Kraj je godine i vreme je lepim željama. Objavljujem poslednji prilog na mome blogu, ove 2008. godine i kao dar čitaocima ponudiću, za moj ukus, sjajan tekst Vere Ranković, eminentne novinarke, bivše urednice informativnog programa RTS-a, kolumnistkinje u "Danasu", autorke u "Republici" i bivše predsednice Foruma za međunarodne odnose. Vera Ranković se ljubazno odazvala mom pozivu i evo teksta napisanog ekskluzivno za ovaj blog.
E, da, svima srećna nova, 2009. godina.
Gošća - autorka: Vera Ranković
Virtuelni suverenitet I suverena demokratija
U evropskim I americkim pravosudnim sistemima, standard je da se optuzeni upita da li je svestan svojih postupaka. Premisa je da covek, da bi bio kaznjen, mora da bude svestan da je krsio zakon odnosno da se ogresio o norme svog okruzenja,. Ako ne zivi u realnom svetu, onda ne ide u zatvor, vec u ludnicu.U Italiji se muz, koji ubije iz ljubomore, nije kaznjavao, jer se to smatralo privremenim ludilom.
Nije nepoznato da su cele grupe ljudi bile odvojene od realnosti. Setimo se kultova, posebno onih koji su zavrsavali masovnim samoubistvom. Poslednje se odigralo pred dolazak treceg milenijuma – verovali su da dolazi smak sveta.
Dogadjalo se u istoriji I da su cele nacije zivele u zabludi. Zar bi Hitler uspeo u svom ludilu da ga nije podrzala cela nemacka nacija. A komunizam – narocito Maov, koji je kulminirao Kambodzom, zar to nije takodje bio eksperiment in vivo o tome koliko se covek moze nasilno odvojiti od realnosti? I koliko to kosta, u ljudskim zrtvama.
Svakoj grupi sliku realnosti namece njena elita. Koja na rapolaganju ima instrumente sile, a od XX veka, jedan jos mocniji instrument: propagandu.
Sta radi nasa elita? Stvarno, da li mi zivimo u realnosti?
Primera ima mnogo da ne zivimo. Evo, dva najsvezija, dramaticna:
U poslednje vreme u Srbiji se mnogo koristi rec "suverenitet". Uglavnom kad je u pitanju Kosovo: Srbiji je povredjen njen suverenitet. Ona se bori da sacuva Kosovo. Srbija se NIKADA nece odreci svog suvereniteta. Ministar spoljni, mladi Jeremic, pre neki dan kaze: " Postoje uzasni pritisci na jos 50 zemalja da priznaju Kosovo. Nasa glavna diplomatska aktivnost u buducnosti bice da sprecimo dalje priznavanje nezavisnosti Kosova. Ako se postavi izbor Evropa ili Kosovo, bez dvoumljenja cemo izabrati Kosovo."
Koliko je ovo realno? Prvo, "suverena" Srbija nema nijednu instituciju na Kosovu. Prema tome, njena suverenost je VIRTUELNA. Kosovo je priznalo 50 zemalja, medju njima su najvece I najmocnije. Ima li sanse da te zemlje povuku svoje priznanje? Svako ko je realan, priznace da -nema. Pa ipak, ako bira, srpska elita ce izbrati virtuelni svet, suverentitet, umesto realnog: pridruzivanja zajednici nacija koje bi znacilo opsti boljitak. A njena propaganda tako dobro radi, da je svaki od nasih sugradjana -ukljucujuci one najpametnije,- spreman da zrtvuje svoju bolju (evropsku) buducnost zarad kosovske proslosti. Ponavljam: konkretnu buducnost svoju I svoje dece,radi virtuelne buducnosti tj, proslosti koja se ne moze povratiti. Niko nije spreman, ili nema petlju, da se pobuni, da pogleda realnosti u oci I da kaze: Kosovo vise nije, I nikada vise nece biti u Srbiji. Okrenimo se drugim, svrsishodnijim temama.
S druge strane, ta ista elita, koja se bori da ocuva virtuelni suverenitetd na Kosovu, predaje konkretni suverenitet zemlje, jedini suverenitet koji u realnosti postoji, ekonomsku samostalnost -stranoj sili. Jer, sta je to, kad se ceo energetski sistem jedne zemlje preda na upravljanje drugoj ? To je zavisnost od spoljnog faktora, od tudje elite koja ima druge ciljeve I prioritete, a koja sada dobija poluge moci da upravlja politickim odlukama u ovoj zemlji. Nije problem u ceni NISa. Niti u gradjenju gasovoda i njegovom kapacitetu. Problem je u odnosu 51 prema 49% u korist Rusije. Sada ona upravlja nasim energetskim resorsima, znaci, moze u svakom trenutku, iz bilo kog razloga, da ukoci privredu u mestu. Moze da kaze: radite tako I tako, ili zavrcemo slavine. I ne bi joj bilo prvi put. To se zove gubljenje realnog suvereniteta. A tek pokoji usamljeni glasic ce povikati "veleizdaja".
Srpska elita je izneverila volju glasaca. Dosla je na vlast da bi Srbiju uvela u Evropu, a sad Evropi okrece ledja I hrli u zagrljaj ruskog medveda (Kakva ironija: ruski predsednik sa kojim se
Tadic rukovao, zove se Medvedev. Nomen est omen). Ali njena propaganda je tako dobro odradila svoj posao, da to ovde gotovo niko ne primecuje.
Da li srpska elita zivi u realnosti? Na mnostvu primera vidi se da, kad je njen interes u pitanju, vrlo je realna. Ona, iz svojih razloga, srpsko drustvo vodi u virtuelni svet. Kome to ide u korist , ovakav razvoj dogadjaja? Kao I policija kad trazi ubicu, potrazimo motive. Kakav je motiv nase elite da se okrene od Evrope I ka Rusiji? Mozda ona preferira pojedinacnu korist na racun opste? Ima li ljudi, mocnih ljudi, koji imaju vise vajde od Rusije nego od Evrope? I sta bi bila ta vajda? Materjalna korist? Sistem "suverene demokratije" koji je uveo Putin, a koji fakticki ukida demokratske izbore? Mozda i jedno I drugo? Razmilsimo o tome.