Ne mogu da kažem da je pandemija Corona virusa mačji kašalj, da se treba prema njemu odnositi ležerno. Ne ali, uzmimo na primer samo TV, novine, časopise, društvene mreže, toliko je saveta a ja sam davno rekao da je lakše davati savete nego srediti sopstvenu stolicu, da se čoveku pomuti razum, počne po glavi da mu kola panični bururet, isprepletan strahom, obuzme ga celog, ne može da misli ni o čemu drugom. Onda mi stižu opomene da sam em u godinama em sam hronični bolesnik, da bih morao da se zatvorim u kuću i ne izlazim, da pijem toplu vodu i vrele čajeve, da perem
Taman je naš perfektni pravosudni sistem nakon prikupljanja novih dokaza bio zakazao završno suđenje i konačno razotkrivanje političke pozadine streljanja premijera Srbije koje se desilo 12. marta 2012. - kad se pojavila niotkudašnja objektivna okolnost – sva suđenja su odložena do daljnjeg zbog epidemije gripa sa laboratorijskom oznakom xxx-19. Eto, neće pa neće.
OPŠTA TEORIJA ZAVERE
1. Svi su se zaverili protiv nas običnih ljudi.
Da imam malu kuću od kamena, znate onu primorsku, unutra velika prostorija, u jednom uglu ognjište, na sredini drveni sto sa četiri isto tako drvene stolice, krevet ispod prozora, mala kuhinja, voda iz bistijerne, osnovno posuđe... oko kuće visoki čempresi, masline, smokve, ruzmarin, kupine kao ograda, iza kuće veliki bor, ispred ulaza u kuću grožđe na krov, rozaklija koju volim od djetinjstva. Na deset metara od kuće mala luka od kamena u obliku ćiriličnog slova g, tu je privezan čamac na vesla. Desno od lučice, pet, šest metara pjeskovitog žala, iznad se nadvila prastara murva.
Prema najnovijim istraživanjima dve trećine mladih želi da napusti Srbiju.
Na pitanje, zašto, njihov odgovor je jednodušan: ZBOG LOŠEG TV PROGRAMA !
Pojavio se početkom devedesetih, u vreme svog onog haosa i beznađa.
U suterenu obližnje škole otvorio je privatnu zubarsku ordinaciju, jednu od prvih (javnih) u gradu.
Kako je uspeo da dobije taj prostor, ne znam, ali meni prenamena nije prijala jer je nešto ranije tu održavao probe jedan od lokalnih horova.
Novi komšija je imao običaj da leti drži otvorene i prozore i vrata, bez zavesa, te si lepo mogao da vidiš nekog razjapljenog mučenika u stolici. Posebno mi je išlo na živce što je bio i prilično bučan. Čovek je mnogo voleo guslare i imao je potrebu da to podeli sa svima okolo. Vazda si u prolazu mogao da čuješ nešto iz junačkog opusa.
I, kako to da na kraju Tramp republikanac mora da brani Bernija Sandersa demokratskog kandidata od napada gomile američkih demokrata? Jer, počela je predsednička izborna godina u SAD te Sanders, jednako koliko i Džo Bajden ili Majkl Blumberg (dobro, Tramp je inače sveprisutan) ponovo postaju deo američke svakodnevnice. Jedino što bi Berni od ostalih mogao prilično da se izdvoji svojim krajnje specifičnim i doslednim odnosom prema krupnom kapitalu. Naime, koliko Sanders uopšte i može da bude u pravu kada kaže:
"Ja sam čovek starog kova - još uvek verujem u priču o demokratiji u kojoj jednom čoveku sleduje jedan glas, i gde milijarderima nema mesta u politici."
Pogledajte deo govora predsednika Programskog saveta Saše Radulovića na davno održanoj tribini u Zaječaru kao i nedavni govor iz skupstine.
Pre nekoliko dana, dok sam lutala bespućima interneta, iskočio mi je članak Nacionalne geografije Srbija o jednom nadasve..., pa, da se blago izrazim, jezivom ostrvu nadomak Meksika. Da ga sad ne prepričavam, ko je zainteresovan za detalje neka otvori priloženi link ( https://www.nationalgeographic.rs/reportaze/galerije/6605-hiljade-pari-plasticnih-ociju-motre-na-meksicko-ostrvo.html / Žao mi je što nisam u mogućnosti da link postavim kako spada jer mi je karikica namrtvo mrtva - ne reaguje ni na kakve podsticaje./ ) i sam se uveri da baš i ne preterujem u iznesenoj tvrdnji. Za one koji su neskloni zavirivanju u linkove, dovoljno će biti da kažem da me je podstakao na intenzivno razmišljanje o lutkama, dodatno osokoljeno opetovanim nesanicama zbog promene vremena, prestupne godine, mojih uobičajenih nemira i već ko li će ga znati čega. I tako, evo me gde svoje reminiscencije velikodušno ;) delim sa vama.
не може се бити само грабуља,него и виле (г. С. Павић)
присећам се, одрастање ми је било баш угодно обзиром да је стран поступак у мојем васпитању била инвектива те се све сводило на атараксију и примену бихевиоралне терапије, ово нарочито када сам се а зарад појаве атрибутирантних девијантности ми дечијих понашања покупљених у дружењу са сеоским исписницима са летњих школских распуста у Селу враћао у Град крајем августа због школе.
Удружена опозиција у Србији најављује бојкот избора. Дакле, опозиција поставља још један ултиматум око информисања, рокова предизборне борбе и бројања гласова. У случају да се њихови захтеви не испуне неће ићи на изборе. Одговарајући почетком прошле недеље на питање новинара ,,јесу ли свесни могућих последица бојкота избора?'' Леон Коен, спикер удружене опозиције, рекао је :
,,Штете ће бити, али понајвише за Србију. Зна се да је услов за улазак у Европу слободни вишестраначки избори и уколико се опозиција буде определила за бојкот - што ће учинити ако јој се захтеви не испуне - онда ће све наде за прикључак европској интеграцији бити покопане''.
Озбиљно звучи. Али, ко гарантује господину Коену да српска власт уопште има намеру да буде део Европе.
А прикључак за Европу као да лежи на оној страни Атлантика. Наше племенске поглавице кад не држе говор овде, лете тамо у САД. Сви би да попуше лулу мира са великим белим поглавицом. Само да се договоре а резервате ћемо сами уредити.
Знате ли ко је ово написао и кад?