Sudijka Prvog osnovnog suda u Beogradu Zorica Avramović, koja vodi postupak protiv Aleksandra Mitrovića (25), optuženog da je 18. jula 2013. godine izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj je nastradala učenica Andrea Bojanić (17), jutros je u 9,40h saopštila prvostepenu presudu, nakon skoro 4 godine sudjenja!
Prema optužnici, Aleksandar Mitrović se teretio za dva krivična dela: teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297, stav. 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i krivično delo nepružanja pomoći licu povredjenom u saobraćajnoj nezgodi iz člana 296. stav 1 Krivičnog zakonika. Za ova dva krivična dela Tužilaštvo je od suda tražilo izricanje kazne zatvora u trajanju od najmanje 2 (dve) godine.
Sudijka Zorica Avramović je za prvo krivično delo osudila Aleksandra Mitrovića na 11 meseci zatvora, a za drugo krivično delo na 6 meseci zatvora.
Ove kazne je potom objedinila i izrekla kaznu od 12 meseci, ali ne zatvora, već nošenja tzv. nanogice u svom stanu!
U objedinjenu kaznu je, naravno, uračunato i vreme provedeno u pritvoru nakon gaženja Andree Bojanić i bekstva sa mesta nesreće, od 19. jula do 4. oktobra 2013. Dakle, nosiće nanogicu u svom stanu oko 9 meseci!!!!
Kakav to pravnik, sudija, čovek... možeš da budeš da doneseš SAMOSTALNO i NEZAVISNO ovakvu skandaloznu presudu?
P. S. 1
Posebno su bile iritirajuće i okolnosti izricanja presude: ispred Prvog osnovnog suda iza zgrade opštine Novi Beograd bile su primetne povećane snage bezbednosti. Umesto u velikoj sudnici, gde su do sada održana sva ročišta, sudijka Zorica Avramović je izricanje presude zakazala i održala u kabinetu 105, u koji su jedva stali advokati i tužilac.
Kada sam sudijki rekao da je slobodna velika sudnica gde su do sada održavana sva ročišta, samo me je pogledala. Naravno, Aleksandar Mitrović nije prisustvovao izricanju presude.
Samo što je sudijka pročitala presudu, glasno sam prokomentarisao: "Ovo je skandalozna presuda!"
Sudijka mi je na to odgovorila da ili ćutim u nastavku ili da odmah izadjem napolje.
Pošto sam stajao pored ulaznih vrata u skučenom kabinetu, odmah sam se dohvatio za kvaku i otišao!
P.S. 2
Pošto pojedini blogeri nisu dovoljno informisani o 2 važne činjenice za ovaj sudski slučaj - o prekoračenju brzine i o bekstvu sa mesta nesreće, evo neophodnog pojašnjenja:
U blogu "Ubistvo Andree Bojanić 18. 7. 2013.", publikovanom 28. 02. 2019. godine, citirao sam završni deo nalaza sudskih veštaka:
U Izveštaju saobraćajno-tehničkog veštačenja 4 veštaka, izmedju ostalog, zaključuju sledeće:
"...Zaustavni put automobila "BMW", za brzinu kretanja koja je bila dozvoljena u zoni mesta nezgode, od 50 km/h, pri forsiranom kočenju iznosi 28m. U situaciji da se automobil "BMW" kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h, te da je vozač ovog vozila reagovao kočenjem u trenutku stupanja pešaka na kolovoz, on bi svoje vozilo zaustavio neposredno ispred mesta naleta."
Dakle, Andrea Bojanić bi bila živa i slavila bi ove godine 23. rodjendan!
Takodje, bekstvo sa mesta nesreće nije samo protivzakonit i u moralnom smislu sraman čin, nego i lukav postupak koji je Aleksandru Mitroviću omogućio:
1. Da se na VMA oslobodi svih supstanci iz tela koje bi predstavljale otežavajuću okolnost;
2. Da se konsultuje sa advokatom, kako bi u policiji ispričao za sebe najpovoljniju verziju za buduće sudjenje.