Gost autor| Kultura| Obrazovanje| Planeta| Politika

I dok dlanom o dlan, prođe četvrt veka...

tasadebeli RSS / 16.05.2018. u 07:44

 

Ја бих да подсетим на један текст од пре 25 година...


 

 

 

Samuel P. Huntington : The Clash of Civilizations? (Source: Foreign Affairs, Vol. 72, No. 3 (Summer, 1993), pp. 22-49)

 


Семјуел П. Хантигтон:

„Samuel Phillips Huntington (April 18, 1927 - December 24, 2008) was an American political scientist, adviser and academic. He spent more than half a century at Harvard University, where he was director of Harvard's Center for International Affairs and the Albert J. Weatherhead III University Professor. During the presidency of Jimmy Carter, Huntington was the White House Coordinator of Security Planning for the National Security Council. He is best known for his 1993 theory, the "Clash of Civilizations", of a post-Cold Warnew world order. He argued that future wars would be fought not between countries, but between cultures, and that Islamic extremismwould become the biggest threat to world peace. Huntington is credited with helping to shape U.S. views on civilian-military relations, political development, and comparative government"

 

"SUKOB CIVILIZACIJA


Samjuel Hantington

 

Globalno-politička situacija u svetu posle hladnoratovskog perioda suštinski se izmenila.

• Blokovsku podelu svijeta - bipolarni svet - zamenjuje civilizacijska podela sveta i multipolarni svijet. Pojavljuje se svetski poredak zasnovan na civilizaciji u kojem se države grupišu oko vodeće države(a) koja čini jezgro njihove civilizacije.

Civilizacije imaju političku strukturu po šemi:

a) najvažnija drzava - dominantna država u civilizaciji, npr. Rusija u pravoslavnom svetu;
b) države članice - koje su potpuno identifikovane sa svojom civilizacijom, npr. Italija u zapadnoevropskoj civilizaciji;
c) usamljene države - drzave kojima nedostaje kulturno zajedništvo sa drugim državama, npr. Japan, ako se japanska civilizacija posmatra kao posebna;
d) podeljene države - države u kojima velike grupe pripadaju različitim civilizacijama, npr BiH;
e) pocepane države - države koje imaju jednu predominantnu kulturu koja je smešta u jednu civilizaciju, ali njeno vođstvo želi da je premesti u drugu civilizaciju, npr. Turska.

U posthladnoratovskom svetu najvažnije razlike između ljudi i država nisu političke, ekonomske ili ideološke vec kulturne. Društva spojena ideologijom ali podeljena civilizacijom se raspadaju (SSSR, SFRJ) a društva razdvojena ideologijom ali spojena civilizacijom ponovo se ujedinjuju (Nemacka).

Naziru se najmanje četiri velike civilizacijske grupe:

1) Sinička ;
2) Hindu ;
3) Islamska ;
4) Zapadna.

A moguće im je pridodati:

5) Japansku;

6) Latinoamericku ;

7) Afričku.


U svetu koji se pojavljuje, niti jedna država, uključujući SAD niti civilizacija, neće imati globalnu dominaciju - globalna moć karakteristična za period hladnog rata je zastarela.

• Univerzalna opštesvetska civilizacija se ne pojavljuje.

Pretpostavka da kraj hladnog rata znači i kraj sukoba u globalnoj politici i pojavu jednog relativno harmoničnog sveta zasnovanog na vrednostima Zapadne civilizacije je pogrešna. Ovu pretpostavku izneo je Fukujama („Kraj istorije") smatrajući da se nalazimo na kraju istorije u smislu dovršavanja ideološke evolucije čovečanstva i trijumfa liberalne demokratije. Budućnost neće biti posvećena borbama oko ideja vec rešavanju svetskih ekonomskih i tehnoloških problema.

Civilizacijska paradigma odbacuje ideju univerzalne civilizacije i polazi od pretpostavke da se u posthladnoratovskom svetu narodi grupišu na kulturnoj i civilizacijskoj osnovi. Ideja univerzalne civilizacije služi samo da opravda Zapadnu kulturnu dominaciju. Oni koji ne pripadaju tom civilizacijskom krugu vide kao Zapadno sve ono što Zapad vidi kao univerzalno.

• Modernizacija je odvojena od pozapadnjačenja.

Širenje Zapada promovisalo je modernizaciju i pozapadnjačenje i Zapad je smatrao da ova dva fenomena nužno idu zajedno. Ekonomski i tehnološki razvoj zahteva radikalno preoblikovanje nezapadnih društava. Nezapadne kulture su inkompatibilne sa modernizacijom i moraju da budu ukinute da bi se društvo uspešno modernizovalo.

Međutim, u savremenom svetu nezapadna društva krenula su u pravcu pokušaja da se modernizacija kombinuje sa domaćom kulturom. Čuju se slogani tipa: „Japanski duh, Zapadna tehnika" ili „Kinesko učenje za fundamentalne principe, Zapadno učenje za praktičnu upotrebu." Suština je u tome da nezapadna društva prihvataju modernizaciju i žele da budu modernizovana, ali ne žele da budu pozapadnjačena.

„Modernizacija da - pozapadnjačenje ne." U praksi se pokazalo da modernizacija nezapadnih društava u svojim ranim fazama promoviše pozapadnjačenje, ali da u drugoj generaciji ima suprotan efekat i promoviše depozapadnjačenje, jer modernizacija povećava ekonomsku, vojnu i političku moc društva i ohrabruje njegove članove da imaju poverenja u svoju kulturu i postanu kulturno samouvereni.

Nekoliko vekova nezapadni narodi zavideli su Zapadnim društvima na ekonomskom prosperitetu, tehnološkoj sofisticiranosti, vojnoj moći i političkoj koheziji. Da bi postali bogati i moćni, oni su morali da postanu kao Zapad. Ipak, danas su ovakvi kemalistički stavovi iščezli. Svoj razvoj društva van Zapadnog civilizacijskog kruga pripisuju privrženosti vlastitoj kulturi, a ne uvozu zapadne kulture. Oni tvrde da su uspeli zato što su drugačiji od Zapada.

Azijati, na primer, veruju da je njihov ekonomski uspeh proizvod azijske, a u svojoj osnovi konfučijanske kulture. Nju karakteriše poredak, disciplina, porodica, kolektivizam, umerenost i, uopsteno, nadmoć države u odnosu na društvo i društva u odnosu na individuu. Ta kultura je po njihovom mišljenju superiorna u odnosu na dekadentnu evropsku kulturu samozadovoljstva, individualizma, inertnosti, nepoštovanja autoriteta i sklonosti da se zaboravi prošlost, ignoriše budućnost i usredsređena je na maksimalizovanje trenutnih dobitaka.

