Posle tri godine i 25 osvojenih turnira, od čega šest Gren slem titula, među kojima je i Novakov prvi Rolan Garos, Boris Beker i Novak Đoković okončali su saradnju. Teniski svet i jeste i nije iznenađen. Već nekoliko meseci taj prekid se iza brda valjao i naslućivao. Zašto?
"Nakon tri veoma uspešne godine Boris Beker i ja smo zajednički odlučili da završimo saradnju. Ciljevi koje smo tada postavili ispunjeni su u potpunosti, i ja mu se zahvaljujem na saradnji, timskom radu, predanosti i posvećenosti,” kaže Đoković.
Da je tako uspešna saradnja prekinuta posle osvajanja Rolan Garosa, dok je Novak bio neprikosnoveni No1 na ATP listi, čak ni Mats Vilander ne bi imao šta da prigovori. Međutim….
Posle osvajanja Rolan Garosa usledio je retko zabeležen pad neprikosnovenog prvaka u profesionalnom tenisu, gotovo jednako munjevit kao i onaj uspon na prvo mesto 2011.godine. Zašto?
Jednostavnog i jednog odgovora nema. Koji su mogući razlozi?
Povrede? Iako ih je bilo, one nisu ključni razlog.
Novak nije dovoljno trenirao? Nije sporno i to se jasno videlo gotovo u svakom njegovom meču posle Rolan Garosa, a posebno na Vimbldonu i na završnom turnirau u Londonu. Ali, ako je to osnovni razlog, opet se mora postaviti pitanje: Zašto bi jedan vrhunski teniski profesionalac i jedan od najboljih tenisera svih vremena, godinama neprikosnoveno prvi na ATP listi, odjednom zanemario treninge, kondicione i sve druge pripreme za mečeve koji ga očekuju?
Porodični problemi? Malo verovatno, Iako bi za senzacioniličke medije, pogotovo one iz UK, to bio zlatni rudnik po kome bi do neizmoglosnosti kopali. Novak je srećno oženjen, ima sina. Supruga mu je lepa, zdrva i odana... Sa ocem i stricem, ako je i bilo ozbiljnh problema, oni su davno razrešeni – Novak je odrastao i uspešan čovek.
I tako doalazimo do najverovatnijeg pravog razloga: Motivi. Sve je u glavi – mnogo puta, tokom teških mečeva i posle iscrpljujućih pobeda, jasno je poručivao Đoković. Zaista, koji motiv može imati čovek da i dalje naporno trenira i da najveći deo svojih dana, sedmica i meseci u svom najlepšem životnom dobu posvećuje tenisu. Tim pre, što to radi od kada zna za sebe, od svoje pete godine, i to sada kada je ostvario sve svoje, pa i one najsmelije, snove?
Motivi su u psihologji detaljno razrađena kategorija. Oni pokreću čoveka i usmeravaju njegove aktivnosti ka ostvarivanju životnih ciljeva. O tome su mnoge knjige napisane. Međutim, daleko je manje tekstova i knjiga napisano šta da radi i u kom smeru da krene čovek, koji je sve svoje ključne ciljeve u prioritetnoj životnoj delatnosti ostvario pre tridesete godine. Malo ih je napisano zato što je jako malo ljudi u tome uspelo, pa je takav problem za psihologiju irelevantan. Novak Đoković jeste. A onda kada je uspeo, posle osvajanja Rolan Garosa, našao se u interregnum, na širokoj poljani sa mnogo puteva, a na raskrsnicama nije bilo jasnih oznaka koje bi pokazivalie smer kuda krenuti dalje.
Jedan od putva, izgleda, vodio ga je ka učenju malo pozantog bivšeg španskog tenisera José "Pepe" Imaza. Susret nije bio slučajan. Novakovom mlađem bratu Pepe je pomogao i svetski broj 1 je, čini se, u znak zahvalnosti, a u cilju marketinga, prisustvovao seansama o ljubavi i miru tog dobronamernog Španca. Tako se on, verovatno, našao i u Novakovoj trenerskoj loži. A onda su se te beznačajne epizode dohvatili mediji gladni senzacija. Ukoliko pak, a nije isključeno, Novak Đoković zaista tarži svoje nove motive u učenju Pepe Imaza, a oni su mir i ljubav, mora se postaviti pitanje kako će ih jedan osvedočeni teniski gladijator i pobednik, ukoliko nastavi da igra tenis, primenjovati u budućim mečevima?
Negde sam pročitao da Pepe Imaz uči svoje sledbenike da od dužine zagrljaja zavisi intezitet ljubavi, te da zagrljaji zato moraju biti duži od 25 sekundi. Pitam se, šta ako takvi zagrljaji potraju znatno duže - pola sata, mesec dana ili pet godina? Neće li oni koji se grle izgubiti početne motive, baš kao i srećnici koji su isto toliko godina bili u vrhu jednog od najpopularnijih sportova.
Koje god nove motive Novak Đoković otkrije i izabere za svoje naredne godine, to je njegovo neprikosnoveno pravo. I za svetski tenis, a pogotovo za svoju zemlju, on je učinio mnogo. Ipak smatram da je biti ponovo na vrhu dovoljno snažan motiv… Da li sa Bekerom, Vajdom ili Imazom, manje je bitno.
Srećno, Nole.