je glava iznad tih nezgodnih ćoškova. Tako da, izeš te kupovne sundjere, samolepljiva traka, i to ona armirana, je zakon.
zilikaka zilikaka 19:58 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Tako da, izeš te kupovne sundjere, samolepljiva traka, i to ona armirana, je zakon

A da vidiš sa stiroporom? Ima tih što su pravljeni baš za ćoškove, i dobiješ ih uz svašta kad kupiš.
Ubilo se za klince, dok se ne sete da to mogu da grizu.
Jukie Jukie 20:00 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Čekaj da poraste kao Fineas i Frb, pa da pravi karusele i vremeplove

srdjan.pajic srdjan.pajic 20:04 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

zilikaka
Tako da, izeš te kupovne sundjere, samolepljiva traka, i to ona armirana, je zakon

A da vidiš sa stiroporom? Ima tih što su pravljeni baš za ćoškove, i dobiješ ih uz svašta kad kupiš.
Ubilo se za klince, dok se ne sete da to mogu da grizu.


Može stiropor, plus da se ovlaš spolja namaže mačjom paštetom. Empirijski je utvrdjeno da beba ne voli ukus mačje hrane.
fantomatsicna fantomatsicna 20:45 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Trenutno sam u fazi uživaj-dok-si-brži-od-njih al to neće još dugo.

Ja sam od onih fanatika,što u kući ima sve potrebne i nepotrebne zaštite od hazarda
Jednoga dana moja klinka se iz čista mira zaleti u spavaćoj sobi i padne na natkasnu pored kreveta.Prsne joj obraz ,iako natkasna nema oštre ivice,valjda od jačine pada.Uh,osam kopči i još uvek mali ožiljak.A natkasna? Još uvek je tu.A klinka ? Ona više ne trči u toj sobi...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:49 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Ja sam od onih morona koji drže ruke na ćoškovima od stolova kad mala deca trče okolo.

Ta sam. Priznajem. Još uvek i po ugostiteljskim objektima držim ćoškove stolova, iako moje dece ni blizu nema i mogu sto iz mesta da preskoče koliki su izrasli...sad me brinu plafonjere
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:51 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Danas mi je moj Mali Sin punoletni ovo poslao, mi se rastopilo.

Jelica Greganović Jelica Greganović 21:54 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

To o zatrčavanju u nahtkasnu...pomenuti Mali Sin je namerno, ne slučajno, izveo klizeći start u dnevnoj sobi kad je bio mali. Komoda ga je ćoškom dočekala. Takođe obraz. Jedino što je imao sreću da mu se udarcem tako preseče mišić na obrazu tako da izgleda kao da ima rupicu od smejanja. Dan danas svi misle da mu je to priroda poklonila. Talija. To što je meni tada za par metara skratio živce, to da ni ne pominjem.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:32 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

I tako, zove on i pita: "Pa kako je", ja kažem: "Mnogo bolje", a on kao iz topa: "Lažeš"!

Moja cenjena svekrva nikada nije tako otvoreno iznela optužbu, ali joj se iz pogleda čitalo da je pravo čudo što su naša deca uopšte živa pored tako neodgovornih roditelja koji ih stalno dovode u opasnost, voze ih autom, vode na more, idu u zoološki vrt...i uopšte se bave takvim smrtno opasnim disciplinama.
kukusigameni kukusigameni 23:37 19.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Jelica Greganović
I tako, zove on i pita: "Pa kako je", ja kažem: "Mnogo bolje", a on kao iz topa: "Lažeš"!

Moja cenjena svekrva nikada nije tako otvoreno iznela optužbu, ali joj se iz pogleda čitalo da je pravo čudo što su naša deca uopšte živa pored tako neodgovornih roditelja koji ih stalno dovode u opasnost, voze ih autom, vode na more, idu u zoološki vrt...i uopšte se bave takvim smrtno opasnim disciplinama.

Nadam se da su i leti noslili potkošulje?!
alselone alselone 10:05 20.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

Sekunda je dovoljna.

Nedelja ujutru, taman smo se probudili i jos uvek se vrzmamo po kuci, sredjujemo se i spremamo klopu. Bebac je tada bio u Kartman fazi - ljut i gladan po ceo dan. Ulazi onako smesno-namrgodjeno-upravo-probudjen i trazi keks koji stoji na kuhinjskoj ploci. Kazemo da ne moze keks dok se ne doruckuje. On nehajno uzima kamion (40x20cm) da se igra i mi spokojno nastavljamo sa aktivnostima.

Posle par trenutaka prolazim kroz kuhinju a mali genije kao Pera kojot. Izvukao donju fioku, izvadio sve stvari iz nje, stavio kamion u fioku i popeo se na kamion da dohvati keks. Balansira teskom mukom i pruza rucicu. Dlaka fali da odleti. Oko njega vrata od rerne, cosak od stola, njegova stolica, drvene kocne na podu. Morao sam da mu se prisunjam kao indijanac i da ga uzmem, da ga ne uplasim ako me cuje. Jedva.
Biljana 77 Biljana 77 15:04 20.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi

u zanosu osećaja odgovornosti

Hm. Ja stvarno nisam u tom fazonu. zaštitila sam utičnice onim plastikama i to je otprilike to. Na jedan ćošak stola od kompa, pošto su tu voleli da se muvaju stavili smo onu plastiku i to je manje više bilo to.
Inače, mlađi (iako nije ni najmanje nespretan, naprotiv) pada neuporedivo više od starijeg.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:29 20.12.2013

Re: Stvarno svakome može da se desi


Moje roditelje su dozivali interkomom u robnoj kući na Terazijama, da im kažu da su me pronašli (kako bazam izgubljeno izmedju rafova). Hteo sam da ih se odreknem, preko oglasa.