Na sličan način i „islamsko uskrsnuce" otelovljuje prihvatanje modernosti, ali i odbacivanje Zapadne kulture i ponovno predavanje islamu kao vodiču kroz zivot u modernom svetu.

- „paradoks demokratije": demokratski izbori u mnogim zemljama, posebno islamskog podrucja, dovode na vlast fundamentalisticki i ektremisticki nastrojene snage.

• Ravnoteza sila medju civilizacijama se menja u pravcu:

1) Opadanje moći Zapada.

Moc se sa, u dugom vremenskom periodu predominantnog, Zapada premešta na nezapadne civilizacije što se manifestuje u više nivoa:

- teritorija: na vrhuncu svoje teritorijalne ekspanzije 1920. godine, Zapad je direktno vladao nad skoro polovinom zemaljske kugle. Do 1993. ova teritorija se prepolovila i Zapad se vratio svom jezgru.

- stanovnistvo: Zapadnjaci su 1900. god. cinili oko 30% svetskog stanovništva, a Zapadne zemlje su vladale nad 48% tog stanovnistva. Godine 1993. Zapadne vlade su vladale samo Zapadnjacima, a oni su se sveli na oko 13% svetskog stanovništva sa daljom tendencijom opadanja.

Ravnoteza se promenila i kvalitativno jer nezapadni narodi postaju sve zdraviji, urbaniji i obrazovaniji. Istovremeno se otvara još jedan jaz. Prosečna starost Zapadnjaka stalno raste , dok nezapadna društva ostaju relativno mlada u odnosu na Zapad.

- Zapad je osvojio svet svojom tehnologijom, prvenstveno svojom sposobnošću u organizovanoj upotrebi sile. Međutim, tehnološka, naučna, industrijska i svaka druga moć se raspršila po svetu i nije više isključiva privilegija Zapada.

Godine 1950. Zapad je proizvodio oko 64% bruto svetskog proizvoda, 1980. godine oko 40% a procene govore da ce 2013. godine Zapad pokrivati samo 30% BP.

2) Širenje ekonomske, vojne i političke moći azijske civilizacije sa Kinom kao predominantnom regionalnom silom.

Saglasno većini procena, kineska ekonomija će u ranom periodu XXI veka postati najveća svetska ekonomija. Azija će do 2020. godine imati četiri od pet najvećih svetskih ekonomija i preko 40% svetskog proizvoda.

3) Demografsko eksplodiranje islamske civilizacije i "islamsko uskrsnuce".

Između 1965. i 1990. ukupan broj ljudi na zemlji narastao je sa 3,5 milijardi na 5,3 milijarde, sto je godisnja stopa rasta 1,85%. U muslimanskim zemljama stope rasta uvek su bile preko 2%, a često su dostizale preko 2,5% pa i 3%.

Na primer, u tom periodu se stanovnistvo Magreba povećalo sa 29,8 miliona na 59 miliona ljudi sa stopom rasta od 2,65%. Devedesetih godina stopa plodnosti žena u Ruskoj federaciji bila je 1,5 a u muslimanskim republikama bivseg SSSR oko 4,4. Uz to, u godinama koje dolaze, muslimansko stanovništvo će biti disproporcialno mlado, sa primetnom demografskom prevlašću onih starih između 15 i 25 godina. Mladi ljudi su radnici i vojnici, protagonisti promena i revolucija i upravo u tome leži značajan izvor sukobljavanja islama i Zapada.

• Zapadne univerzalističke pretenzije, pojačane kolapsom komunizma koji je na Zapadu pojačao gledište da je ideologija demokratskog liberalizma univerzalno valjana, dolaze u sukob sa drugim civilizacijama i sa realnošću. Posebno azijska drustva sve manje reaguju na zahteve SAD i sve su više u stanju da se odupru pritisku SAD i drugih Zapadnih zemalja. SAD su oćekivale da ih azijske vlade prihvate kao globalnog vođu i pristanu na primenu Zapadnih vrednosti, dok su Azijati sa druge strane očekivali da se sa njima postupa kao sa jednakima. Nesklad između napora Zapada, posebno SAD, da promoviše univerzalnu kulturu i njegovih sve slabijih sposobnosti da to i učini, glavno je obeležje globalne politike na početku XXI veka. Svet je danas azijatski, arapski i afrički isto onoliko koliko je i Zapadni.


U svetu koji se pojavljuje, zapadnjačka duboka uverenost u univerzalnost Zapadne kulture je pogrešna, nemoralna i opasna.

Ona je nemoralna pre svega zbog onoga do čega bi moglo doći ako Zapadna kultura postane jedina i dominantna u svetu u kojem živimo.

Kultura prati moć. Ako društva koja ne pripadaju Zapadnom civilizacijskom krugu budu opet oblikovana Zapadnom kulturom, to će se moći sprovesti samo kao rezultat delovanja Zapadne vojne moći. Imperijalizam je logički nužna posedica univerzalizma. Zapadni univerzalizam zato i jeste opasan za čitav svet zato što može, u svojoj težnji za kulturnom dominacijom, da dovede do velikog međucivilizacijskog vojnod sukoba u kojem se pobednik ne može nazreti, ako pobednika u tome uopšte i može da ima.

Razboriti pravac politike Zapada nije da zaustavi promenu moći, nego da i sam nauči da tu moć na globalnom planu deli, da to prihvati kao realnost, te da umeri svoje ambicije proistekle iz beskonačne pohlepe da bi sačuvao i svoju kulturu.

Zapad se razlikuje od drugih civilizacija po osobenom karakteru svojih vrednosti i institucija. Evropa je jedinstveni izvor ideja o individualnim slobodama, o političkoj demokratiji, o vladavini zakona, ljudskim pravima i kulturnoj slobodi. To su evropske, a ne azijatske, afričke ili ideje sa Bliskog i Srednjeg Istoka ideje. Njih ostali mogu da prihvataju ili ne prihvataju, ali svakako nisu originalni tvorci tih ideja koja jesu civilizacijska dostignuća za čitavo čovečanstvo.

