Novi Sad. Njegoševa ulica,odmah do srednje muzičke škole. Okna nekoliko prozora na nekada uglednoj zgradi zabarikadirana limenim pločama. Poslednjih godina,okna služe kao odličan prostor za lepljenje raznih reklamnih poruka,za škrabanje,za sve i svašta...
Ljudi šetaju,niko ne gleda. Nekad ih zbog toga mrzim,uglavnom ih žalim...kao pešaci,kada nemaju strpljenja da sačekaju zeleno na semaforu,već trče pred isto toliko užurbanim automobilima,samo da bi stigli na neko mesto gde im se uopšte i nije toliko žurilo...
Ulica,i misteriozne reči...kada bih znao ko ih je pisao...zvuče kao da potiču od iste osobe,pisane su sa tri različita markera,kao u žurbi,i kao da tu ne pripadaju. Kao usamljeno dete. Siguran sam da ih je pisao neko neshvaćen,neko ko traži razumevanje,koga bih ja shvatio...rekao bih da ženska osoba sa takvim umetničkim aspiracijama mora imati lepši rukopis,ali ne mora značiti...ja ću i dalje tragati za tim poetom,možete mi se pridružiti. Ako nekad prošetate Njegoševom,nemojte biti kao jedni od onih što trče bez razloga,primetićete ove reči ispisane po oknima prozora,kako samo prate prolaznike....:
tama prekriva dubinu,u naborima guste tkanine prihvata pojedinačne senke
zvuk se penje u gluvo obličje poput gline sa kojom se stapa.
znanje o nepostojećem- spoznaja stalnosti
misao se tvori ispred brega kroz nestvarni oblik pri budjenju
on trči za senkom pred sobom,u unutrašnjost,za koracima...kontrast je sve slabiji
prolazi crveni....zeleni...i plavi...oblak. Misao se probija kroz tu tamnu materiju.
okrenuvši se oko svoje ose,gleda u svoje odbačene delove. Razvijam ih kao zgužvanu hartiju.
klizi kao muzika ili pogled dubina bezličnog.
ona žudi da se preda,da se potpuno prepusti,da veruje.
Senka je mekani oblak,nema jasnih granica.
Izneveriti sebe radi osecaja. Tonuti sve dublje i dublje.
Ta misao prolazi glatkim putem...izneveriti sebe zarad ideala.
obmana slobodno šeta sumrakom.
vreme kao dašak vetra...dah kao nečiji život.
kada više nisam u stanju da se isključim,gledam u surovu ograničenost.
ona sedi pored prozora kako bi jasna svetlost učinila da fotografija bledi. Ispod zaledjene površine jezera,ta svetlost oslobadja talase u stvari koje ne želim videti.
...........................................................
hvala ti.