zasto su novine, televizije, forumi i blogovi u toj meri politicki polarisani - zapravo, u meri da enciklopedijski clanci o televizijama i novinama ukljucuju i informacije o njihovoj politickoj orjentaciji?
pomislilo bi se da je pristrasnost medija rezultat drzavne kontrole. takvih primera svakako ima, ali ova polarizacija nastaje i spontano, i najpopularniji mediji su cesto najpristrasniji. za uredjivacki eklekticnu "politiku", na primer, se tvrdi da jo je tiraz katastrofa, a zbog svoje niske gledanosti otkazan je i ideoloski nekonzistentan "tucker". s druge strane, iskljucive i jednostrane emisije i kanali poput olbermana i fox-a imaju, relativno govoreci, zavidnu gledanost.
razlog je, u osnovi, u prirodi ljudske potrebe za informacijama. suprotno nekim ekstremno racionalistickim vidjenjima coveka, ljudi ne teze samo objektivnim informacijama vec, u velikoj meri, i onima koje potvrdjuju prethodno zauzete stavove. ovo je zapravo samo specijalan slucaj opste fenomena ljudske percepcije - cinjenice da ona nije pasivna refleksija stvarnosti vec rezultat slozene interakcije cinjenica koje stizu iz spoljnog sveta i nasih teorija o tome svetu, koje su cesto implicitnog karaktera.
na primer: kad ljudi citaju, oni malo citaju a malo nagadjaju, sto, u slucajevima kad su pozicije teksta razlicite od pozicija citaoca, dovodi do mnogih nesporazuma. dijalog je tezak zato sto je slusati tesko, jer se i samo slusanje oslanja na svrstavanje pozicija sagovornika u od ranije poznate kategorije. bez takvog svrstavanja razumevanje ne bi ni bilo moguce, jer novi sadrzaji ne bi mogli da se povezu sa prethodnim znanjem. medjutim, ako u konkretnom slucaju takve kategorije ne postoje, dolazi do potrebe za iskrivljavanjem teksta koje ce ga uprostiti do nivoa na kojem moze da se podvede pod vec poznato (e.g. "jos jedan nacos", "druga srbija").
psiholozi su odavno primetili da ljudi svoje stavove dozivljavaju kao svoj posed - kad im neko protivreci, ljudi reaguju bukvalno kao da taj pokusava da im nesto ukrade. i taj gnev, iako u nekom smislu neopravdan, igra vaznu i korisnu funkciju - formiranje svakog stava zahteva trud i vreme, i, ako bismo od njih olako odustajali brzo bismo ostali bez ikakvog misljenja. a u tom slucaju, ne samo da nista ne bismo znali, vec ne bismo znali ni gde pripadamo, buduci da je jedna od funkcija stavova obelezavanje grupne pripadnosti.
mnoge intelektualce svest o nezaobilaznim ljudskim manama ne navodi na preispitivanje sopstvenih ogranicenja, vec, naprotiv, povecava elan da se tudje ponasanje ispravi i prosvetli na bazi "ekspertskog misljenja" i "naucnih cinjenica". medjutim, kao i u mnogim drugim slucajevima, prividna ljudska "glupost" je zapravo neophodni element ljudske pameti. osoba koja bi bila potpuno otvorena za sve moguce informacije nikad ne bi mogla da ima misljenje ni o cemu, a to znaci, izmedju ostalog, da nikad nista ne bi mogla da odluci i uradi. to sto intelektualci ne mogu da smisle adekvatan model ljudske pameti govori vise o pameti tih intelektualaca nego obicnih ljudi.