Otuda glavna odgovornost zapadnih vođa nije u tome da pokušaju da preoblikuju druge civilizacije prema vlastitom modelu, što je uostalom i izvan njihovih moći koje su na silaznoj putanji, nego da sačuvaju, zaštite i obnove jedinstvene kvalitete Zapadne civilizacije. Zapadna civilizacija treba da reafirmiše svoj identitet kao poseban, ali ne i da ga nameće drugima po svaku cenu kao univerzalni model za sve civilizacije na ovoj planeti. U multicivilizacijskom svetu, jedini konstruktivni pristup je odustati od univerzalizma, prihvatiti raznolikosti i težiti sličnostima.

Ne zaboravimo, univerzalne osobine, poput recimo elementarnih moralnih normi, ipak se mogu pronaći u svim civilizacijama."

____________________________________________________________________________ 

Напомена: Овај текст (на жалост) није мој, већ сам га покупио негде на интернету. Аутор тог документа на нету није потписан, али не бих да се китим туђим перјем. Урадио сам само потребну лектуру и коректуру.

И користим ову прилику да се захвалим непознатом аутору.

 

Додатак:

 

1993. 


 

2011. 

 

  

 

 2017.

 

 



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

apacherosepeacock apacherosepeacock 08:47 16.05.2018

Re: Тастер

Dobro, za dinamiku smena civilizacija znamo od kada postojimo kao vrsta, nego pitanje je cemu pri tome treba (ako treba) da se radujemo?

Koja se ikada pokazala milostivom prema potencijalnoj konkurenciji ili nicim izazvana bila spremna da deli na jednake delove? (ni jedna)
tasadebeli tasadebeli 09:25 16.05.2018

Re: Тастер

apacherosepeacock
Dobro, za dinamiku smena civilizacija znamo od kada postojimo kao vrsta, nego pitanje je cemu pri tome treba (ako treba) da se radujemo?

Koja se ikada pokazala milostivom prema potencijalnoj konkurenciji ili nicim izazvana bila spremna da deli na jednake delove? (ni jedna)



Да ниси и ти мој сапатник по хлебу који зарађујеш? То јест, наставник у школи, просветни радник?

Питам зато што примећујем нешто што је заједничка особина свих нас, наставника по школама свих нивоа.

Наиме, прво постављамо питања, а онда сами и одговарамо на њих не чекајући одговор од ђака и не дајући им прилику да сами кажу шта мисле.

Зато бих кориговао Едварда Саида када каже да су сви образовни системи на свету у својој основи дубоко националистички.

Ц, јок... Нису националистички, него тоталитаристички.





Шалим се, шалим се,..., (овде треба да стоји твој ник, али мене срамота да га кажем на српском ).


Све ово горе је тек шале ради, одлична су ти питања и дају добар повод за даљу дискусију ако има расположених.

apacherosepeacock apacherosepeacock 09:34 16.05.2018

Re: Тастер

Nisam Taso tvoje profesije a sapatnici u necemu verovatno jesmo .

A za ostalo, pa i ja sam u osnovi totalitarista, ne moze covek pobeci od svoje prirode tako lako.. (znas kako kazu psiholozi, kad se 2 ljudi sretnu i pocnu da razgovaraju u roku od 2 minuta jedan pocne da dominira.)

PS. Sto se mog nika tice (u originalu ili prevodu sve jedno) on je proizvod nekog od delirijuma respektabilnog benda zvanog RHCP.
tasadebeli tasadebeli 09:54 16.05.2018

Re: Тастер

apacherosepeacock

Nisam Taso tvoje profesije a sapatnici u necemu verovatno jesmo



Ма сапатници смо сви ми... 7-8 милијарди колико нас има... То је неоспорно...

A za ostalo, pa i ja sam u osnovi totalitarista, ne moze covek pobeci od svoje prirode tako lako.. znas kako kazu psiholozi, kad se 2 ljudi sretnu i pocnu da razgovaraju u roku od 2 minuta jedan pocne da dominira.)



Што се мене тиче, само Буда и Исус то нису били... Од свих до сада...




PS. Sto se mog nika tice (u originalu ili prevodu sve jedno) on je proizvod nekog od delirijuma respektabilnog benda zvanog RHCP.



Укапирао сам...

Мене срамота баш због тог значења у тој њиховој песми...


c_h.arlie c_h.arlie 12:40 16.05.2018

Re: Тастер

apacherosepeacock
Nisam Taso tvoje profesije a sapatnici u necemu verovatno jesmo .

A za ostalo, pa i ja sam u osnovi totalitarista, ne moze covek pobeci od svoje prirode tako lako.. (znas kako kazu psiholozi, kad se 2 ljudi sretnu i pocnu da razgovaraju u roku od 2 minuta jedan pocne da dominira.)

PS. Sto se mog nika tice (u originalu ili prevodu sve jedno) on je proizvod nekog od delirijuma respektabilnog benda zvanog RHCP.

Šteta !
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:39 21.05.2018

Re: Тастер

on je proizvod nekog od delirijuma respektabilnog benda zvanog RHCP


Moji klinci su isto RHCP-ovci. :)

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:42 21.05.2018

Re: Тастер

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:48 21.05.2018

Re: Тастер

tasadebeli tasadebeli 20:30 21.05.2018

Re: Тастер

Srđan Fuchs


dugin

pal indie



Тастер као добра илустрација за оно што је у уводном тексту.


mirelarado mirelarado 15:05 16.05.2018

За то време у нашем мрачном вилајету...

Захуктавала се ковница новца да свакога дана многоструко пребацује дневну норму:

tasadebeli tasadebeli 20:18 16.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
Захуктавала се ковница новца да свакога дана многоструко пребацује дневну норму:




Сваки социјални мир има своју цијену (права ситница! ), зар не?

Па тако и у тим данима када је Хантингтон објавио свој текст у Foreign Affairs (а после тога и књигу).

Чак и у нашем мрачном вилајету. (Ко оде кајаће се, ко остане кајаће се? )

Није много боље ни после било...

Ето, Мирела, на пример ја своју професорску плату од 5. октобра 2000. па до данас стално добијам захваљујући кредитима ММФ.

А ко ће то и када да врати?

Ма ко то зна...

А и кога је брига.

Само нека је социјални мир.

Хоћу да кажем, вероватно бисмо ми те 1993. и избегли ту аждају са седам глава звану инфлација да Слоба није био под санкцијама и да је могао да узима кредите од ММФ као и његови демократски наследници у последњих 18 година.


