I Đilas i ostrašćeni lovci na fotelje, sinekure, službene limuzine, nove sekretarice i dnevnice, pripadaju polusvetu, bolje reći četvrt-svetu, maestralno opisanom u komedijama Branislava Nušića.
Šta smo mi Bogu zgrešili da imamo ovakve paćenike, kojima je briga za muke građanki i građana Srbije samo demagoški paravan za isijavanje patoloških lovačkih strasti!?
I kakvi smo to mi i kao građanstvo i kao ljudi kada tolerišemo ovo grupno Đilasilovanje? Kada trpimo da nam se politikantski skotovi rugaju međusobnim obračunima, dok se iz dana u dan nižu bizarne, apsurdne, tragične priče tzv. običnih ljudi!?
Ove nedelje će nas zamajavati pričom o smeni Đilasa i (ne)održavanju Parade ponosa, iduće nedelje lagarijama o novim hapšenjima, one tamo o novim investicijama, dok će oni zbijati šale uz kavijar i skupocena vina o vozu koji je putovao 32 sata od Beograda do Bara ili o samo dva ministra koje je Vučićev savetnik zatekao u 8 ujutro na poslu u zgradi Vlade.
Aktuelnim Đilasilovanjem naša "vrla" politička klasa još jednom je svima nama pokazala srednji prst, rugajući se našem kukavičluku, pritvornosti, oportunosti, apatičnosti...
A dirigovani mediji da su samo izlog politikantskog burdelja, u kome perverzne frakcije nomenklature orgijaju na naš račun.
DOKLE i ZAŠTO?