Milanska Skala ispunjena do poslednjeg mesta… jun 2019. godine… orkestar na pozornici… instrumenti naštimovani… publika u iščekivanju… na pozornicu izlazi pevač sa gitarom… obraća se publici... izvinjava orkestru… skida leptir mašnu i oslobađa grlo… par akorda na gitari… a zatim anđeoski glas… malo je reći anđeoski, božanski… iz zapozorja gleda ga, ne bez sete, jedan od tri najveća tenora našeg vremena.
Pesma
Komponovao ju je danas nepoznati Tomas Mendez daleke 1954. godine u nacionalnom huapango stilu. Prvo su je izvodili marijači diljem Meksika, a svetskoj muzičkoj sceni predstavio je Hari Belafonte. Tokom više od pola veka pevali su je mnogi, između ostalih i Lola Beltran, Perry Como , Nana Mouskouri, Caetano Veloso, Julio Iglesias... Pesma se mogla čuti u bar deset filmova, a poslednji put u filmu Pedra Almodovara Razgovaraj s njom (2002.g.).
Pevač
Rođen u Limi (Peru) 1973.g. gde su mu majka i otac, inače gitarista, imali kafanu sa živom muzikom. Kad god bi neki od najavljenih pevača, zbog bolesti ili drugih razloga, izostao on bi ih, još kao golobradi mladić, zamenjivao. Pevao je sve od peruanske nacionalne muzike do Elvisa. Njegov izuzetni glas je brzo zapažen, pa je primljen na školovanje u Nacionalni konzervatorij muzike u Limi, a zatim je muzičko usavršavanje nastavio u Americi, istovremeno nastupajući na koncertima i operskim scenama i u Americi i u Evropi.
Kontekst
Do 1948.g. u malobrojnim jugoslovenskim bioskopima prikazivali su se uglavnom ruski filmovi, a na radio stanicama, pored muzike naroda i narodnosti Jugoslavije, izvodila se ruska muzika. Kada je Tito 1948.g. izgovorio ono istorijsko NE Staljinu, a kako se zapadna ideologija i kultura smatrala i dalje neprijateljskom, bioskopi su ostali bez repertoara, a muzički urednici na radiju našli su se u velikom problemu. Kažu da se onda Moša Pijade (Moša, a ko bi drugi?) dosetio i rekao neka se uvezu meksički filmovi i to oni gde se meksički seljaci bore protiv njihovih kulaka, a na radiju neka puštaju meksičke pesme. I tako je počela jugomeksička ili yusombrero epoha, koja je svoj vrhunac imala između 1950. i 1960.g. a čiji je eho, u stilu mamahuanite, ajhaliska, gvadalahare, meksičkih brkatih yumarijačija i sombrera, odjekivao bar još jednu deceniju. Trio TiViDi, Nikola Karović. Slavko Perovič, Ljubomir Milić, ali i Cune Gojković, dominirali su na radio stanicama u vreme jugomeksičke epohe.
U memoriji YU Baby-Boom Generation, kojoj pripadam, zvuk te epohe ostao je zabeležen. Zato, kada sam pre nekoliko dana, slušajući u kolima kultnu emisiju Drugog programa Radio Beograda Klasiku, molim, čuo najavu za pesmu o kojoj je ovde reč, pomislio sam: Bogtemolovo, pa mi smo još kao klinci slušali klasiku.
……………………………..
Četvrti deo zato, jer sam vam već dosađivao sa mojim omiljenim pesmama: O, sunce naše; Szomorú vasárnap i O, Marijana.