Већ сам једаред ређао овај низ...

Да се зна чија је то сличица Србима највреднија на парама...











mirelarado mirelarado 22:06 16.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

Хоћу да кажем, вероватно бисмо ми те 1993. и избегли ту аждају са седам глава звану инфлација да Слоба није био под санкцијама и да је могао да узима кредите од ММФ као и његови демократски наследници у последњих 18 година.


Aли је Слоби, сарадницима и сатрапима та инфлација омогућила првобитну акумулацију капитала. Демократски наследници потом су новоствореним богаташима омогућили да капитал сачувају. Ми остадосмо ем оперушани, ем дужни и ружни. И то се наставља...
tasadebeli tasadebeli 05:16 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
Хоћу да кажем, вероватно бисмо ми те 1993. и избегли ту аждају са седам глава звану инфлација да Слоба није био под санкцијама и да је могао да узима кредите од ММФ као и његови демократски наследници у последњих 18 година.


Aли је Слоби, сарадницима и сатрапима та инфлација омогућила првобитну акумулацију капитала. Демократски наследници потом су новоствореним богаташима омогућили да капитал сачувају. Ми остадосмо ем оперушани, ем дужни и ружни. И то се наставља...



Да, слажем се...

Неко мора да буде крив. А кога је лакше окривити него оперушане, дужне и ружне...

Мислим да је све то, Мирела, у домену права и обавеза.

"Izabraću pravo da razmišljam o budućnosti zemlje, kao što razmišljma o budućnosti naroda.

Upitan smatra li da iza takvih napada stoje i neki drugi, "viši interesi", Vučić je rekao da ima i mnogo drugih koji ga svakog dana napadaju, a da je njegova obaveza da se bori.


ЛИНК

Збо тога после неко и мора да буде крив када су овакви типови разапети између својих права и обавеза.


П.С. - Је л' да ово линковано звучи као када лупаш варјачом у празну канту. Или празне шерпе и лонце...
mirelarado mirelarado 07:04 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

Је л' да ово линковано звучи као када лупаш варјачом у празну канту. Или празне шерпе и лонце...


Да, звечи празнином. Уједно личи и на ноћну мору с неподношљивом дозом фарсичности.
tasadebeli tasadebeli 07:45 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
Је л' да ово линковано звучи као када лупаш варјачом у празну канту. Или празне шерпе и лонце...


Да, звечи празнином. Уједно личи и на ноћну мору с неподношљивом дозом фарсичности.






Ово си вероватно већ видела јер сам га много пута качио по коментарима...


Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп. Ми смо социјално и културно предиспонирани да волимо нешто као Алан Форд; за нас, Алан Форд је више од стрипа, он је документарни запис.







А ово испод сам качио само једаред, па нисам сигуран да ли си видела... Из исте је књиге, а пошто си директно заинтересована за Италију...


По мени, постоје три типа друштава.

Глаголска друштва су читав англосаксонски свет, посебно Америка и Британија. У њима је све везано за рад, за кретање, за деловање, за каријеру, чак и на уштрб породице; нема се времена за губљење, брзина и ефикасност су две најцењеније карактеристике. Ничим нису задовољни и стално смишљају нове начине да испуне своје животе (или празнине у њима, по некима). Спремни су да за минут разруше стару причу и старе моделе да би увели нешто ново. Глаголска друштва имају стално засукане рукаве.

Именична друштва су типично скандинавске земље. Све је тамо некако ненаглашено (осим природе), једноставно, неупадљиво, онако како је стварно, без много улепшавања и 'фарбања'; и људи су такви: мирни, без великих претензија (у поређењу са Англосаксонцима), нема много галаме, нема много брзине, породични живот је важан и добар баланс између рада и одмора. Њихова демократија је природна, некако се подразумева и о њој се много не прича. Заједница је битна и свако се труди да буде добар члан; држава је издашна, а народ радо плаћа (велики) порез. Ко год је био у Норвешкој, Исланду, Данској и, у извесној мери, Шведској и Швајцарској, зна о чему говорим.

Трећи тип је сличан нама: придевска друштва. Као и у глаголским, и ту има много галаме, али је она непродуктивна: углавном се галами око политике и прегањања свакаквих врста; у придевским друштвима све је веће него што стварно јесте, свака изјава и идеја је историјска, свака критика је крвна увреда, све је или рај или пакао, нема средине. Епитети/етикете владају. Таква друштва воле велике речи, велике гестове, у њима се ствари као моћ или богатство показују јер је све у декору, у површини. У придевским друштвима се много прича, а мало ради. Придевска друштва воле јаке политичаре и обично имају проблема са демократијом. Русија, Кина, Блиски Исток, добар део источне Европе, добар део Медитерана. И ми.

И Италија. Одавно поспрдно посматрана од стране развијених европских земаља (Британија, Немачка, Француска), Италија је оно што би, на пример, Јужни Балкан био после сто година неометеног развоја: никада суперразвијен, али релативно функционалан и шармантан.

Зато је Италија била родна земља Алана Форда...

... Италија, као и ми, седи у нелагодној средини између идеалистичког аутократизма (и левичарске и десничарске сорте) и агресивнијег капитализма, не зна где јој је душа и којем би се царству приволела. И на врху има људе који то одсликавају. Берлускони је био вероватно 'најаланфордовскији' председник владе у читавом развијеном свету: швалерације, корупција, монопол, везе са мафијом, гламурозни живот...

... Берлускони некако чак и изгледа као да га је цртао Магнус, све са зализаном косом и вештачким осмехом, продавац аутомобила коме не треба веровати, више стереотип него архетип.

Без надреалне фарсе као подлоге, као менталног оквира, као начина живота и деловања, као кључног везивног и интерпретативног ткива између нас и аутора, Алан Форд никада код нас не би постао то што јесте.




ЛИНК
c_h.arlie c_h.arlie 08:23 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
Хоћу да кажем, вероватно бисмо ми те 1993. и избегли ту аждају са седам глава звану инфлација да Слоба није био под санкцијама и да је могао да узима кредите од ММФ као и његови демократски наследници у последњих 18 година.


Aли је Слоби, сарадницима и сатрапима та инфлација омогућила првобитну акумулацију капитала. Демократски наследници потом су новоствореним богаташима омогућили да капитал сачувају. Ми остадосмо ем оперушани, ем дужни и ружни. И то се наставља...

Delimično saglasan !

