Ovaj blog ne dolazi zbog Novakovih najnovijih velikih titula. One su samo aktuelizovale inače permanentnu temu, ko je najbolji.
Onako, ne navijački, već na osnovu predanog gledanja, smatram - ako se računa kvalitet igre, odnosno raznovrsnost udaraca, kretanje, lucidnost, fizička sprema, mentalna snaga, i mnogo toga drugog, poredbenog ... - Novak Đoković je najbolji. Pa sledi Nadal, pa Federer. Eto, ispade sad sve suprotno od zvanične statistike.
Da se razumemo - među trojicom najboljih (najboljih ne samo danas) u pitanju su nijanse. Kad se kaže najbolji, to ne znači da je za klasu ili već koliko preterano bolji od ostale dvojice. Kako to uopšte oceniti? Kroz jedan, ili dva meča ne može se videti celina. Kad ljudi mere ko je najbolji (izostavljamo čisto navijaštvo), uglavnom se povedu nekim dobrim periodima koje su oni zapamtili kod određenog tenisera, ili im stil deluje nadmoćno, ili se vežu samo za određene elemente igre … Trebalo bi meriti kompletnu karijeru i sve aspekte koji čine samu igru.
Elem, kako pokazati razliku, gradaciju ..? U ovom slučaju nimalo lako. Do zaključka sam došao driblajući se oko ovog pitanja s nekim drukčije mislećim prijateljima, još poodavno (za njih je Federer bio najbolji i ostao najbolji, i posle, u vreme Nadala i Novaka, uprkos onome što se dalo videti na terenu i u broju pobeda, dok je za neke to u međuvremenu postao i ostao Nadal, opet nezavisno od činjenica na terenu i broja titula u odnosu na Federera). Dakle, po nekom mom uvidu, to se može praktično dočarati samo ovako: recimo, ako bi igrali međusobno, i to tako da hipotetički svakoga od njih smestimo u njegove najbolje teniske dane, od 10 mečeva protiv Federera Novak bi dobio 6-7. A protiv Nadala od 10 mečeva dobio bi 7-8. Tako je otprilike najbolje objasniti razliku. Sve drugo bi se ili brzo okončavalo na statistici, ili bi bilo skroz razvodnjeno. Znači, ne vezujemo utisak za one momente (mečeve) kad su velike oscilacije u igri, koje može imati bilo ko od njih trojice, pa se iz parcijalnog ugla neke periode često uzmu kao dokaz da je ipak ovaj ili onaj generalno bolji, već uzimamo ono najspremnije izdanje ikada i širi uzorak, eto, od 10 duela jedan na jedan. Tada je Novak zbog najraznovrsnije tehnike igre i mentalne snage najbolji.
Za sada, ako se gledaju isključivo zatečene brojke, tj. statistika, Federer je najuspešniji. To je neosporna matematika i zavređuje samo poštovanje. Ali nije zabranjena alaliza te matematike. On je “među trojicom velikih” i najstariji, odnosno, ima nekoliko godina tenisa više od Novaka i Nadala. Videćemo kako će statistike u vrhu izgledati za 4-5 godina, koliko računam da će Nadal i Novak još igrati, i to na sličnom nivou na kakvom igraju danas. Možda će igrati i duže, ali teško na ovom nivou. No, nije mala šansa da Federer po Gren slemovima opak ostane u vrhu. Objektivno, to je pre svega zato što je nakupio puno Slemova kad još nije imao pravu konkurenciju (tj. ni izbliza ovakvu kakvu je dobio u Nadalu i Novaku). Po mastersima na kraju će svakako biti najbolji Nadal ili Đoković, a po Zlatnom masteru najverovatnije će Đoković ostati sam, tačnije, jedini koji se ovenčao ovom zbirnom titulom. Dalje, jedini je pored Roda Lejvera koji je "u istom trenutku držao" sva četiri Gren slema.
