Metak u glavu je već nešto drugo...
Zlocin, na zalost nekih, ne zastareva, niti protok vremena menja njegovu sustinu definisanu trenutkom dogadjanja... Za iskreno sazaljenje je visegodisnja nacionalisticka kuknjava i histerija povodom "srebrenickih desavanja", toboz-ogorcenost patrijota zbog nepravednih i nicim izazvanih rezolucija i rezolucijica, relativizacija genocidnosti, mesanje baba, zaba i ratnih zarobljenika, gradjanskog rata i agresije, i ostalih 'ladno povucenih srpskih pravih linija po zakrivljenom space-time kontinuumu...
Genocida je u Srebrenici bilo. Ne zato sto je to rekao Hag, ili neka UN rezolucija, ili sto tako Americi geo-strateski odgovara, vec zato sto je vojska (koja je sebe nazivala srpskom) pod komandom kasnosazrevajuceg psihopate Ratka Mladica, a sa aminom vlasnih i nacionalno-ideolosko svesnih iz Beograda, industrijski izvrsila nalog da konkretan nacin ciscenja srebrenicke teritorijice od muslimanskog stanovnistva podrazumeva i bespovratno lisavanje zivota svih onih kojima se igrom slucaja zalomio i Y hromozom...
"Oluja" bi bila genocid da su hrvatske vojno-paravojne snage iz izbeglickih kolona koje su se kretale iz kninske krajine ka Srbiji masovno i organizovano vadile muskarce i mladice i ubijale ih sve do jednog. Srebrenica ne bi bila genocid da su svi muslimani zivi oterani i proterani van te teritorije. Ali nisu. Ubijeni su samo zato da ih vise ne bude. Isto kao i Srbi u Jasenovcu, da ih vise ne bude. Svaka neka apsolutna nehumanost zasnovana na etnicko-religioznom rasizmu i mrznji je jedna stvar, genocid je, medjutim, jedna druga...
Neophodan uslov za genocidnost Srebrenice je, na zalost, ispunjen. A da jeste ispunjen o tome nece imati informaciju neki pesadinci Mita, Pera, Laza koji su tih godina nosili puske, igrali se rata, i glumili topovsko meso u toj vojsci koja je sebe nazivala srpskom, vec se taj uslov dobrano kuvao i vario tokom oficijelnih beogradskih salonskih i kancelarijskih sedeljki, kojih je tih godina bilo i vise nego sto je to zdravo i pozeljno za dobrobit jednog naroda...
Jedini nacin da se ta "genocidnost" nase generacije, i generacije nasih roditelja ne prenese na nasu decu je da se o njemu otvoreno prica, u potpunosti razotkrije, i ne relativizira nesumnjivom, dokazanom i prihvacenom istorijskom (blizom ili daljom) genocidnoscu drugih. U isto vreme, da li je neko drugi (strani ili domaci faktor, svejedno) genocidnu politiku tadasnje srpske drzave iskoristio ili ne za svoje geo-politicke ciljeve takodje nije relevantno. Relevantno za nas je jedino sta je drzava Srbija tada radila. A radila je tada, na zalost, mnogo gore stvari nego sto, cak i dan danas, mozemo i da zamislimo.
Genocid ne zastareva. Pitajte Jevreje, Jermene, Srbe, africku, americku (severnu i juznu) i australijsku indigenioznu populaciju... Neko, medjutim, iz svog negativnog istorijskog iskustva, bilo kao zrtva bilo kao "izvodjac" genocida, izvuce zaceljujucu pouku, a neko nikad ne nauci lekciju. Nacionalno suocavanje sa sopstvenim nedelima nije stvar licnog niti dnevno-politickog izbora, i nije stvar kratkorocnih deklarativnih gestova. To je dugacak i naporan vise-generacijski, drzavno-drustveni intelektualni proces koji se mora prvo postaviti na pravi kolosek (drugim recima, reci narodu potpunu i golu istinu sta je konkretna drzavna vlast u njegovo ime radila), a onda mu omoguciti da prirodno evoluira i sazreva, i da se iskljucivo asimptotski priblizava svome kraju direktno proporcionalno kolicini relevantnih informacija koje se kontinualno pojavljuju u vidokrugu javnosti.
Sta ce se u konkretnom slucaju post-traumatskog perioda (genocidom izazvanog, kako kod zrtve tako i kod dzelata) neke zemlje i nekog naroda desiti je iskljucivo stvar srece. Neke nacije imaju tu srecu da u trenutku kriticnog istorijskog raskrsca u svojim redovima nadju i prihvate Nelsona Mandelu, a neke druge nikad ne znaju za bolje osim da se ciklicno i histericno batrgaju u blatu svojih šizofrenih zabluda...