Po formiranju nove vlade na ovom istom blogu objavio sam tekst Sugestija novom ministru poljoprivrede. (http://blog.b92.net/arhiva/node/5873) Suprotno mome nadanju, poruka tog teksta stigla je do ministra poljoprivrede i predlog programa podršci internacionalizaciji sadjenja šećerne repe će ući u proceduru i, nadam se, biti pozitivno rešen. Saznanje da naše reči s ovog mesta stižu daleko okuražilo me sa iste govornice uputim dobronamernu poruku novom ministru inostranih poslova.
Rekoh sebi, ako je prošlo kod jednog ministra, zašto ne bi onda i kod drugog? Rečeno - učinjeno. Kako sam tragajući za materijalnom naišao na izvrtan tekst vrsnog stručnjaka i svoga prijatelja Jovana Kurbalije, rekoh da to podelim prvo sa prijateljima blogerima, mislim to kako sam naišao na "izvrstan tekst vrsnog stručnjaka", pošto je dobro poznato da izvrsne tekstove uglavnom pišu vrsni stručnjaci, koji zaslugom tih vrsno napisanih tekstova i postaju vrsni stručnjaci, a utoliko pre što je taj vrsni stručnjak ujedno i moj prijatelj (vrsni prijatelj), pa ako moje preporuke dolaze čak i do ministara i bivaju uvažene, zašto da ne proširim krug svojih poznanstva i uticaja i pomenem i tog svog prijatelja, a zatim, ne i na poslednjem mestu, zašto moje mišljenje ne bi saslušao i novi ministar inostranih poslova, koji je, da uzmemo u obzir samo činjenicu da je tek postavljen na to mesto, diletant isto kao i ja, ako ne i još veći, jer se ja u sve razumem i u sve se pačam, naročito u ono o čemu ni najmanjeg pojma nemam. Pošto tekst tog mog prijatelja u velikoj meri prevazilazi ono što bih ja mogao da napišem na tu temu, neću ga ovom prilikom objavljivati da ne bih smarao čitaoce bloga.