Od troje dece, izgubilo nam se samo jedno, samo jednom. Da se to još koji put ponovilo, ja bih sad bila u instituciji za mentalno uravnotežavanje. Tih 15 min dok se nije niotkud pojavio, mislila sam da ću da umrem...A izgubio se u tek otvorenomm šoping centru, čiji reklamni slogan je bio: "Grad u kome se ne možete izgubiti".
kukusigameni kukusigameni 20:04 19.12.2013

briga roditeljska

larisa_bg larisa_bg 20:19 19.12.2013

joj divni ste

i baš ste me raznežili dok sam sve ovo čitala

Biljana 77 Biljana 77 18:04 20.12.2013

Re: joj divni ste

Jelica Greganović Jelica Greganović 21:47 19.12.2013

Svako

može da bude loš roditelj, ali nije svako loš roditelj zato što to tako misle površni posmatrači.
To što deci može svašta da se desi i uz najveću pažnju, ne znači da su njihovi roditelji loši, ali na žalost ne znači ni da loši roditelji ne postoje. Na žalost ima ih previše. Zato što je i jedan takav previše.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:22 19.12.2013

....

Miki je sve vreme išao stazom iza mene.

A zar je ovo toliko strašna stvar?

Nije loš roditelj samo oni koji nedovoljno štiti dete, loši su i oni koji ga preterano štite.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:33 19.12.2013

Re: ....

loši su i oni koji ga preterano štite.

Ne, loši roditelji su oni koji uopšte ne brinu o svojoj deci ili ih zlostavljaju.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:36 19.12.2013

Re: ....

Ne, loši roditelji su oni koji uopšte ne brinu o svojoj deci ili ih zlostavljaju.


A oni koji od njih prave stvorenja nesposobna da sama funkcionišu su dobri?

HELIKOPTER RODITELJI
Hansel Hansel 01:04 20.12.2013

Re: ....

Nije loš roditelj samo oni koji nedovoljno štiti dete, loši su i oni koji ga preterano štite.

Уметност је штитити дете од опасности (које оно не може да појми), а да оно то не зна, да не доживи то као надзор и спутавање.

Тако филозофирам ја, који још немам децу.
maksa83 maksa83 05:38 20.12.2013

Re: ....

Уметност је штитити дете од опасности (које оно не може да појми), а да оно то не зна, да не доживи то као надзор и спутавање.

Takođe, ono što je, čini mi se, srž teksta, a i ovde provejava - koliko god se trudio - đavo ne spava. Ja mislim da nisam bio zanemareno dete al' nisam baš bio ni mnogo miran pa sam u 2. godini uspeo ozbiljno da se zalijem kipućom vodom a u 4. da malo slomim ključnu kost. To opet ne znači da treba biti skroz opušten.
4krofnica 4krofnica 10:39 20.12.2013

Re: ....


ja sam izgubila mladjeg klinca na 10 minuta (ili večnost pakla) na Kališu- sakrio se u nekom od tenkova. bilo mu je zabavno dok ga nismo našli.... a u glavi mi je bio strašan dogadjaj koji se desio par meseci ranije, neki tata je bio sa detetom u istom parku, zapričao se sa prijateljem, povremeno gledajući dete koje se igralo..u jednom pogledu, deteta više nije bilo. našli su ga posle dva dana na granici, omamljeno. graničaru je bilo sumnjivo dete koje spava (slučajnost puka. koliko puta su klinci spavali dok smo prelazili granicu i niko ih nije pogledao).
tren oka je dovoljan..

Уметност је штитити дете од опасности (које оно не може да појми), а да оно то не зна, да не доживи то као надзор и спутавање.


ja ovakve i slične dogadjaje prepričavam klincima, tako taj nadzor olakšam njima a sigurno ih sputavam jer im ugradjujem oprez/strahove. stalno tražim balans izmedju stvaranja štita oko deteta i toga da ne napravim od njega blentozu bez znanja u kakvom svetu živi i da u nekom nepredvidljivom slučaju ne ume sam da se snadje.



iqiqiq iqiqiq 11:48 20.12.2013

Re: ....

maksa83
Уметност је штитити дете од опасности (које оно не може да појми), а да оно то не зна, да не доживи то као надзор и спутавање.

Takođe, ono što je, čini mi se, srž teksta, a i ovde provejava - koliko god se trudio - đavo ne spava. Ja mislim da nisam bio zanemareno dete al' nisam baš bio ni mnogo miran pa sam u 2. godini uspeo ozbiljno da se zalijem kipućom vodom a u 4. da malo slomim ključnu kost. To opet ne znači da treba biti skroz opušten.

Samo što se u slučaju troje dece koja su izgorela ne postavlja pitanje zanemarivanja deteta. Vrlo brzo je utvrđeno da je majka bila sama, bez podrške, pa čak i da je bila svesna svih rizika (a konstatovali smo već u mnogim primerima da ne možemo ni da sanjamo i predvidimo sve opasnosti) ona nije imala izbora. Šta da radi majka sa decom od 2,3 i 4 godine, mora da ode i u kući i van kuće nekada od njih, ne može ih imati na oku 24/7 a pri tome živi u krajnjoj nemaštini, trošnoj kući i bez prihoda i posla.