U celom ovom sameravanju mora se posmatrati i težina trofeja, pre svega Slemova, koje je Đoković osvojio, u smislu težine puta do finalnih mečeva, što je po raznim novinskim tekstovima već više puta iznošeno, kroz brojke i činjenice. Tu je i ono što jeste logičan utisak, međutim, za malo, ne može da se pretvori u činjenicu: u izvesnom smislu možemo da žalimo što je značajan deo prvog perioda svoje teniske karijere Novak igrao pod opterećenjem alergijskih manifestacija koje su često kulminirale baš tokom duela i rezultirale su ili bitno lošijim trčanjem, dekoncentracijom i ukupnom igrom, ili čak i predajom nekih mečeva, inače bi trofeja imao i nešto više nego što ih trenutno ima. To je logična pretpostavka, ali, iznad svega, samo pretpostavka.
Stoji i činjenica, koja se ne može zanemariti, da je od oba ostala najbolja igrača svih vremena Novak bolji u međusobnim duelima. Iako je “kasnije počeo da igra”. Kada se Novak tek peo ka vrhu, Rodžer je već imao neprikosnovenost i gomilu trofeja, a Nadal nešto manje, uz fakat da je kao specijalista za šljaku godišnje imao maltene zagarantovane turnire na šljaci i Rolan Garos, dakle najmanje jedan Gren slem. Rodžer je dao sve od sebe, ali Nadala na šljaci nikada nije mogao da dostigne, a na samom Rolan Garosu nikada ga nije pobedio. Novak jeste, i to na krajnje ubedljiv način. A neka polufinala i finala sa Nadalom su mu izmicala za malo, tek za jednu loptu, ili, za onaj bizaran detalj, dodir mreže … Rodžer je bio šampion trave i, sporadično, betonskih podloga, Nadal kralj šljake, a Novak vladar betona. Završilo se tako što je Novak popravio sve aspekte igre, konstantno napredovao i u jednom momentu je konačno procenjen kao teniser koji je najbolji na svim podlogama. Neverovatan ritern je uništio prednost koju su Federeru oduvek davali čuveni servisi. Tu je i Novakov bekhend koji ruši igru rivala … Raznovrsnost i taktička spremnost, kao i gipkost tela, anulirali su višegodišnju prednost Nadalove trke i besomučnog udaranja. Postojala je i fama da je Nadal fizički najspremniji. Mečevi su pokazali da je Novak ipak izdržljiviji. Osim Nadalovog atomskog prvog seta, kad udara koliko god može, tenzija mu nijansu po nijansu pada, a sa druge strane je Novak čije bolje kretanje i samim tim prednost u izboru i načinu izvođenja udaraca postaju sve vidniji.
Ubrzo je Đoković nadoknadio onaj zaostatak u međusobnim duelima s početka karijere i prešao protiv obojice u vođstvo, što je u prvom periodu zaista delovalo apsolutno nemoguće. Upravo ovaj pomenuti zaostatak u startu karijere čini matematičko nesaglasje između one temeljne tvrdnje ovog posta da Novak od 10 mečeva 6-7 dobija i fakta da je ukupna razlika u njegovu korist samo dva meča na po pedesetak odigranih. No, ne merimo trenutni broj trofeja, već najbolje što se u teniskoj istoriji kod nekog igrača moglo videti, kroz ukupnu efektivu njegove igre. Recimo, Toni Nadal je rekao - Moram da priznam, kad igra kako ume, imate utisak da igrate protiv nepobedivog igrača. Kroz neke druge, direktne i indirektne forme, to je još nekoliko puta izjavljivao, i to u vreme kad je njegov pulen bio jači nego ikad.
Šta je možda još važno? Mnogima deluje kao nešto sporedno, netenisko, pa i nebitno, ali svakako spada u jedan od "težinskih elemenata" prilikom ukupne procene. Naime, Đoković sve vreme igra sa najminimalnijom podrškom koju jedan šampion može da ima, protiv rivala, naročito Federera, koji imaju maksimalan vetar u leđa sa tribina. Čak, na Vimbldonu, gde su uštogljenost i kodeks poštovanja igre i igrača oduvek na izuzetnom nivou - dešavalo se da galame i aplaudiraju kad Novak promaši. Verovatno Novak ima mehanizam da se isključi, ili da to doda kao ukupnog protivnika na meču i sve rešava čvrstom igrom. Ipak, i taj faktor se mora dodati kao nešto što njegov uspeh čini većim.
