Pajke, hvala na inspiraciji...
- Kume, aj pravimo poso, imaš nekog u Kini?
- Ne znam, moram da se raspitam, šta si namislio?
- Vidiš, silno se gradi za taj Expo, sve tamo pobeglo. Evo, od sestre komšija, inženjer, neki dan dao otkaz i otišo da za njih radi. I još neki iz njegove firme. Miran je koju godinu a posle će da vidi.
- Dobro, kume, a šta bi mi tu?
- Mislio sam da vidimo za te leteće taksije. To bre ima čudo da bude i ko prvi uleti skida kajmak.
- Druže, ti znaš gde je nama mesto. Tamo nije…
- Ma jok glavno parče, nego da uzmemo par komada onako sa strane, na divljaka.
- Misliš da bi to moglo?
- E, kume, nemoj si deca. Znaš onog Dujinog sina, tu, iz kraja. Mali je u kontroli leta već neku godinu. Tu im je sve blizu, i toranj i pista, da vidimo sa njim kolko bi bilo da nas ne vide. Ne mora svaka smena, samo njegova. A i nećemo mi preko i ukoso, samo negde s kraja, pa posle odvalimo gde treba. Garant će naprave i neko poljanče tamo, malo skrajnuto, pa odatle radimo…