Pogledajte komentare čitalaca na tekst o tome u bilo kojim novinama i onda zaista da se pitamo ko će toj majci uopšte i pomoći. Samo pogledajte osude na njen račun, bez razmatranja bilo kakvih drugih okolnosti.

A onda pogledajte tekst "Deca su nam sama" na B92 i komentare roditelja, svakom je izgleda sopstvena muka najteža, a verujem da im je daleko lakše nego ovoj ženi kojoj su deca izgorela. Bar svi koji komentarišu imaju kompjuter i internet, a to je već daleko veći standard od uboge majke iz trošne kuće u Velikoj Krsni.
Gospodja Klara Gospodja Klara 12:10 20.12.2013

Re: ....

Уметност је штитити дете од опасности (које оно не може да појми), а да оно то не зна, да не доживи то као надзор и спутавање.


Važno je samo biti razuman i izbalansiran, reagovati smireno i promišljeno a istovremeno biti oprezan i spreman za eventualne neočekivane ishode, napraviti granicu između pametne prevencije i neosnovane paranoje, svesno detetu praviti bezbedan prostor za savladavanje lekcija iz snalaženja u okolnom svetu, ali tako da to ispadne naizgled spontano.
.....

Mama, jel mogu ja da odem sama u piljarnicu da kupim nešto?
-Mmmm, ovaj, šta da kupiš?
-Pa nešto, papriku neku ili pomorandže...
-Imamo i jedno i drugo, mislim imamo i voće i povrće.
-Ali nemaš sušene smokve, sve si pojela!

Tako je počelo. Piljarnica je smeštena koji metar od ulaza u zgradu, ona ima 7 godina i želi da pokaže da je velika. Ne, nisi baš toliko neizlečiv paranoik (jok nisi...), moraš da joj dopustiš taj mali iskorak u samostalnost, flert sa nepoznatim, susret sa odgovornošću. Brzo, razmišljaj, jebiga, nije daleko, samo 4 sprata niže...

-...Ne brini, neću liftom, obućiću jaknu, staviću i kapu... - (heh, zna mala da hladnoća samo vreba golu glavu na koju će mučki da nasrne) - Uzeću kusur i rećiću dobardanhvaladoviđenja i sve... - (ti što znaju da kapa glavu čuva znaju i da budu ljubazni i kulturni) - Mooolim teeee, velika sam.

Prelomim, razum je pobedio, ona ponosno kreće. Izlazim na terasu da smireno osmatram i čekam tamo spremna da reagujem vertikalno na slučajnu opasnost, razumem da je potrebno par minuta da siđe, par minuta tokom kojih je na spratu niže ipak ušla u lift, lift se zaglavio, došli su vatrogasci i hitna pomoć (ovi poslednji da reanimiraju mene)... ne, prošla je treći, na drugom iz stana 7 izleće simpatični komšija, dedica koji vodi dvostruki život, zapravo je prikriveni gazda mreže trgovaca decom, ne budali, nema nijedan dedica na drugom spratu, ali moron sam što joj nisam ugradila čip za praćenje ili dva, jebote, na prvom je neko poveo u šetnju staforda, ne, nervoznu dogu - planinskog lava - godzilu u šetnju upravo kad je ona saskočila sa stepenika, pravac u čeljusti, šta ako se zapita da li je moguće preskočiti pet (stepenika) odjednom, (sekund mi je dovoljan da činjenicu da je rukom pokupila sve parazite ovog sveta sa gelendera i pojela ih sa zanokticom iskusno i smireno svrstam u folder Normalno&Prihvatljivo), prizemlje, radnik elektrodistribucije prčka po struji, izaziva eksploziju... I vidim je kako izlazi iz zgrade poskakujući, ulazi u piljarnicu, izbalansirano gasim šestu cigaretu o dlan, izlazi, povratak na četvrti sprat traaaje čitavu večnost slobodnog lebdenja u dubokom kosmosu... i - hop!

-Vidiš, uspela sam, lako je. A kad ću moći sama u školu?


Hansel Hansel 12:42 20.12.2013

Re: ....



Имам само један амандман на ону своју реченицу -- па, деца и треба да примете надзор и бригу (у неким границам), тако ће ваљда лакше схватити да и она сама треба да о себи брину. И о другима, па и о својој деци, када за то дође време. Није све то само инстинкт.
iqiqiq iqiqiq 13:01 20.12.2013

Re: ....

Gospodja Klara

sjajno napisana crtica iz svakodnevnog života roditelja u gradu

Plus da dodam na sve to, koliko god pokušavala sebe da urazumim, muž mi je sposoban za najbolje horor scenarije, te čak i kada ja utičem na svoj racio, on "opali iz pištolja" sa nekim pretpostavkama tipa onih koji su tebi prolazile kroz glavu i onda ubije i mrvu razuma u mom mozgu. Dođe mi lepo da ih vežem za krevet i tako dokle god.
Kažu da se sposobnost roditelja meri sposobnošću istih da puste spremno dete u realan život. Nije ni deci lako kada ih redovno onako matore pitamo " a znaš da ne uzimaš čokoladicu od nepoznatih" "a znaš da ne treba da ulaziš u auto čak ni sa komšijama" i sve tako...
Hansel Hansel 13:37 20.12.2013

Re: ....

a znaš da ne treba da ulaziš u auto čak ni sa komšijama"

Јао, нас су као клинце плашили "црним тројкама"!
iqiqiq iqiqiq 13:39 20.12.2013

Re: ....

