Već mesecima gledamo ovo ciljano pogoršanje odnosa između Srbije i Hrvatske. Rekao bih da to gledamo kroz celu, 2008. godinu i da je jako lođša dijagnoza da je to nastalo zbog hrvatskoga priznavanja Kosova.
Hrvatska ambasada u Beogradu je razbijena koji mesec ranije iako tada nije sa te strane bilo niti jedne reči o priznavanju. Čak naporotiv, sve izjave koje su dolazile iz Zagreba bile su vrlo uzdražane.
S obzirom da imam izvesni senzibiltet, pa i iskustvo, kad su odnosi Zagreba i Beograda u pitanju,kad su srpsko - hrvatski odnosi uopšte u pitanju, ja sam siguran da je vrh političkih elita smislio novi sukob između dve vlade kako bi taj sukob funkcionalno služio nosiocima vlasti. Da sa tim sukobom "nešto" prekriju, da njime ostvare izvesni politikantski ćar, opravdaju zastoj u integracijama sa Evropom i eventualno drže u fokusu tzv. bosansko pitanje.
Da je to tako, dodatno me uverava poseta Aleksandra Vučića Srbima u Hrvatskoj i refleksi te posete. Naravno, ta poseta i njeni refleksi su deo nagrade Nikoliću i Vučiću za doprinos raspadu radikal. Za ono što su učinili i zašta ja sam smatram da nije loše. Ali jako je loše ovo foliranje. I ovaj supstrat. Umesto da u Hrvatsku odu ljudi iz vlade Srbije, da odu u Smoković, Benkovac, Lapac, Orlić i Kistanje, tamo ide Vučić. Njegov dolazak prosečan Hrvat shvata kao pojavu da požar gasite benzinom.
No, Vučić i njegova radikalsko - narodnjačko - švercersko - politikantska ekipa bila je dočekana u Hrvatskoj tako brižljivo, čak brižljivije nego da je u Hrvatsku stigao Barak Obama. Toliko policije, toliko novinara, toliko brižljivo pripremljenih dočeka, toliko popova i toliko nameštenih pitanja, to se ne vidi svaki dan.
I onda Vučićev tremolni, zabrinuti glas pun saosećanja za Srbe povratnike i pun obećanja koje nikoga na ništa ne obavezuju. Pa one "suze" na vrh očiju, pa izraz lica koji liči na melem...pa način na koji se odenuo, pa "govor tela" vežban pred ogledalom. Mogu zamisliti kako će se junačiti ovde kad se vrati, kako će svima držati lekcije o "junaštvu i čojstvu", kako će suziti nad sudbinom povratnika, kako će pričati o tome "kako ga ništa nije moglo pokolebati" da kaže ono što je rekao...i slične stvari.
Sve, ama baš sve, je bilo podešeno da Vučić protutnji hiljadu i više kilometara, da iritira prosečnu javnost u Hrvatskoj, da sam bude sjajno obezbeđen, da dobije neviđenu medijsku podršku i da to kasnije bude kvalifikovano kao neprihvatljivo. Da kamen koji nakon toga bude izbačen iz ruke nekih hrvatskih nacoša i ekstrema ne pogodi Vučićevu glavu, nego glavu, prozor ili krov nekog povratnika. I da opravdanje za "taj kamen" bude pronađeno baš u činjenici da su "dočekali Vučića". Voleo bih da to ne bude ishod, ali na žalost očekujem takav fid bek. Jer, znam ja nas...
Kad je najavljeno da se Vučić sprema na posetu, odmah je stiglo odobravanje od njegova bliskoga ideološkog rođaka iz Hrvatske, Ante Đapića. Reče tada Đapić da je Vučić dobrodošao. Oficijelna vlast je ćutala kao zalivena, no njen posao nije bio da Vučića pozdravlja nego da mu pruži zaštitu, medijsku i drugu podršku.
Ono što je posebno zanimljivo, a što Vučić krije kao zmija noge, jeste podatak koji se obično saopštava. Recimo, niko ne zna na čiji je poziv otišao u Krajinu. Jeli ga pozvala neka stranka, neka tamošnja srpska organizacija, vlada Hrvatske, ko...toga nema. Ja recimo znam da ga politički predstavnici Srba iz Hrvatske nisu zvali.
E, sad...videćemo. No nemam dobar osećaj nakon ovoga. Sve mi se ovo čini kao režirani oblik daljnjeg raspirivanja "obnovljenog nacionalizma" u kome žrtva trebaju biti Srbi iz Hrvatske. Jer ako ne budu žrtve, oko čega će Vučić kukati, liti lažne suze i tremolnim glasom se obraćati izbegličkoj populaciji u Srbiji za čije glasove se bije sa Šešeljevoim delom radikala.
I još nešto. Kladim se da Vuk Jeremić o Vučićevoj poseti misli sve najbolje...