Pre neki dan sam otisla da vidim izlozbu "Ready made/re_made", Slavka Timotijevića, u galeriji ULUS - a (Udruzenje likovnih umetnika Srbije), na kojoj su bili izlozeni radovi petnaest umetnika, medju kojima su Raša Todosijević, Nikola Džafo i umetnička grupa "Dežurni tim Art Klinike", Vladimir Perić, "Ilegalni poslastičari", Anica Vućetić, Vlasta Mikić i drugi.
Otvaranje izlozbe obezbedjivala je policija, zbog straha saveta galerije udruženja ULUSa od reakcija javnosti na rad "Pahomije na Bulevaru sumraka".
O samoj izlozbi ne bih sada pisala... zahteva poseban tekst.
Rec je pre svega o atmosferi u samoj galeriji, koja kao sto znamo, na svoj nacin reprezentuje instituciju kojoj pripada. Poznajem ovo udruzenje, njen sam clan, kao samostalni umetnik i to da zabuna bude veca kao slikar, takodje znam da ljudi koji vode ovu instituciju nemaju mogucnosti da se nose sa problemima koji su danas na zalost njena licna karta. Znam da vecina clanova ovog udruzenja ima neverovatan raspon problema, od socijalnih do ..., i da ovo udruzenje oni u nekom smislu shvataju kao svoje poslednje i danas verovatno jedino utociste.
Dakle usla sam u galeriju, otisla prvo do Gerinog rada, instalacije koja se sastoji iz dva dela: objekta-skulpture umotane u plasticnu foliju (koju ste vec sigurno videli u stampi) i od zvanicne tuzbe koju je crkva, odnosno otac Pahomije podneo protiv Gere i rada koji je sada deo ove izlozene instalacije.
Na zidu pored rada nalazi se nespretno nalepljen papir na kome su umetnici, clanovi ULUSa i clanovi komisije Galerije ULUS, napisali kratak tekst koji se distancira od ovog rada tvrdeci da autor izlozbe S. Timotijevic na konkursu za izlobu u galeriji nije prilozio ovaj rad i da oni ne stoje iza ovog izbora. Dok sam gledala ovu prepadnutu i nemustu reakciju clanova ULUSa, kao i nacin na koji su srocili svoj iskaz, kako su ga nalepili na zid, u dva primerka, pored svakog od dva dela instalacije, ne shvatajuci da nisu u pitanju dva rada. Na jednom od iskaza nespretno su hemijskom brisali i prepravljali otkucan tekst... Bilo jasno da je ova intervencija ULUSa odlican materijal za Gerinu buducu umetnicku produkciju, i zaista u pravom smislu te reci predstavlja ovo udruzenje...
Dok sam se okretala da vidim ostali deo izlozbe, u galeriju je uletela A.V, jedna od umetnica ciji se rad nalazi na ovoj izlozbi, i stisnutih usta, bleda kao krpa, odjurila do prvog monitora, jednim potezom izvukla kabl iz zida i besno pocepala legendu na kojoj je stajalo njeno ime. Nisam stigla ni da shvatim sta se dogodilo, a A.V. je vec istrcala iz galerije. Okrenula sam se da vidim da li ce neko reagovati i ugledala stariju, visoku, veoma krupnu zenu na ogromnim zlatnim potpeticama, cupave ljubicasto-plave kose upletene u kike, kako razgleda i naglas komentarise radove. U tom me umalo nije srusio krupan, debeljuskast mladic, obucen u kratke pantalone, koji je razgledajuci izlozbu, glasno pevao neku srpsku pravoslavniu duhovnu pesmu, gazeci po radovima izlozenim na podu galerije. U dnu prostorije, u prodajnom delu galerije jedan od kustosa je ugovarao prodaju sa jednim mladjim parom, dok je pored stola sa katalozima sedeo je drugi zaposleni, zureci u prazno.
Razlog zbog koga sam dosla u galeriju je bio da pokusam da u ime Radnika u kulturi (RUK) organizujem "Razgovor o umetnickom delu" povodom Gerine instalacije "Pahomije na Bulevaru sumraka"
i odnosa ove institucije prema ovom radu i zapravo po prvi put vidim sam rad.
Nakon ove posete nisam bila sigurna ima li smisla organizovati ovaj razgovor i obratila sam se clanovima RUKa poslavsi im sveze utiske.
Evo nekoliko odgovora:
KONTEKST galerija TIM:
hvala na lepo prepricanom dogadjaju, nadam se da cu i ja, kada danas budem obilazio izlozbu, doziveti barem upola zanimljivu atmosferu.
Inace posete galerijama i nisu preterano zanimljive, pa ih izgleda jedino propali hipici, bitnici, vernici... i sizofrenicari mogu uciniti zanimljivim- i na "Odstupanju- Savremena umetnost Pristine" je bilo zanimljivo zbog istih.
Ako uopste postoji mogucnost da se razgovor tamo organizuje to treba uraditi, jer ce bar biti zanimljivo.
biro belgrade Vladan Jeremic:
Da ilustrujem Milicinu pricu sa par fotki Pahomija http://picasaweb.google.com/biroizbeograda/ReadyMadeSlavko
i papira na kome su potpisi saveta galerije ULUSa povodom ogradjivanja od rada
http://picasaweb.google.com/biroizbeograda/ReadyMadeSlavko/photo#5205929205554945234
Danas sam bio ponovo u galeriji i cuo novu pricu od zaposlenih, naime, rad im vise ne smeta jer je bajat, kako rekose...?
skinuli su onaj drugi papiric na kome je bilo duplo napisano,
ali prvi je jos uvek ostao.
Ako vecina RUKa oseca da je prostor ULUSA nekako 'mute' ,
onda treba razmisljati o drugim prostorima...
Galerija ULUS-a je dobra lokacija,
Marko ti mislis da treba raditi nesto tamo?
Milica:
hvala na ovoj ilustraciji, fotosi sa otvaranja daju super uvid u celu sliku. Mada izlozba deluje daleko ozbiljnije i kvalitetnije na fotografijama. pisma saveta galerije su juce bila duza i konfuznija.ako budem pisala tekst za blog, da li mogu da ih koristim? M.
biro belgrade Vladan Jeremic:
naravno Milice, sve fotografije sa moga akaunta mogu da se koriste,http://picasaweb.google.com/biroizbeograda/sve je izdato pod Creative Commons licencama, nego lenja picasa jos uvek nema mogucnost da se to upise, Ulusovci su par puta menjali te papire, na otvaranju je bio drugi text koga sam tada fotkao a sada je neki novi,pa su dopisivali i precrtavali clanove par puta...v
Po mom misljenju ono sto odrzava ULUS jeste takozvani status samostalnog umetnika i mogucnost da ti grad uplacuje staz i socijalno.
Nedavno je u Galeriji DOB Tanja Strugar napravila jednodnevni performans pod naslovom "Za status", Vlada Tupanjac je napisao ovom prilikom dobar text za njen katalog. Tanjin status samostalne umetnice - je putem ovog jednovecernjeg performansa ostvareno jer po pravilu mora da izlaze na svakih 3 ili 5 godina u 'ziriranoj galeriji' da bi status produzila.
Status je ono sto okuplja 'ulusovce' i odrzava udruzenje, ali na neki nacin status je i taj koji ih blokira da svoju ekonomsku sudbinu u extremnim uslovima neoliberalnog kapitalizma preuzmu u svoje ruke. Vecina onih sa statusom sedi, prima socijalna davanja i ceka da im padne nesto sa neba. Problem je da nije moguce zaposliti se ako vec imas status preko ulusa, zbog toga vecina i ne preuzima nista da izadje iz ove mogucnosti. Pogotovu je problem kada imas 20 ili 30 'statusnih' godina, jer sta bi drugo tada i mogao da radis...
Naravno, uvek mozes da dodatno uplatis i privatnu penziju ili da otvoris firmu na suprugu, ali verujem da je broj takvih u ulusu jako mali.
Ako se secate performansa i lezanja na asfaltu izpred skupstine grada od pre koju godinu kada su hteli da im ogranice status sve ce nam biti jasno, koja je to slamka za odrzavanje ove konstrukcije.
Sta ce biti sa ulusom i statusom ne znam, ali znam da su mnogima umetnickim udruzenjima u evropi ovakve slicne statuse ukidali, bili su strajkovi, itd...
mene plasi da je retko koga danas stvarno briga za socijalu?
pozz
vladan
Milica:
slazem se, jer jedinu kocnicu koju imam povodom moje kritike ULUSu je pitanje socijale. i uravo zato treba biti obazriv. kako podrzati i otvoriti pitanje socijale, a biti kritican prema ovoj instituciji? mozda napraviti i razgovor o tome.
m.
biro belgrade Vladan Jeremic:
To je uzasno tesko pitanje sa ulusom, i stvarno sta raditi? Mozda bi oni trebali jednostavno da imaju jedan ofis kao ulupudus koji bi im samo administrativno regulisao te statuse. Ali sta je sa prostorima koje uzivaju clanovi ULUS-a? Ili ateljeima koje mozes dobiti samo kao clan ULUSA. Cvijeta je data umetnicima pre rata, a Galerija ULUS je deo zaduzbine Nikole Spasica koji je to onda poklonio ratnim invalidima, sve to na kraju administrira naravno Poslovni prostor, a drzava je vlasnik. Moje misljenje je da o nameni i programima ovih prostora trebaju da odlucuju nezavisne rotirajuce komisije, a ne svake godine samo ulusovci. Mislim da bi ovo osvezilo i pokrenulo ULUS na savremeniju praksu i mozda ga izvuklo na neki novi i pozitivan put. Sta je sa nizom drugih kvalitetnih umetnickih udruzenja gradjana? Gde je tu RUK, Gde je npr DRUGA SCENA ili SLOBODNAKULTURA, zasto samo ULUS ima pravo da raspolaze ovim javnim dobrom vec toliki niz godina? To je rasprava koju bih ja pokrenuo u nekoj buducnosti i za koju sam zainteresovan.v
Branko Dimitrijevic:
vrlo instruktivna prepiska. postavljeno pitanje je: "zasto samo ULUS ima pravo da raspolaze ovim javnim dobrom vec toliki niz godina? "na ovo pitanje je vec dat odgovor> zbog tzv. "socijale" koja se opet postavlja kao kocnica za bilo kakvu raspravu.
Ovde se radi o kljucnoj miskoncepciji zbog koje se pitanje ULUSa nije nikada javno postavilo> ULUS kao socijalna ustanova. Ali veoma neuspesna socijalna ustanova koja koristi jedno prazno mesto u drustvu. To je ono isto mesto po kom je sada SPS cuvar socijalne pravde i zbog koje se potencijalna nova vlada DSa i SPSa zove "socijalno odgovorna vlada". E onoliko isto koliko je SPS garant socijalne pravde (a zapravo je to stranka koja je zapocela neodgovornu privatizaciju, prisvojila drustvenu svojinu i oterala ljude u bedu) toliko je i ULUS garant socijalne pravde. I to socijalne pravde za koga? Za Umetnika? Umetnika kome ta pravda pripada "po vidjenju" jer ga je autorizovao jedan te isti i nikad reformisan ideoloski aparat u tzv. obrazovanju i koji prikuplja onda neke bodove po isto tako nepomicnim institucijama izlaganja (u ovom smislu je projekat Tanje Strugar zanimljiv, nisam znao za to).
Dakle, ne smemo biti ucenjeni nekom laznom moralnom dilemom vec treba da pokusamo da ovakav razgovor iniciramo jer ga sam ULUS nikada nece inicirati.
Bd
Milica Tomic:
nije u pitanju lazna moralna dilema, vec pokusaj da se izbegne kritika ULUSa sa pozicija neoliberalizma. Tako da ovaj argument da i ULUS kao i SPS zauzima, reprezentuje mesto socijalne pravde koje je danas na zalost upraznjeno, a sami su otpoceli i kontrolisali najbrutalniju privatizaciju moze da bude mesto sa koga se kritikuje. Treba ispitati da li je i kako je ULUS takodje, naravno na svoj nacin ucestvovao u ovom pljackanju tokom devedesetih, i da li je on ucestvovao u obezbedjivanju dozvole za otkup (pri tom po bedno niskim cenama) i privatizaciju slikarskih ateljea... ateljea koji su drustvena imovina.
M.