Hansel
a znaš da ne treba da ulaziš u auto čak ni sa komšijama"

Јао, нас су као клинце плашили "црним тројкама"!

toliko su nas plašili da se na horor filmove svi smejemo....
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:34 20.12.2013

Re: ....

Izlazim na terasu da smireno osmatram

Biljana 77 Biljana 77 15:08 20.12.2013

Re: ....

A zar je ovo toliko strašna stvar?

Nije zato što se ništa nije desilo. Ali taj moj trenutak apsolutne nesvesnosti njegovog prisustva mogao je da rezultuje time da ga npr. više nikad ne vidim. O tome govorim - kako je tanka linija između bezazlene nepažnje bez posledica i tragedije koja se povlači po novinama.

U pravu je maksa, đavo ne spava...

I u pravu je krofnica: stalno tražim balans izmedju stvaranja štita oko deteta i toga da ne napravim od njega blentozu bez znanja u kakvom svetu živi i da u nekom nepredvidljivom slučaju ne ume sam da se snadje.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:29 20.12.2013

Re: ....

A oni koji od njih prave stvorenja nesposobna da sama funkcionišu su dobri?

Nisu, ali su iole bolji od onih koji su stvarno loši.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:54 20.12.2013

Re: ....


Ali taj moj trenutak apsolutne nesvesnosti njegovog prisustva mogao je da rezultuje time da ga npr. više nikad ne vidim.


Mogao je.
Koliko se često to dešava, da decu ukradu jer mu je majka na trenutak okrenula leđa pošto joj je zazvonio telefon?
Ja mislim nikad.
To može da se dogodi i detetu na putu od kuće do škole. Treba li zbog toga detetu zabranuiti da samo ide u školu?

Ja smatram da sam pozvan da o tome pričam jer sam imao strašno iskustvo.

Dve kćerke, tada su imale 8 i 6 godina, same išle u biblioteku. Na jednom mestu prelaze ulicu, u povrtaku, ne zna se kako, auto, Lada, pređe preko strarije. Udari je, ona padne, i auto bukvalno pređe preko nje.
Mlađu, uplakanu, dovodi čovek koji se tu našao, i ona sa vrata vrišti "Jecu pregazila kola"
Taj čovek pokušava da nas smiri, govori nešto u smislu, nije strašno, ili tako nešto, ja sam uspeo samo da razumem da je odvežena u bolnicu.

Kako sam dovezao do tamo, kojim ulicama sam išao, ni sad ne mogu da se setim.
Kad sam ušao u urgentni centar video sam je da stoji na onom krevetu i da je doktor pregleda. Kad me videla bruznula je u plač .
Sve je bilo dobro, a njoj, ni to se nezna kako, ništa nije falllo, bila je dovoljno sitna da je Lada nekako prešla prekon je ne zakačivši je.

I posle strah da li da opet ide sama ili ne, ali nije moguće zaštiti je od takvih situacija, to mora sama. I ma kakav strah postojao, i kakve misli prolazile kroz glavu ona je odmah posle toga nastavila da ide sama do škole, prodavnice, biblioteke, društva....
Eno je sad devojka i po.

Još kojekakvih stresova su mi kćere priređivale.
Njih dve pitaju da sa dva momčića idu do BG, jer je jedan od tih momaka dobio vozačku dozvolu i ključeve od kola na celo popodne, pa im glupo da to popodne provedu u svom gradu
Dozvoliti ili ne dozvoliti?
Dozvolio iako sam se tresao od pomisli da dečko koji je tek položio vozački dokazuje pred devojčicama kako je strašan vozač.

Mlađa čera tek položila vozački seda sa sestrom u kola i kreću za Bg.
Dvoje dece kolima a voze vikendom Ibarskoim magistralom.
Pa preživi.

I sve je dobro iako đavo ne spava.
Biljana 77 Biljana 77 19:13 20.12.2013

Re: ....

Koliko se često to dešava, da decu ukradu jer mu je majka na trenutak okrenula leđa pošto joj je zazvonio telefon?
Ja mislim nikad.
To može da se dogodi i detetu na putu od kuće do škole. Treba li zbog toga detetu zabranuiti da samo ide u školu?


Ja mislim da si ti promašio poentu onoga o čemu pričam. Svakome može da se desi trenutak nepažnje. Stoga one 4 stavke u tekstu posle pričice.

I nisam na trenutak okrenula leđa. Šetala sam nekoliko minuta.

Ljudima se događaju grozne stvari. Pre par godina majka je usisavala, ostavila otvoren prozor i dete od nepune tri godine je poginulo. Ljudi su prijatelji mog kolege s posla. Brižni i dobri roditelji. No, to nije sprečilo armiji onih "to se meni nikada ne bi dogodilo" da ih napljuju po novinama. O tome je delimično ovaj post.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 19:41 20.12.2013

Re: ....

Takođe, ono što je, čini mi se, srž teksta, a i ovde provejava - koliko god se trudio - đavo ne spava. Ja mislim da nisam bio zanemareno dete al' nisam baš bio ni mnogo miran pa sam u 2. godini uspeo ozbiljno da se zalijem kipućom vodom a u 4. da malo slomim ključnu kost. To opet ne znači da treba biti skroz opušten.


