Naslov, istina, deluje pompezno i u izvesnom smislu je ubitačan, pa čitaoca može da navede na sumnju da se radi o nekakvom izmotavanju. Ali, što je najvažnije, lek je tu. Nije prazna priča.
Grupa naučnika je nakon višemesečnog angažovanja našla način da se doskoči virusu covid-19. Predani tim, u čijem sastavu su naučnici SAD, Kine i Rusije, ustanovio je efikasan način da se nadmudri virus koji ugrožava ne samo zdravlje svih ljudi na planeti, već i samu ekonomiju.
Uzelo se u obzir sve. I biologija tela, i svojstva virusa, mada ona nisu baš u potpunosti razjašnjena, i matematički model (projekcija) sticanja imuniteta najvećeg dela populacije, što takođe nije do kraja usaglašeno, i dužina trajanja epidemije, i posledice u svim sferama života, od ekonomije, do psihičkog zdravlja ljudi. Različiti kompjuterski modeli rešili su značajan broj pitanja, ali na neka i dalje nisu dali dovoljno pouzdan odgovor. Na osnovu svega toga, tim naučnika je činio dodatne napore i došao do zaključka da postoji samo jedno pouzdano rešenje, u praksi potpuno pouzdano, a naučnim jezikom minus jedan na tridesetu nepouzdano, mada je to više da bi se metodički uvrstile i te, profesionalne pojmovne kategorije koje moraju da podrazumevaju i izvesne rizike. Praksa govori, tako tvrde naučnici, da rizika nema. Dakle, spremno za upotrebu.
Radi se o zamrzavanju organizma, i ljudskog i, samim tim, organizma virusa (koji se nalazi u ljudskom organizmu).
Ne hibernacija. Ako bi se u ovom smeru razmišljalo najpre bi se na to pomislilo, na hibernaciju. Upravo tako je u prvom momentu rezonovao i tim naučnika koji je radio na ovom problemu globalnih razmera koji preti da poništi sav ljudski trud u prethodnim milenijumima. Virus je žilav i, čak i tada, u stanju hibernacije, on bi sporije, ali jednako efikasno, računajući dug period u kome će svako pojedinačno ljudsko telo provesti u pomenutom stanju, na kraju oštetio organizam do fatalnog nivoa. Što je vreme zamrznutosti duže, to bi bile veće šanse da se taj fatalni ishod zaista i desi. Nakon nekoliko sedmica se došlo do zaključka: zamrzavanje je najoptimalnije. Ovom zaključku su prethodile, kako članovi tima svedoče, silne polemike i sumnje, odbacivanja i ponovna vraćanja na početak. Zamrzavanje zvuči kao nekakva SF varijanta, međutim, rešenje je sasvim zemaljsko, racionalno. O čemu je reč?
Zamrzavanjem se virus potpuno zaustavlja. Što se tiče virusa problem je rešen, sasvim jasno i neporecivo. No, kao drugi problem, zapravo prvi, važniji, u početku je bilo to što su, naravno, i sve funkcije tela potpuno zaustavljene i odmrzavanjem se više ne bi mogle vratiti u pređašnje, živo stanje. Drugo, kad se meso odledi brže se kvari. Tu su nastale istinski žučne polemike. Tim naučnika se zamalo raspao. Na sreću, to se nije desilo. I, načinjen je onaj presudni korak. Svi su bili uzbuđeni. O čemu se radi? (Idu reklame). Nakon brojnih eksperimenata zaključeno da se može koristiti razblaženi, 9-procentni antifriz, koji bi sprečio da se telo zamrzne do one faze iz koje se više ne može vratiti u život prilikom podizanja temperature na već poznatih 36,4 stepeni Celzijusa (relativno). Usledila je provera onoga za šta su svi bili sigurni da predstavlja rešenje. Eksperimenti nad životinjama pokazali su, zapravo potvrdili, da ovaj metod uspešno funkcioniše.
Uzgred, virus se odmrzava zajedno sa ljudskim telom u kojem se nalazi i, takođe, postepeno, vraća svoje funkcije. Ceo koncept je zasnovan na sledećem. Telo može da bude zamrznuto, uz učešće 9-procentnog rastvora antifriza, neograničeno dugo, što znači dovoljno dugo da sačeka pronalazak leka protiv Kovida-19. To je osnova cele ove spasonosne ideje. Kupovina vremena sa nesumnjivo pobedničkim ishodom. Kad se pronalazak leka ostvari (a to je već sada na vidiku) tela će biti odmrzavana i, čim dospeju u dovoljno ljigavo stanje da im se u tkivo može zavući igla i ubrizgati lek, stiči če se do one sudbonosne tačke. Dok se virus oporavi od neke svoje vrste mamurluka, lek će već početi da deluje. To je kraj problema.
Najkraće rečeno, svrsishodna kupovina vremena.
Ima tu i detaljnih, nesuštinskih dilema, kao što je ona, često isticana, zašto se lek ubrizgava, a ne daje se oralno. Odgovor je jednostavan koliko i logičan: zato što bi oralna varijanta zahtevala da se telo sasvim omekša, a potrebno je i dodatno vreme da se vrate i funkcije vegetativnog sistema bez čega ne bi moglo da se izvede gutanje. Za to vreme bi se vanredno sposobni virus možda toliko osvežio da bi mogao dovesti do određenih problema. Stoga se kao najsvrsishodnije pokazalo ubrizgavanje iglom.
Ni jedno rešenje, ma kako epohalno u jednom momentu slovilo, ne može bez nepredviđenih prepreka. U ovom slučaju one su tehničke prirode. Potrebne su hladnjače, dovoljne brojnosti i kapaciteta, kako bi primile sve zaražene, a i zainteresovane. Osim zaraženih tu su i hipohondrični, koji su virus već preležali, pa oni koji smatraju da ih virus svakako neće zaobići, kao i avanturisti, SF turisti ... Dakako, tu su i multibogataši koji nikako ne bi rizikovali svoj dragoceni život, već bi išli na sigurno, tj. na zamrzavanje.
Na vidiku je dogovor najvećih banaka, raznih fondova i velikih humanitarnih organizacija da se pribave sredstva za proizvodnju hladnjača.
Otvara se još jedna, ne baš optinmistička činjenica.
Dakle, dodatna opasnost u celoj ovoj priči oko izvesno uspešnog rata protiv korone jeste hiperkrupni kapital, kome se ne isplati da toliki broj ljudi na neodređeno vreme (zabrinjavajuće neodređeno) bude van najamnog stroja.
Stoga bi se mogla desiti ili nestašica hladnjača, ili volšebna kvarenja tek proizvedenih hladnjača.
Naučnici su ovaj epohalni poduhvat već nazvali "Nojeva hladnjača". Videćemo kako će se cela priča završiti. Na obostranu korist, ili na korist samo jedne od strana. Ili ni na čiju korist.