Valja dodati još jedan element, zbog još kompletnije procene. A tiče se Federera. Smatra se da je on najjači tenis u svojoj karijeri igrao u periodu do 2010. Što zbog površnog gledanja na tenis, što zbog tadašnjih nadmoćnih statistika. Ali to nije tačno. Tada je bio nadmoćniji od ostalih (Rodik je recimo bio paradigma snage njegovih tadašnjih konkurenata), no, to nije njegov najbolji tenis. Najbolji tenis mu se desio posle. Pojava Nadala i Novaka kod Federera je, da bi se održao u konkurenciji, podstakla veliki rad na unapređenju igre. U periodu 2011-2015. on je postao znatno jači i kompletniji teniser, što je samo za divljenje. To potire one česte opaske da je Novak mogao da se nosi s njim tek kad je ovaj omatoreo. Naprotiv, tada je faktički bilo još teže s njim, nego je Novak postajao još bolji, pa je utisak suprotan. Uzgred, ona finala između njega i Đokovića na Vimbldonu su bila fantastična. To su godine 2014. i 2015! Obostrane, brze lopte uhvaćene u penjanju koje završavaju po uglovima i uz liniju. Žice na reketima samo zveče. Pozor: sa tolikom brzinom i filigranskom preciznošću išlo je, u puno poena (ili ti mnogo češće nego inače na travi) - čak po deset-petnaest razmena! Takvih! Na toj podlozi. To je mnogo veći specifični kvalitet nego "prebacivanje" na sporijim podlogama, gde postoje duge, možda raznovrsne, taktički solidne, ali ne toliko intenzivne razmene. Npr. mečevi Mari – Đoković (koji su, uzgred, i najmrcvarniji dueli). Pomenuta dva finala Novakova protiv Federera na Vimbldonskoj travi … Šta reći ... Delovalo je bukvalno kao ubrzana igrica. Što se mene tiče, u pitanju su najlepši i najkvalitetniji mečevi tenisa ikada (barem od onoga što sam gledao, a gledao sam razne sudare velikih teniskih arhi-rivala). Sa ovim nivoom brzine i maestralnosti (Federer – Đoković) ne može se porediti ništa pre, ni kasnije. Radi se o 2014. i 2015. godini i nema govora da je Federer igrao "mator tenis". Naprotiv, bio je bolji neko ikad. A Novak još bolji.
Na drugoj strani, najteži, najnaporniji dueli ikada u tenisu viđeni su između Nadala i Đokovića, zbog svega što značaj tih mečeva nosi, zbog relativne ravnopravnosti, ali pre svega i pre svega (što je naravno uslovljeno stilom igre obojice) zbog onih dugih artiljerijskih razmena sa osnovne linije i gomile udaraca tokom jednog poena, i to sasvim raznovrsnih udaraca. To rovovsko sudaranje je teško i gledati, a kamoli ispraktikovati ga na terenu. Elem, i da nije onog maratonskog meča na US openu ova moja ocena se baš ni malo ne bi izmenila. Uzgred, iz istih razloga (kao Federer) i Nadal je u sličnom periodu silno unapredio igru, dodao još neke udarce, “izašao na mrežu” … – postavši vrhunski rival na svim podlogama (takođe za divljenje).
To drastično unapređenje načina igre Nadala i Federera (koji su i pre toga bili strahovito jaki) još više doprinosi značaju ocene da je Novak najbolji među najboljom trojicom ikada. Sve u svemu, puno toga može da se računa, ali mislim da je najadekvatnije ono slikovito prikazivanje u 10 međusobnih mečeva Đokovića sa jednim i drugim kad su (bili) u svom najboljem izdanju, gde od tih deset duela Novak dobija 6-7-8. Konačno, ne znam koji bi kriterijum bio uverljiviji i slikovitiji. Nema jačeg sučeljavanja od tog da Novaka Đokovića sučelimo sa preostalom najboljom dvojicom iz trojke najboljih u istoriji. Dobija se zaključak iz naslova. Novak je najbolji.