Ih, pa ti si što bi rekli golferi - par :)

Ja sam u 4 ili 5toj uspeo da zapalim parket oko kaljeve peći (ona brava na vratima od kaljeve je baš lepa, i zanimljiva za čačkanje a kako sam bio Home Alone, uredno sam trčkao do kuhinje, punio čašu vodom, trk nazad do sobe, polij po vatrici, pa trk nazad u kuhinju po sledeću turu

Godinu pre ili kasnije sam se izgubio u šumi na Avali (otrčo skroz dole dok si rek' keks ;> ), a godinu kasnije sam bio "otet" - keva pita decu ispred zgrade di sam, Aaa, stala neka kola (kojih je po BGu tada bilo par tisuća i on je ušao unutra a kola otišla. Naravno, to bio ćale koji me prvo poslao da idem do stana i kažem im da idem sa njim, ali u stanu nikog, a ja di ću da propustim vožnju limuzinom (da l sam pomenuo da ih je tada u BGu bilo veoma malo? ) pa rekao da sam im sve objasnio

A da ne bude sve na mene, recimo u isto to doba sam porazbijao glave jedno petoro šestoro klinaca iz "suparničkog tabora" (vodili smo rat zgrada) dok su moji saborci u sobi većali o novom planu, ja blejao na balkkonu, video protivničku "armiju" kao prolazi ispod, pokupio municiju iz džepsova i sunuo dole šta je već bilo (samo šljunak, nisam se setio piksli ;> ) i mirno odšetao nazad u sobu; da l treba da pomenem da je rat oma' bio završen ;> a niko nikad nije shvatio oklen su došle kobne kamenice ;>
Jukie Jukie 19:53 20.12.2013

Re: ....

iqiqiq
Gospodja Klara
sjajno napisana crtica iz svakodnevnog života roditelja u gradu
...

Iz nekog razloga nas (mene i drugaricu iz odeljenja iz iste zgrade) su slali u naš ulaz (gde je bila mesara/pekara) da kupujemo hleb i slično; mislim da smo imali više od 7 godina. Jednom nas je jedan stariji dečko nagovorio da se malo spuštamo niz tobogan dok on čuva stvari i posle je mama ustanovila da neke pare fale (mi smo naivno ostavili pare i kesu gore da on čuva). Drugi put me je poslala po jaja i vraćam se sa kartonom od deset jaja i zaustavi me drugi dečko na stepeništu i on će kao da mi pokaže nešto sa jednim jajetom i mota ga po rukama i na kraju ga razbije.
Naravoučenije: drugoj deci ništa važno ne davaj u ruke jer će da unište
kukusigameni kukusigameni 19:56 20.12.2013

Re: ....

Dont Fear The Reaper

Ti bi mogao da pišeš scenarije za crtane filmove.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:23 20.12.2013

Re: ....

Koliko se često to dešava, da decu ukradu jer mu je majka na trenutak okrenula leđa pošto joj je zazvonio telefon?
Ja mislim nikad.

pa ne misliš dobro. pre par godina se mojoj snaji desilo da joj iza leđa otmu starijeg sina koji se, srećom, snašao i pobegao nazad. išla je oko pola osam uveče sa oba deteta, vraćali se sa klizanja, obojicu držala za ruku i u jednom momentu starijeg (koji ima u tom momentu 5-6 godina), pusti da bi se približila mlađem i oslušnula šta ima da kaže. par sekundi kasnije se okrenula ka starijem da mu prenese šta mu brat priča, i ovog nije bilo. jedan pripadnik romske nacionalnosti, srednjih godina, mu je prišao s leđa, zapušio usta i odvukao u haustor u sred novog sada, u centru grada. opet, srećom da je klinja imao malo veću zimsku jaknu pa je uspeo da se izvuče iz nje (i iz "zagrljaja" i pobegne. policija je znala ko je, kao nema dokaza...i tako.
maksa83 maksa83 20:48 20.12.2013

Re: ....

(samo šljunak, nisam se setio piksli ;> )

Nije bila piksla nego čaša!
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:27 20.12.2013

Re: ....

Ja mislim da si ti promašio poentu onoga o čemu pričam. Svakome može da se desi trenutak nepažnje


Svakome može da se desi svakakva tragedija. Mnoge tragedije bi mogle da da budu sprečene ako bi se unapred znalo da će do njih i ako bi se obratila posebna pažnja.
Mnoge tragedije se kasnije mogu pripisati nepažnji iako se zapravo ne radi o nepažnji nego o normalnom ponašanju.
Normalno je da majka razgovara telefonom, normalno je da majka obrati pažnju na jedno dete koje joj nešto priča, a da u tom trenutku ne vidi drugo (ovo o čemu piše Beba OL).
To nije nepažnja nego normalno ponašanje, čak i ako se u tom trenutku nešto ružno dogodi to nije posledica nepažnje.
Ako to nije normalno, šta jeste?

Da se uvek u svakom momentu deca drže za ruke i nipošto ne pustaju, da se uvek u svakom momentu netremice gleda u njih, da se ponaša tako kao da u svakom momentu neko vreba da ukrade decu, da se živi u konstantnom strahu od otmice, da se unajme detektivi koji će čuvati decu ako roditelji imaju drugih obaveza, da se život roditelja i život dece pretvori u košmar jer opasnosti vrebaju iza svakog ćoška...

Za mene to nije normalno ponašanje.

Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 21:43 20.12.2013

Re: ....

Nije bila piksla nego čaša!


Znam, znam, ali je odavno libertivalansovana u pikslu - i šlus!
golubica.bg golubica.bg 21:56 20.12.2013

Re: ....

