Stalo je meni do ljudi na Kosovu i Metohiji, stalo mi je i do teritorije po kojoj se nekad slobodno promicah i živeh, ne stalo, nego me duša boli ali! Mnogo je ali proteklo Savom, Dunavom, Moravom, Sitnicom, Labom, Nerodimkom, Crnim i Belim Drimom da bismo došli dovde dokle smo došli. Problem se vuče još od prvog susreta Slovena/Soraba/Srbalja/Srba sa Ilirima/Arnautima/Šiptarima/Arbanasima/Albancima, a dobri su izgledi da će se vući dok je sveta i veka. Na teritoriji, sada bivšoj, Srbije, ne tako davno, nastala je nova država, republika Kosovo. Metohija je odavno izbačena iz naziva jer je i vrapcima poznato da Metoh označava manastirsko imanje dobijeno na dar od ktitora, njegovih naslednika ili trenutno službujućeg vladara. Kosovo, Kosova, Kosoves...nije mi baš najjasnije iz kog razloga je ostalo u naslovu novonastale republike. Etimološki viđeno, reč je proistekla od imena ptice Kos, kosova naime ima tušta i tma zbog velikog broja vinograda široko rasprostranjenih na dotičnom području. Na albanskom/šiptarskom jeziku Kos (ali i drozd) se zovu/pišu Mëllenjë.
Ali kako bilo da bilo, Kosovo je neovisna republika priznata...ma dovoljno je njima da je priznata samo od SAD/USA! U srpskom narodu postoji izreka: Sila boga ne moli, te nam ne preostaje ništa drugo nego da se nadamo u, za jedno 1260 godina, propast Američkog carstva i ponovo pripajanje Kosova i Metohije matici Srbiji. Možda ni tada. Međutim, ali! Neki upućeni i benevolentni evropski komesari ili predsednici ovog ili onog tela EU, kažu, kad i Srbija i Kosovo budu ušle u Evrposku uniju, svi problemi će netragom nestati, postaćemo uvaženi susjedi, granice neće postojati. Bravo! Odmah pomislim na da će Srbi moći da traže posao i zapošljavaju se na Kosovu, Albanci će u Beogradu otvarati lance supermarketa i hotela u kojima će se potpuno legalno moći kupiti bilo koja vrsta narkotika, što će pored albanske zarade, znatno povećati budžet ojađene Srbije. Albanci će se s poštovanjem i ulaganjem ogromnih sredstava za njihovu rekonstrukciju i obnovu, odnositi spram srpskih svetinja, crkava i manastira, dovodeći milione turista iz Albanije, Makedonije, Crne Gore i ostalih Saudijskih Arabija. Šta reći, svetla i ružičasta budućnost!
Za sada stvar se odvija trapavo. Srpsko rukovodstvo je gluvo na iskrene želje Albanaca za normalizacijom odnosa na svim nivoima. Tvrdokorni, kakvi već jesu, ignorišu pruženu prijateljsku albansku ruku. Srbi na Kosovu, ono malo preostalih u severnoj Mitrovici, daju sve od sebe da popljuju, da ne kažem ubiju jedan drugoga, dvesta ljudi, sedamsto stranaka! Ne treba biti Sokrat pa da se shvati da je u pitanju lova i samo lova. Oči vade jedni drugima za sto evra! Ugledali se na učitelje iz Beograda. Albanci su strpljivi kao da im je Lao Ce bio predak! Velika je verovatnoća da će u Evropsku uniju ući sa impozantnom teritorijom, Velikom Albanijom. Srbiji će otkinuti teritoriju od Niša pa naniže, Bugarskoj od Sofije do Stare Planine, Makedoniju će ćapiti celu, severni deo Grčke i Crnoj Gori od Ulcinja do pred Podgoricu. Biće to državetina! Najveća i najsnažnija na Balkanu. Da su pametni kao što nisu, rukovodioci ove zemlje bi im se priklonili, ej, budućoj Velesili! Da parafraziram Njegoša: Inat je car zla svakojega. Velika Albanija je izvesna budućnost i samo idioti mogu ostati po strani. Dobri, pravi, prijateljski odnosi sa Kosovom, zametkom Velike Albanije, doneli bi mnogo dobra napaćenoj Srbiji. Ideja da Srbija postane Autonomna pokrajina Republike Kosovo, buduće Grand Albanije, ne sme se zanemariti i olako odbaciti!
Mada, sa ovakvom vlašću i svim budućim vlastima...verujem da nije na odmet pročitati deo intervjua koji je Branko Kukić, izdavač, urednik, pisac, dao časopisu Vreme. Siguran sam da će pomoći čak i nevernim Tomama da svoju zemlju sagledaju u pravom svetlu. Rekoh siguran sam, trgoh se o'ma! Siguran sam do qurca! Ipak ga prenosim ne pitajući autora za dozvolu, znamo se pa verujem da ne bi imao ništa protiv:
Nema razloga za optimizam
nebojša grujičić, momir turudić
Uzroke srpskog pada vidim u jednom nezrelom, bandoglavom i sebičnom društvu, društvu koje dva veka nije uspelo da se uspostavi i da napreduje u bilo kom pravcu. Ovde su državna rukovodstva za ova dva veka više ličila na skup ludaka, a narod je postao sitničav, neiskren, nezbrinut, pun mržnje i odsustva smisla za drugog i za drugačije, narod pod raznim varijantama bensedina. Države kao što je ova nemaju nikakvog smisla, svrhe, značaja i perspektive u svetu.
U pamet se braćo Srbi!