Igor Grubic je danas po pozivu kustosa Vladimira Tupanjca u okviru programa Centra za kulturnu dekontaminaciju "+ - 40 godina" izveo u Beogradu umetnicku akciju "Mala lekcija citata". Ovih dana se mnoge kulturne institucije bave interpretacijom studentskih protesta '68, ali je ovo je zaista bio uzbudljiv, ziv doprinos i dokaz da je i u nase vreme moguc dogadjaj.
Tokom Grubiceve akcije, intervencije na spomenicima u Karadjordjevom, Manjeskom, Svetosavskom platou i spomeniku Dimitrija Tucovica koga je nas grad spreman da se odrekne, pratila ga je grupa umetnika, pisaca i prijatelja, ali i nekoliko policajaca, policijskih automobila i verovali ili ne kombi pun pandura.
Gradjani su podrzavali: "Sjajno, raduje me da sam bila prisutna", pretili, trazili da ukloni crvenu maramu sa skulpture u Manjeskom parku: "Skidaj to, sta ti znas sta je crvena marama, ja sam nosio tu maramu dok si se ti muckao u jajima",
urlali tokom intervencije na spomeniku Karadjordju: "Necu da dozvolim da nam sve uprljate, ne diraj nam Karadjordja", a vec minut nakon intervencije gradjanin Beograda Dragan Papic, 1976, kako se culo sa policijske motorole, uklonio je natpis na kome je Grubic citirao Lava Tolstoja: "Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica".
Kad kazem da je moguc "dogadjaj", pre svega mislim na intrvenciju kojom je ovaj umetnik uspeo da spomenici ovog grada koji su ovekoveceni istorijski, ali pre svega nacionalni autoriteti, govore u ime zaboravljenih, potisnutih citata i njihovih autora: Majakovski, Tolstoj, Marx, Roza Luxemburg... onih koji su deo svetske istorije, a vecina njih i istorije revolucije.
Spomenici su deo svakodnevice, utopljeni u pejzaz grada, njih niko vise ne primecuje, a ovi citati kojih se retko secamo, dakle oboje zaboravljeni, ovom Grubicevom akcijom zivo progovaraju i daju jedan drugom jos jednom sansu za zivu paznju, nas gradjana, jer govore o nasim aktuelnim problemima... pljackaska tranzicija, ratovi devedesetih, klerikalizovana drzava, estetizacija odnosno depolitizacija umetnosti...