Biljana 77

Ljudima se događaju grozne stvari. Pre par godina majka je usisavala, ostavila otvoren prozor i dete od nepune tri godine je poginulo. Ljudi su prijatelji mog kolege s posla. Brižni i dobri roditelji. No, to nije sprečilo armiji onih "to se meni nikada ne bi dogodilo" da ih napljuju po novinama. O tome je delimično ovaj post.


Sad kad pomenu prozor, setih se...
Letnje popodne, u doba pre klime. Majka pravi nešto u kuhinji, otac i stric sede u dnevnoj sobi. Moj mlađi brat koji je tad imao dve-tri godine se penje na naslon kauča, i krene da zakorači kroz širom otvoren prozor. Samo se sećam majčinog vriska "Dete!!" kad je sa terase videla ručicu i nožicu već napolju (baš u tom momentu je izašla da baci nešto u đubre). Stric koji je već video skače i hvata ga pre nego što je moj otac i shvatio šta se desilo.

I moji su bili brižni i pažljivi ali kauč ispod širom otvorenog prozora i roditelj koji je sedeo okrenutih leđa... ni dan-danas mi nije jasno.
Biljana 77 Biljana 77 09:43 21.12.2013

Re: ....

Za mene to nije normalno ponašanje.

Ti si zajahao jednu rečenicu i uporno, kao i obično, (ne znam da l i namerno) pokušavaš da fokus pomeriš na nenormalne roditelje koji prezaštićuju svoju decu.

Poenta je da svako može da bude loš roditelj, spletom nesrećnih okolnosti, zbog trenutka nepažnje ili zato što je prosto loša osoba i loš roditelj. Razlika između ove tri stvari opet neće sprečiti armiju onih "meni se to nikad ne bi desilo" da napljuju sva tri slučaja jednako i da od nesrećnih roditelja prave monstrume po medijima.

Moj tekst je prosto o tome da tek kad lično sagledaš kakve si propuste na sreću bez posledica napravio, malo bolje možeš da razumeš kako se i najbrižnijim roditeljima dešavaju najstrašnije stvari i više ti na pmet ne padne da pomisliš "meni se to nikad ne bi desilo".

Ajmo malo ostalom što ti je nekako pobeglo ... nesavesna rodbina, komšiluk i službe u slučaju kad je roditelj stvarno loš roditelj?
Jaril Jaril 23:26 21.12.2013

Re: ....

Moj tekst je prosto o tome da

се престане са осуђивањем и почне са разумевањем.
49 41 49 41 23:37 19.12.2013

Tren u kome se sve

- trenutno promeni, zauvek.

Desilo se, na samo 15 km; gde sam tada ziveo.
Horor, koji sam gledao na TV - bolje da nisam.
Radi sopstvenog mira.

On je bio IT inzenjer visokog ranga, imali su petoro krasne dece, veliku kucu.
Ona je bila mentalno bolesna, al' je dobro, brizno brinula o deci (6 meseci, 2.5, 4, 6,...).
Bila je pod kontrolom lekara, na potrebnim lekovima. Nadzorom i brigom muza - kad je bio kod kuce.

Onda ih je poklala sve do jednog tog jutra, dok je muz bio na poslu.
U kupatilu, spavacoj sobi, pored igracaka.

Mazo sadisti, od medija poturaju svoje mikrofone, da uzmu izjavu za medije; prave
breaking news.

Covek slomljen, titra mu hiljadu grceva po licu, muca; ne zna vise niti moze da prica. Nije u stanju da sastavi ijednu recenicu.

Umesto onih mikrofona, dok to gledam - vidim maceve; koji "pokusavaju" da i njega saseku.





Biljana 77 Biljana 77 15:11 20.12.2013

Re: Tren u kome se sve

Mazo sadisti, od medija poturaju svoje mikrofone

I da daju presudu. FUJ!
mlekac mlekac 06:41 20.12.2013

Iskusila

I to vise puta.

Sampion bio Biberce, koji je od dece rodjene sa tegom u glavi (Teorija moje drugarice je da se neka deca radjaju sa tegom u guzi, a druga sa tegom u glavi, pa zavisno od toga padaju iskljucivo na jedan od pomenuta dva dela tela)

Dakle, situcija potpuno nadrealna - sistematski pregled cele porodice zarad produzenja zdravstvenog osiguranja.

I doktorka zavrsi sa muskima, ostala jos samo Princeza, pa Zmu izvede muski deo podmlatka iz ordinacije.

Nije proslo dva minuta, Mudrica ulece uspanicen i vice da je Biberce sav krvav!

Majstor je krenuo da pije vodu, okliznuo se na plocice i eto...

Cetiri kopce na tememnu.

Ako je za utehu, bar je lekarska pomoc bila brza.
little_radojica little_radojica 09:47 20.12.2013

Нема одбране

Ја сам увек био супер дете... у школи. За све остало сад контам да сам био хипер хипер активан. Том Сојеровски. Али био један мало млађи од мене, али још три пута гори. Тај је (не знам да ли ово може да помогне и Теорији Еволуције) покушао да скочи са дрвета на дрво. Кажем покушао, јер није успео у потпуности. Само руку је сломио. Ломио је тај свашта у "каријери". Не знам да ли га је ико могао спречити. Него, одселио се он у неком моменту и сретнем га ја после дуго времена. Већ је био пунолетан, запослио га тата као шофера у неко јавно комунално (дакле брижан родитељ) и прича он, прича, али џабе, ја фиксирио само његову напола сломљену јединицу и мислим се, тај се не мења, одакле ли је сад скакао...