Jer - su se demokratski naslednici veoma brzo i efikasno pobrinuli za sebe.
Doduše - oni su se za to borili (i cepali Nike patike).
Jebote - koliko li Čeda sada ima kožnih jakni !? Ja nemam niti jednu, jer se ona koju sam kupio pre više od dvadeset godina u inostranstvu iskrzala. Ali je, bogami, i potrajala.
mirelarado mirelarado 08:24 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

И Италија. Одавно поспрдно посматрана од стране развијених европских земаља (Британија, Немачка, Француска), Италија је оно што би, на пример, Јужни Балкан био после сто година неометеног развоја: никада суперразвијен, али релативно функционалан и шармантан.


Управо тако. То сам и сама одавно закључила. Италија је слична Србији, само је имала мало више географске и геополитичке среће.

Узгред, пре неки дан суд је Берлусконију укинуо претходну забрану кандидовања за државне функције, тако да, не бих се изненадила да првом следећом приликом опет буде премијер. Циркус се наставља...



Весео и још пластичнији него раније. Зар није пљунути Гумифлекс?

tasadebeli tasadebeli 08:36 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado

Весео и још пластичнији него раније. Зар није пљунути Гумифлекс?












Додуше, сад већ помало и у годинама...



vcucko vcucko 10:31 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
Италија је слична Србији, само је имала мало више географске и геополитичке среће


Uf...
Bez ljutnje, grenmas end frogs
Ne možeš, ni po kom osnovu, porediti Italiju i Srbiju. Jezik najdirektniji naslednik latinskog, pola pojmova koje koristimo u svakodnevnom životu su oni načinili i nazvali. 60 miliona stanovnika, na svakih sto km milionski grad po kome se zove nešto bitno za ljudsku vrstu uopšte. Polit-ekonomski član velikih 7 (ili koliko ih već ima, ono kad se godišnje sastaju pa ovi anti-glob protestuju).
Ljudi, smanjite malo doživljaje. Ono, i da je o Grcima, mnogo je...
mirelarado mirelarado 12:14 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

vcucko
Bez ljutnje, grenmas end frogs
Ne možeš, ni po kom osnovu, porediti Italiju i Srbiju. Jezik najdirektniji naslednik latinskog, pola pojmova koje koristimo u svakodnevnom životu su oni načinili i nazvali. 60 miliona stanovnika, na svakih sto km milionski grad po kome se zove nešto bitno za ljudsku vrstu uopšte. Polit-ekonomski član velikih 7 (ili koliko ih već ima, ono kad se godišnje sastaju pa ovi anti-glob protestuju).
Ljudi, smanjite malo doživljaje. Ono, i da je o Grcima, mnogo je...


Mislila sam na mentalitet ljudi, ne naravno na istinsku sličnost dvaju toliko različitih zemalja. Italija ima četir' mora, za početak. U tom smislu sličnija nam je Bugarska, ili čak i Austrija. Mentalitet, međutim, jeste sličan. I Italijani u gradski prevoz ulaze na sva vrata, kao ekološki se osvešćuju, a gradovi sve prljaviji, i na severu, i slabo im ide ono razdvajanje otpadaka. Državni aparat predimenzioniran, birokratija voli da zabušava, preduzetnici vole da izvrdaju zakone i poreze, političari vrlo potkupljivi, itd, itd. Ne misliš valjda da Tasa i ja ne razlikujemo romanske od slovenskih jezika?! Ma va'! Kad nas već pozivaš na umerenost, primeni je i na sebe... Nema ljutiš, naturalmente.
c_h.arlie c_h.arlie 13:47 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
vcucko
Bez ljutnje, grenmas end frogs
Ne možeš, ni po kom osnovu, porediti Italiju i Srbiju. Jezik najdirektniji naslednik latinskog, pola pojmova koje koristimo u svakodnevnom životu su oni načinili i nazvali. 60 miliona stanovnika, na svakih sto km milionski grad po kome se zove nešto bitno za ljudsku vrstu uopšte. Polit-ekonomski član velikih 7 (ili koliko ih već ima, ono kad se godišnje sastaju pa ovi anti-glob protestuju).
Ljudi, smanjite malo doživljaje. Ono, i da je o Grcima, mnogo je...


Mislila sam na mentalitet ljudi, ne naravno na istinsku sličnost dvaju toliko različitih zemalja. Italija ima četir' mora, za početak. U tom smislu sličnija nam je Bugarska, ili čak i Austrija. Mentalitet, međutim, jeste sličan. I Italijani u gradski prevoz ulaze na sva vrata, kao ekološki se osvešćuju, a gradovi sve prljaviji, i na severu, i slabo im ide ono razdvajanje otpadaka. Državni aparat predimenzioniran, birokratija voli da zabušava, preduzetnici vole da izvrdaju zakone i poreze, političari vrlo potkupljivi, itd, itd. Ne misliš valjda da Tasa i ja ne razlikujemo romanske od slovenskih jezika?! Ma va'! Kad nas već pozivaš na umerenost, primeni je i na sebe... Nema ljutiš, naturalmente.

Ne mogu da verujem da si se toliko naljutila na vcucka !
vcucko vcucko 14:06 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
I Italijani u gradski prevoz ulaze na sva vrata,

Da, ali izlaze i ulaze desno od one šipke na sredini vrata - što je još bolja kombinacija od posebnih vrata za ulaz ili izlaz. Bar oni na severu.
Ovi na jugu se ne računaju, ionako Milanezi i Torinezi kažu da je Nabule najseverniji grad Afrike
A tek Trieštini ništa i ne kažu, samo kolutaju očima oni su posebna sorta.

Ama kakva ljutnja, bog s tobom

Nego ne volim kad sami sebi dajemo tako neke nerealne dimenzije. Pre svega, svi ovde (te generacije gore-dole) još uvek razmišljaju/mo u relacijama Juge, hteli - ne hteli. A sa Italijom odavno već ne graničimo, imaju između bar dve države. Mi smo parče brda između Dunava i nedefinisane tačke negde prema Solunu. Plus parče Panonske nizije koju mogu da nam uzmu kad im se ćefne. Plus taj nedefinisani jug koga deo su nam već uzeli, a resto će da ocapare kad i ako bude bilo potrebe. Možda i ti Talijani prvi, ko zna.

mirelarado mirelarado 14:35 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

Da, ali izlaze i ulaze desno od one šipke na sredini vrata - što je još bolja kombinacija od posebnih vrata za ulaz ili izlaz. Bar oni na severu.
Ovi na jugu se ne računaju, ionako Milanezi i Torinezi kažu da je Nabule najseverniji grad Afrike


A šta kažu Novosadisti za BeograDŽane, Nišlije, Piroćance? Isti prezir ćeš naći.

Mentalitet, vcucko, mentalitet. Dovoljno s Italijanima imam posla celog života, dopustićeš da sam ih sasvim dobro upoznala, sa svih aspekata. Što se aktuelnog ekonomskog pa samim tim i svakog drugog stanja tiče, naravno da se ne mogu porediti. Ne misliš valjda da gajim neke iluzije o Srbiji, pa nazvala sam je mračnim vilajetom.

Mada, meni moja Šumadija i dalje liči na Toskanu, samo neočešljanu i zapuštenu. ;-)




mirelarado mirelarado 14:39 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

cha.rlie
Ne mogu da verujem da si se toliko naljutila na vcucka !


In your dreams, Čarli, in your dreams...


Milan Novković Milan Novković 14:45 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

mirelarado
... још пластичнији него раније ...

Da ga bar neka dobra duša posavetuje da pokuša šatiranje ove kose bez ijedne sede

Ili bar da mu otvore Fejs nalog pa da prelista milion-dva fotografija, da mu se malo prevežu neural nets, tamo je teško omašiti bar neko osnovno obrazovanje, kad mu je već toliko stalo do izgleda
mirelarado mirelarado 14:52 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

Da ga bar neka dobra duša posavetuje da pokuša šatiranje ove kose bez ijedne sede


Zbog te veštačke kose zovu ga i Nutela. Liči. :))
tasadebeli tasadebeli 20:15 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

vcucko

Ovi na jugu se ne računaju, ionako Milanezi i Torinezi kažu da je Nabule najseverniji grad Afrike



Прва асоцијација коју добих када сам ово прочитао...








П.С. - А зашто су свугде ти Јужњаци тако супериорни у музици у односу на Северњаке?

И у Америки је тако: Џери Ли Луис, Џони Кеш, Џенис Џоплин, Линард Скинард, ZZ Top,...


Барем ја сечем вене на тај звук...


Црнце из делте Мисисипија нећу ни да набрајам, нема смисла...



vcucko vcucko 21:38 17.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

tasadebeli


П.С. - А зашто су свугде ти Јужњаци тако супериорни у музици у односу на Северњаке?

И у Америки је тако:

tasadebeli tasadebeli 06:16 18.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

vcucko
tasadebeli


П.С. - А зашто су свугде ти Јужњаци тако супериорни у музици у односу на Северњаке?

И у Америки је тако:


The Night They Drove Old Dixie Down


Ваљда то долази од неке туге у очима, 'бем ли га...












П.С. -







Virgil Caine is the name, and I served on the Danville train
'Till Stoneman's cavalry came and tore up the tracks again
In the winter of '65, we were hungry, just barely alive
By May the tenth, Richmond had fell, it's a time I remember, oh so well

The night they drove old Dixie down, and the bells were ringing
The night they drove old Dixie down, and the people were singin' they went
La, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la

Back with my wife in Tennessee, when one day she called to me
"Virgil, quick, come see, there goes Robert E Lee"
Now I don't mind choppin' wood, and I don't care if the money's no good
Ya take what ya need and ya leave the rest,
But they should never have taken the very best


The night they drove old Dixie down, and the bells were ringing
The night they drove old Dixie down, and the people were singin' they went
La, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la, la,

Like my father before me, I will work the land
Like my brother above me, who took a rebel stand

He was just eighteen, proud and brave, but a Yankee laid him in his grave
I swear by the mud below my feet,
You can't raise a Caine back up when he's in defeat

The night they drove old Dixie down, and the bells were ringing,
The night they drove old Dixie down, and all the people were singin', they went
Na, la, na, la, na, na, na, na, na, na, na, na, na, na,

The night they drove old Dixie down, and all the bells were ringing,
The night they drove old Dixie down, and the people were singin', they went
Na, la, na, la, na, na, na, na, na, na, na, na, na, na




П.П.С. - Лепо ја кажем apacherosepeacock да је сваки образовни систем у својој суштини и по темељним принципима у основи тоталитаристички...


Али ево решенија!!!


Сећаш се оног филмића Alternative Math из прошле године?









П.П.С.С. -

Зато Амика и јесте у праву када каже:


Ali može da bude razočarenje jer je takođe nada
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:45 21.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...

Meni je najtrulije što srpski freskopis nije priznat u umetnosti kao renesansa, al' jebi ga, antiteistička akademska ideologija - a, neto izvana venecijanski a iznutra srpski.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:14 21.05.2018

Re: За то време у нашем мрачном вилајету...



amika amika 17:27 16.05.2018

nikada polu-katolik i polu-musliman.

Ово сам својевремено снимио као неку врсту резимеа:

čovek može da bude polu-Francuz i polu-Arapin, ali nikada polu-katolik i polu-musliman.

“Sukob duž nerešenih granica između Zapadne i Islamske civilizacije traje već 1.300 godina”, pisao je Smajuel Hantington, predviđajući da će se ti sukobi zaoštriti i dodajući da islamski problemi neće biti samo sa Zapadom: “Nasilje postoji između Muslimana sa jedne strane i pravoslavnih Srba na Balkanu, Jevreja u Izraelu, Indusa u Indiji, Budista u Burmi i Katolika na Filipinima, s druge. Islam ima krvave granice”. Dakle, Hantington je insistirao na ratu civilizacija, a taj stav je izazvao mnoge polemičke komentare, pre svega u akademskom okruženju.

Hantingtonova teza oštro se suprostavlja pisanju uticajnog istoričara Francisa Fukujame, njegovog učenika, koji insistira na “kraju istorije”, nakon prilično miroljubivog završetka Hladnog rata. Mnogi čitaoci “Sukoba civilizacija” smatraju da je teza površna i da ne uzima u obzir unutrašnje razlike i sukobe u svakoj od civilizacija, pre svega u muslimanskom svetu. Samjuel Hantington, čovek finih manira, vatreno je branio svoju tezu insistirajući da su svi drugi sukobi, u poređenju sa civilizacijskim, od manjeg značaja.

Možda Hantington najbolje iskazuje politički senzibilitet u zaključku svoje knjige “Američka politika”: “Kritilari kažu da je Amerika laž jer je stvarnost daleko od od njenih ideala. Nisu u pravu. Amerika nije laž; ona je razočarenje. Ali može da bude razočarenje jer je takođe nada”.

Suština sukoba

Hantingtonovi argumenti o neizbežnosti sukoba civilizacija, koji su, čini se, suptilniji nego što to njihovi kritičari tvrde, mogu da se svedu na sledeće stavke:

• Činjenica da se svet modernizuje ne znači da se okreće ka Zapadu.
• Azija, uprkos usponu i padu, vojno i ekonomski se širi. Islam demografski eksplodira. Uticaj Zapada u tim delovima sveta se smanjuje.
• Kulturna svest postaje snažnija, ne slabija, a države i ljudi mogu da se udruže zbog kulturnih sličnosti umesto ideoloških, kako je bilo ranije.
• Zapadno verovanje da parlamentarna demokratija i slobodno tržište odgovara svima, dovešće Zapad u sukob s civilizacijama, pre svega sa Islamskom i Kineskom, koje razmišljaju drukčije.
• U multiporalnom svetu koji se oslanja na civilizacije više nego na ideologije, Amerikanci moraju da potvrde svoj zapadnjački identitet.

Аутор текста је Милан Балинда, некада новинар дневног листа у Мајамију, сада у Португалији...
tasadebeli tasadebeli 20:21 16.05.2018

Re: nikada polu-katolik i polu-musliman.

amika


Само да подвучем:

Ali može da bude razočarenje jer je takođe nada



hoochie coochie man hoochie coochie man 20:04 16.05.2018

dobar

Овај текст (на жалост) није мој, већ сам га покупио негде на интернету
.
Čiji god da je.
tasadebeli tasadebeli 05:22 17.05.2018

Re: dobar

hoochie coochie man
Овај текст (на жалост) није мој, већ сам га покупио негде на интернету
.
Čiji god da je.



Хвала, Хучи!
anonymous anonymous 14:41 20.05.2018

Како то да .....


....овај лик - наш човек - а из Канаде ....

...свет сагледава толико другачије ....од наших блогера ....из Канаде и УСА ?



anonymous anonymous 14:56 20.05.2018

Re: Како то да .....



.....Србија постане - мост - који повезује цивилизације ....?


anonymous anonymous 15:05 20.05.2018

Re: Како то да .....


...i ovog lidera ugostimo i ojačamo prijateljstvo ....

....pre nego što to uradi USA ?





Ujedinjena Koreja ... kao sledeći veliki cilj USA politike ?




....ako uspe - usporiće propadanje jedne i uspon druge civilizacije

....ako ne uspe - ona što propada će nastaviti sve brže da propada, a ona u usponu će nastaviti sve brže da se uzdiže.


Milan Novković Milan Novković 18:26 20.05.2018

Nije lako ...

... vesti ovih dana udenuti u pravi kontekst:

- US su uronjeni u razne probleme, vreme radi protiv njih.

- Oni su toga svesni već neko vreme, na nekim nivoama i u nekim oazama vlasti se ot ome otvoreno pričalo oko početka Trampove "vladavine"

- Interesi su takvi da je stvarno nemoguće promeniti im istorijski smer u trenutku, radi se o procesu kojem treba nešto vremena.

- Kinezi, Rusi, Iran, ... bi mogli prosto da čekaju i puste zapad, US uglavnom da "iskrvare"

- Ali to im nije u interesu, pogotovo pošto Evroazija ima neverovatan potencijal

- Pa Izrael ima svoje egzistencijalne linije u pesku ...

... i kad sve to pogledaš ...

- Ova nagla žestoka zatesanja, pa neočekivano brza rezolucija problema tipa Severna Koreja, Kina, ...

- Pa evo ovih dana Rusko sugerisanje da bi sve strane vojske trebale da izađu iz Sirije - zapadne i nemaju izbora, njih polako čiste, nego je ovo interesantno kao popuštanbje izraelskom pritisku da se Iran povuče ...

- ... i kad se setiš da je povrh ovog sad svog ekonomskog nacionalizma Tramp bio izrazito anti-NATO, i samo napravio prolazni dil na tu temu na onom onomad ručku sa John McCainom ...

- ... i kad vidiš kako pada kao snoplje ta neocon "elita" (daj još da neko od velikih ode na besplatnu hranu i smeštaj pa da malo slavimo i po ulicama, koliku su razaranja po svetu napravili) ... sad već prvi pacovi napuštaju brod ...

- ... pa kad znaš da iako izgleda da je izgubio bitku u vašingtonskim močvarama imak se, ako je i bilo zlo, vešto opredelio za ono manje - njemu niko u kabinetu sad više nije globalista, ni onaj ludi Bloton ...

... kad sve to pogledaš ...

... nije suludi optimizam nadati se da je ovo sada samo tranzicija ka boljem, i znaš kako ćemo, možda, znati:

Po reakciji Evrope sada po pitanju Iranskog dila, ako kažu odlučno njet Trampu:

- Uopšte nije nemoguće da delovi US, netrivijalni, Evrope, Azije accross the board, ... igraju jednu te istu igru.

- Koja ima svoje igrače, težine, pravila, i neminovno skup svojih tranzicija, mora da traje neko vreme.
anonymous anonymous 19:58 20.05.2018

Re: Nije lako ...

- Uopšte nije nemoguće da delovi US, netrivijalni, Evrope, Azije accross the board, ... igraju jednu te istu igru.



Ja govorim o tome da je sva prilika da će iduće 2019 god. biti srušen zid izmedju dve Koreje, da će to biti velika zasluga USA, te da će sa tim uspehom Tramp ući u trku za svoj drugi mandat.

Moguća je i Nobelova nagrada za mir.

Naravno, u svemu će učestvovati i Kina, iako će joj ujedinjenjem Koreje, USA stvoriti najjačeg geopolitičkog konkurenta u proizvodnom sektoru, jer če svoje investicije iz Kine preusmeriti ka Koreji.
tasadebeli tasadebeli 21:44 20.05.2018

"Аутономија - портал грађанске Војводине"

ALEKSANDAR KOCIĆ: O KAKVOM SUKOBU CIVILIZACIJA PRIČA TRAMP

08 Jul 2017

Trampov govor u Varšavi – muzika za uši islamskih terorista


Preti nam sukob civilizacija – to je u najkraćem poruka koju je Donald Tramp poslao iz Varšave, pre nego što ga je u Hamburgu dočekao mnogo prozaičniji sukob policije i demonstranata.

Američki predsednik je u govoru tokom posete Poljskoj, a uoči samita G20 u Nemačkoj, u velikoj meri šokirao svet kada je borbu protiv terorizma stavio u okvir sukoba civilizacija. Rekao je da su zapadne vrednosti – koje nije definisao – pod ozbiljnom pretnjom sa istoka i juga, misleći najverovatnije na islamski svet. Te pretnje, dodao je, mogle bi da izbrišu ono što nas povezuje u kulturi, veri i tradiciji i čini nas onim što jesmo. “Suštinsko pitanje našeg doba jeste da li Zapad ima volje da preživi. Imamo li želje i hrabrosti da sačuvamo našu civilizaciju od onih koji bi da je podriju i unište?”, naglasio je američki predsednik. I ponovio reč “volja” još desetak puta u svom govoru od 40-ak minuta. Demokratiju nije spomenuo nijednom.

Ovo nije bilo prvi put da Tramp iznosi etnocentrične stavove; čuli smo ih dosta u kampanji, ali nikada do sada nije išao ovako daleko. Direktor varšavske kancelarije Maršalovog fonda Mihal Baranovski kaže za LA Times da ako očekujemo Trampovu doktrinu – osnovu spoljne politike koju svaki predsednik definiše u nekom trenutku – ovo je najbliže tome. “Ovo nije spoljno-politička doktrina, ovo je skoro manifest”, kaže Baranovski.

A pre samo par nedelja u Saudijskoj Arabiji Tramp je pričao drugu priču kada je govorio o borbi protiv terorizma. Tada je rekao kako ovo nije bitka između različitih vera, sekti i civilizacija, već između varvarskih kriminalaca koji žele da unište ljudski život i časnih ljudi svih vera koji pokušavaju da ga zaštite.

Koji je od ova dva Trampa onaj pravi?

Američki analitičari se uglavnom slažu da varšavski govor odražava uticaj onih Trampovih savetnika koji se naglasnije zalažu za populistički nacionalizam. To su Trampov strateg Stiv Benon i savetnik Stiven Miler, koji je po svemu sudeći i napisao najveći deo govora. Kažu da je on pisao i onaj za Saudijsku Arabiju, ali da se posle oko nacrta tog govora pregovaralo na sve strane dok nije uobličen. A Benon je pre tri godine rekao na jednoj konferenciji kako je “judeo-hrišćanski Zapad u početnim fazama brutalnog i krvavog sukoba… otvorenog rata protiv džihadskog islamskog fašizma – protivnika koji će, ako ne preuzmemo oštrije mere, potpuno zbrisati sve što smo nasledili poslednjih 2000 godina”. Posle je sam Tramp rekao CNN-u u martu prošle godine kako misli da “nas Islam mrzi”. Na kraju krajeva, nije ni bitno koji je Tramp onaj pravi; možda američki predsednik menja ploču u zavisnosti od toga šta njegovi savetnici misle da će se konkretnoj publici dopasti. Bitno je da reči američkog predsednika uvek imaju težinu i da se čuju u celom svetu. Ove izgovorene u Varšavi prava su muzika za uši onih koji regrutuju mlade muslimane i šalju ih u samoubilačke napade. Oni upravo to pričaju svojim učenicima – da ih Zapad mrzi i da je ovo sukob civilizacija.

Trampovi prethodnici nisu išli ovako daleko. Buš mlađi je rat protiv terorizma opisao kao borbu između umerenosti i ekstremizma, dok je Obama ponavljao da terorizam ne predstavlja “egzistencijalnu” pretnju za SAD, kao što su to predstavljali komunizam ili nacizam. A Tramp je našao da priča o egzistencijalnoj pretnji Zapadu baš ispred spomenika poljskog otpora nacistima. Pohvalio je Poljake zbog toga što su se opirali sovjetskoj dominaciji, pa je čak taj njihov otpor povezao sa borbom protiv “radikalnog islamskog terorizma”. Ako je i od Trampa, malo je mnogo. Islamski terorizam odnosi žrtve na Zapadu i doprinosi da se navike i način života ljudi na Zapadu menjaju, ali neumesno je to porediti sa nacističkim zločinima i sovjetskim pogromima. Fanatici koji kamionima kose ljude po Nici ili Londonu, ili ih bombama sačekuju na koncertima u Parizu ili Mančesteru, jesu ubice i nikako ne treba ignorisati opasnost koju oni predstavljaju, ali oni nisu nikakva pretnja nikakvoj “zapadnoj civilizaciji”. Sutradan posle napada u Londonu ili Nici ljudi su istim tim ulicama išli na posao, kao što su nastavili da idu na koncerte i u Parizu i u Mančesteru.

Trampova teza o ugroženosti zapadne civilizacije nije ništa novo. Termin “sukob civilizacija” u ovom kontekstu skovao je američki istoričar Bernard Luis, koji je 1990. pisao da arapski svet neće napredovati dok ne prođe sopstvenu reformaciju, poput one kroz koju je prošao Zapad, tako što će religiju izbaciti iz politike i zadržati je u džamiji. Posle je tezu o sukobu civilizacija zastupao američki politikolog Semjuel Hantington tvrdnjom da će nakon Hladnog rata, kao sukoba ideologija, budući sukobi biti na kulturnim linijama. Bio je to Hantingtonov odgovor na tezu njegovog bivšeg učenika Frensisa Fukujame da je posle Hladnog rata, zapadna liberalna demokratija odnela ubedljivu pobedu i dovela nas do “kraja istorije”.

Tramp nije poznat kao pasionirani čitalac knjiga o filozofiji i političkoj teoriji, ali sve i da jeste morao bi više da pazi šta priča. Bernard Luis je u svom radu upozorio da Zapad ne sme sebi da dozvoli grešku iracionalne reakcije protiv svog islamskog rivala. A upravo je to, kako u magazinu Atlantic kaže Favaz Đerđeš sa Londonskog ekonomskog fakulteta (LSE), ono što Tramp sada radi: “Tramp je izabrao lojaliste koji umesto činjenica i znanja o svetu i američkoj ulozi o njemu koriste ideologiju i stereotipe. Postoji realna opasnost da će Trampova administracija naneti veliku štetu američkom ugledu u svetu i američkim nacionalnim interesima.”



ЛИНКЛИНКЛИНК



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana