U životu mi se više puta desilo stanje potpune zatupljenosti, u kojem se moja ličnost pretvara da je neka druga. Na žalost, nikada te promene ne idu na bolje.
Da sam se pretvorila koji put u vlasnicu jahting kluba na Zakintosu, prvakinju u šahu, poznu, ali perspektivnu slikarku, vičnu kuvaricu, levi bek u ženskom timu, Madoninu igračicu, svetsku šampionku u kik boksu ili vojvođansku prvakinju u spravljanju džema od džanarika, budi bog snama. Ali, ja se najčešće pretvorim u žderačicu lubenica, čiji je jedini cilj doći do reke, plivati, slušati muziku, čitati lagane knjige i gledati filmove po celi dan.
Ništa pametno nisam ni radila poslednja tri meseca. Bila na par koncerata, vikendica i rodjendana, na svadbenoj žurci Jelene Krajšić, vozila se čamcem, naučila dete da pliva, pravila u vodi stoj na rukama. Savladala sam i spremanje pravih tortilja, ali se to verovatno ne računa u neke žešće aktivnosti. Može da se računa u čin ludila, jer niko normalan po ovim temperaturama, a bez klime u kući, ne mesi i ne peče dva sata testo na plotni.
Postoji jedno mesto na Dunavu, pre nego što ovaj lizne Novi Sad, koje izgleda kao da se parče morske obale otrglo i slučajno zalutalo u sremsko-bački pejzaž lipa, topola i peska. Samo se čamcem stiže do njega, a još uvek ga nisu otkrili svi frajeri na skuterima i gliserima, sa cicama bolumičarkama, koje vijore na vetru i kokainu. Bilo je par pokušaja upada, ali smo mi spretno naterivali decu u plićak, terali ih da vrište, prskaju se, bacaju sendviče okolo, tuku se oko gume za plivanje i zapišavaju čamce sa strane. Ako ni to ne uspe, nateramo Caku da lovi zmije i da vitla po plaži sa njima, što se takođe pokazalo kao izvanredna taktika. Sete se nje kako je pevala sa Lee Manom svojevremeno, bila na televiziji, pa kada je vide sa trojicom sinova i zmijom, pomisle „jadna žena" i skrušeno sednu na skutere i odjezde, srećni što su još „normalni".
Kada je baš frka, nas četiri oteramo decu na pesak da budu kreativni, a mi igramo picigena. Oni koji ne pobegnu, umru od smeha, a mi ih samo neprimetno pustimo nizvodno. Ispočetka nam je bila frka, ali smo onda zaključili da će se sigurno zakačiti za jedan od ona dva niska montažno-demontažna mosta. To je trajna taktika, jer se narečeni gliseraš više nikada ne vrati, ali zahteva veliku kondiciju i umeće igranja picigena, ovog komplikovanog vodenog sporta, koji su još stari Grci igrali na Olimpijadi.
A da, gledala sam i Olimpijadu. Svi obaraju rekorde. Danas je ona Ruskinja skočila 5, 05 i ja nisam mogla da ne pomislim kako bi mogli da je zovemo sa nama na tajnu plažu, treba nam nova bacačica, koja može da odskoči više od metra.
Kod JK je bilo super. Van grada, na Dunavu, noć na čardi, disko kugle, lepa rakija, lepi ljudi, lep roštilj, šuma, travica, vjetar...JK je bila lepa kao glumica, u crvenoj uzanoj haljini i na visokim crvenim štiklama.
Ovo je bilo da probijem led. Idem da kupim lubenaju.