Баш из својих (а било је гадних) падова и његових који исмејавају моћну силу гравитације, црпим сву ту смиреност кад гледам неке нове клинце (ок, туђе, али ништа мање драге) како се мотају око ивица столова, крека пећи, кварцне грејалице, степеница и све могу да гледам, али игру са отварањем и затварањем врата не могу, па ме уби.

Тако да сам решио, нећу имати врата у стану, само лаке засторе. Нула намештаја, мекана подна облога. Ништа стакло.

Jelica Greganović Jelica Greganović 16:30 20.12.2013

Re: Нема одбране

mali radojice, al da posečeš ono drvo ispred kuće...
bocvena bocvena 10:09 20.12.2013

jedino što sam naučila kao

nepobitnu činjenicu u roditeljstvu je - nikad ne reci nikad, ne procenjuj tuđe vaspitne metode i ne upoređuj se sa drugim roditeljima.

normalnim roditeljima i ljudima.

nažalost, postoje ljudi koji su decu napravili i rodili i tu se njihov posao završio. moj učenik je jedan od petoro dece koje su roditelji odmah po rođenju davali na usvajanje. na svu sreću nekim divnim hraniteljima. drugi ima oca koji za sebe kaže - znate, ja sam vam temperamentan - i leši kevu i njega od batina. u takvim slučajevima na scenu stupa komšiluk, škola, socijalna služba.

nema drugog, lakšeg rešenja.
Biljana 77 Biljana 77 15:21 20.12.2013

Re: jedino što sam naučila kao

u takvim slučajevima na scenu stupa komšiluk, škola, socijalna služba.

nema drugog, lakšeg rešenja.


Upravo. Ne tako što će da ogovaraju, šapuću, krišom ili javno nose kolače i pihtije, što će da stepen svoje profesionalnosti i anagžovanja da prilogođavaju boji/veri/tipu naselja/ nego što će savesno da postupe u svakoj, ali baš svakoj situaciji.
Biljana 77 Biljana 77 15:38 20.12.2013

Tragedija i njene podvarijante

Ovakve tragedije nažalost dešavaju se bar jednom godišnje. Pretraga "požar deca" daje zastrašujuće rezultate. Ono što ovu poslednju odvaja jeste upravo opšta omraza i upiranje prsta na majku. Iako je i u drugim slučajevima odgovornost roditelja neupitna.. jer gotovo se uvek takve stvari događaju kada su roditelji odsutni, deca zaključana ili odviše mala da sama izađu ili pod neadekvatnim nadzorom.
Suština priče, osim onoga da đavo ne spava, jeste da rodtelj kao pojedinac može da bude loš, neodgovoran, nesposoban (realnost nam pokazuje da je takvih i previše), ali zajednica (sve te brižne komšije/rodbina) i država (institucije sve redom) ne sme. Ova majka će biti (i već je) za svoj nemar jezivo kažnjena. A šta je sa ostalima? Da li će bar sami sebi priznati deo odgovrnosti za ovo i u nekoj sledećoj situaciji postupiti ispravno?

Čini mi se da je neophodno raditi na tome da se poveća svest ljudi o tome šta je zlostavljanje i zanemarivanje i da je prijaviti tako nešto moralan i odgovoran čin a ne guranje nosa u tuđa posla. Jer žrtve su (gotovo) uvek bespomoćne.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:33 20.12.2013

Re: Tragedija i njene podvarijante

A šta je sa ostalima?

Šta je za početak sa ocem. Ona je u pritvoru, a njega niko nije ni na strogi razgovor pozvao.
Ako se razveo od žene, od dece nije mogao da se razvede.
Živeo je u susednom selu, tamo se kao nije znalo da ona ostavlja decu zaključanu?
Napravio tri bebe, preudao se i sve njoj na leđa.
Izem ti oca.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:50 20.12.2013

Re: Tragedija i njene podvarijante

rodtelj kao pojedinac može da bude loš, neodgovoran, nesposoban (realnost nam pokazuje da je takvih i previše), ali zajednica (sve te brižne komšije/rodbina) i država (institucije sve redom) ne sme. Ova majka će biti (i već je) za svoj nemar jezivo kažnjena. A šta je sa ostalima? Da li će bar sami sebi priznati deo odgovrnosti za ovo i u nekoj sledećoj situaciji postupiti ispravno?


pa da, a evo kako novine izveštavaju:

- Decu sam stalno obilazio, donosio sam ih hranu, majci sam davao novac, ali to njoj nije bilo dovoljno.

pa ondak:

Poslednji put sam ih video pre 20 dana, iz auta

definisati: stalno.

Kaže da nije planirao da se oženi Mirelom.
- Kad je došla da živi kod mene, godinu dana nije mogla da zatrudni. Potom se neko vreme nismo viđali, pa smo se onda slučajno sreli... I desilo se što se desilo.


i malo računice - najmlađe dete sa onom koju nije hteo da ženi, jer nije bila dobra, ali se desio, ima dve godine.
on ima dvoje dece sa drugom ženom, te mi se nameće da tu nije ni morao da čeka, iliti: ala brate ti neumorno radiš.

daklem:
Stalno mi je tražila keš koji je onda umesto za decu davala ljubavniku za benzin - kaže Dejan.

e, dobro kad je.
možda joj je taj ljubavnik zauzvrat kupio jelku za decu.

i bonus:
moj prvi komšija nije hteo da ženi ženu (ovo se baš ovako kaže) dok nije zatrudnela. čekam samo da počnu da koriste napredak u medEcini, pa da mogu odmah da šutnu to, kad vide da je u pitanju žensko čeljade.

ja samo ponavljam jedno te isto pitanje. svima se srce cepa i svi ne mogu da spavaju, i mnogo im je svima bilo žao što su tako mali već naučili da se sami staraju o sebi. pitanje glasi: kako su naučili da se staraju o sebi si 2, 3, ili 4 godine, kad su ih svi toliko voleli?

imam još pitanja:
kako kad je on stalno donosio hranu, komšije pričaju da su deca bila gladna? kako su, kad su babe stalno išle da čuvaju tu decu, ta deca stalno ostajala sama? i kako griža savesti može da se pretvori u nešto što se ne može svariti?
Biljana 77 Biljana 77 10:36 21.12.2013

Re: Tragedija i njene podvarijante

Po prirodi posla imam uvid u visinu naknada koje roditelj koji je napustio porodicu, tj. onaj kojem sud nije dodelio starateljstvo mora da plaća. To su toliko male sume da se svaki put zgrozim.
O tome koliko njih uopšte ne plaća ništa ili daje po volji i smatra da je time nekome učinio uslugu ne vredi ni govoriti.
U UK je pre par godina bila kampanja da se neurednim platiocima izdržavanja dece odbije da npr. osiguraju ili registruju automobil jer im je najčešći izgovor nemanje para.

ps. sigurna sam da bi svi imali mnogo više razumevanja za majku da je neka oronula, zapuštena, da je umesto kod ljubavnika išla kod komšinice da joj gleda u šolju (i da popiju koju... nesrećne žene na selu mnogo piju, i o tome se ćuti.. jer sve su to domaćice i majke, kuće su uredne, a posao obavljen).
Nemam osnova da tu ženu branim. Ostavila je decu samu. Deca su joj stradala. Ali je tužno što će ona biti jedini i apsolutni krivac a svi ostali će svoju krivicu i grižu savesti da utope u moru suza, psovki i samozavaravanja da su činili nešto dobro dok su ta deca bila živa. Nisu. I sigurno su svi činili manje od nje.
milisav68 milisav68 11:15 21.12.2013

Re: Tragedija i njene podvarijante

Biljana 77

Nemam osnova da tu ženu branim. Ostavila je decu samu. Deca su joj stradala. Ali je tužno što će ona biti jedini i apsolutni krivac a svi ostali će svoju krivicu i grižu savesti da utope u moru suza, psovki i samozavaravanja da su činili nešto dobro dok su ta deca bila živa. Nisu. I sigurno su svi činili manje od nje.

Da, ceo sistem je zakazao (i zakazuje), a kola se slomila na deci i njoj.

Nije ona kriva što je loš roditelj, već socijalne službe koje to nisu "primetile".

Mi naravno i dalje ne znamo imena ljudi u toj službi, niti su se mediji fokusirali na njih (niti je ijedan takav službenik izgubio posao zbog toga).

Što se alimentacije tiče, najbolje rešenje je da država to isplaćuje odmah (jer je tada najpotrebnije), a da potraživanja vrši sudskim putem (ako se redovno ne uplaćuje), ubacivanjem na "crnu listu", pa čim se "roditelj" pojavi negde u sistemu - da izvrše naplatu.

Hansel Hansel 15:37 21.12.2013

Re: Tragedija i njene podvarijante

Код тих социјалних служби намеће се питање шта они у ствари раде и колико могу да ураде.

Ако се ослањају на дојаве, то је недовољно. Чини ми се да морају да имају патронажу, да малтене посећују све породице с децом, да идентификују (потенцијално) угрожене и да им некако помажу. И то тако да их оснажују, а не да се све сведе на одузимање деце. Тамо где мора -- мора, шта да радимо. Сећам се једног одузимања детета јер се само играло у парку (колико се сећам, девојчица је имала 6-7 година). Мајка тврдила да је дете надзирала кроз прозор у приземљу. Ми као клинци смо врло често били сами у паркићима, јесте било друго време, али ово одузимање детета ми се чинило као претерано. Мислим да су били прилози на Б92.
Biljana 77 Biljana 77 15:50 21.12.2013

Re: Tragedija i njene podvarijante

Код тих социјалних служби намеће се питање шта они у ствари раде и колико могу да ураде.

Ако се ослањају на дојаве, то је недовољно. Чини ми се да морају да имају патронажу, да малтене посећују све породице с децом, да идентификују (потенцијално) угрожене и да им некако помажу. И то тако да их оснажују, а не да се све сведе на одузимање деце.


Naravno. Ali to podrazumeva i aktivno umrežavanje ne samo institucija socijalne zaštite, već i zdravstvenih i obrazovnih struktura, policije, pa bi tako pedijatar mora da obavesti da deca ne dolaze na redovne sistmatske preglede ili škola da dete izostaje i sl, da se protiv roditelja vodi postupak za nasilničko ponašanje, i sl. Socijalna služba bi trebala da bude mesto gde se sbiraju svi "utisci" o nekoj porodici iz tzv. osetljivih kategorija i odatle bi trebalo da krene upravo to - podrška, da ukoliko je moguće, biološka porodica prevaziće teškoće, a deca imaju adekvatne uslove odrastanja. Ukoliko se to ispostavi kao nemoguće, onda drastičnije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana