Hobi| Nostalgija| Život

A KAKO SE ZVALA TVOJA LUTKA?

razmisljam RSS / 01.03.2020. u 19:50

               Pre nekoliko dana, dok sam lutala bespućima interneta, iskočio mi je članak Nacionalne geografije Srbija o jednom nadasve..., pa, da se blago izrazim, jezivom ostrvu nadomak Meksika. Da ga sad ne prepričavam, ko je zainteresovan za detalje neka otvori priloženi link ( https://www.nationalgeographic.rs/reportaze/galerije/6605-hiljade-pari-plasticnih-ociju-motre-na-meksicko-ostrvo.html / Žao mi je što nisam u mogućnosti da link postavim kako spada jer mi je karikica namrtvo mrtva - ne reaguje ni na kakve podsticaje./ ) i sam se uveri da baš i ne preterujem u iznesenoj tvrdnji. Za one koji su neskloni zavirivanju u linkove, dovoljno će biti da kažem da me je podstakao na intenzivno razmišljanje o lutkama, dodatno osokoljeno opetovanim nesanicama zbog promene vremena, prestupne godine, mojih uobičajenih nemira i već ko li će ga znati čega. I tako, evo me gde svoje reminiscencije velikodušno ;) delim sa vama.
               Kao mala sam obožavala lutke. Pa čak i kada sam ponešto odrasla i već duboko zagazila u adolescentne godine nisam prestajala da se zanimam za njih. Drugim rečima - sakupljala sam ih. Prvo sve s reda, od onih jadnih plastičnih sa kirbaja i vašara do raskošnih italijanskih čija je uobičajena sudbina bila da čame u samoći bračnih kreveta i večitoj polutami pod konac nameštenih spavaćih soba. A onda sam se opredelila za one u narodnim nošnjama. Kolekcija se brzo popunjavala, jer su mi tetka i teča, a i tečina sestra, često putovali na različite destinacije, tako da sam dobijala primerke sa raznih strana sveta. Tako sam došla u posed i jedne prave afričke crne lepotice koja mi je doputovala iz Zambije, a o šarenim Mađaricama u piroš čizmama, zanosnim Ruskinjama dugih plavih pletenica, trbušastim baćuškama u širokim svilenim plavim pantalonama uvučenim u čizme, smernim Hercegovkama, šarenim Šumadinkama da i ne govorim. Posebno mi je bila draga jedna Šveđanka koju mi je tata doneo sa jednog od svojih retkih studijskih putovanja.
               No, imalo je to kolekcionarstvo i svoje tamne strane. Jedna od njih je bila svakosubotnja obaveza brisanja prašine sa polica na kojima su se šepurile, što je podrazumevalo da je svih stotinak trebalo izmestiti, prebrisati površine na kojima su stolovale, te ih ponovo vratiti na, po mogućstvu, ista mesta, tako da se svaka što bolje vidi. Moram da priznam da mi to nije lako padalo, ali, s obzirom na nezgodan običaj moje mame da kao slučajno pređe prstom preko police, a onda ga pomno zagleda, nikakvo zabušavanje nije dolazilo u obzir.
               Daleko gora je bila potreba mog mlađeg brata za eksperimentisanjem raznih vrsta, što je u slučaju moje zbirke podrazumevalo da je imao stalni poriv da ih bocka čiodama, da pokuša da ih rasklopi na (ne)sastavne delove, do ideje da jednu plastičnu 'ladno stavi na upaljenu naftaricu ne bi li video kako će se ponašati. Naravno, tada je letelo perje na sve strane, ali njegov istraživački duh je bilo gotovo nemoguće suzbiti, pa sam ga stalno morala držati na oku, a bivalo je i perioda kada ga baš ozbiljno nisam podnosila...
               E, da, da ne zaboravim. Moja raskošna italijanska lutka za na krevet nije završila na krevetu. Igrala sam se njom sasvim slobodno ( hvala na tome mami i tati ). Sećam se da je imala divnu belu haljiicu sa krupnim trešnjama izvezenim po njenoj ivici. Mnogo sam je volela jer je bila skoro kao živa beba, mada se, eto, više ne sećam ni kako sam je zvala ( ako sam uopšte ), ni koje su joj boje bile kosa i oči, mada mi je pred očima ostao utisak nečeg svetlog i prozračnog.
               Jedina lutka kojoj sam zapamtila ime bila je jedna druga Italijanka. Zvala se Silvija, jer je tako pisalo na kutiji u kojoj je sa mnom došla iz Trsta. A tamo smo išli jer smo godinama kampovali u nezaboravnom, prelepom Medulinu, pa je to bio jedan od jednodnevnih izleta po okolini, kada vreme ne bi dozvolilo kupanje. I onda bismo se peli na tršćansku tvrđavu, jeli pice i đelato nepojmljivih ukusa, muški svet bi zaseo u neku od tratorija koje su sve redom zvali de bella 'ladovina, a ženski je bazao po prodavnicama kupujući deci igračke po izboru i po koju krpicu.
               E, ja sam jedne godine izabrala Silviju. Bila je uvećana verzija Barbike: visoka, dugonoga, platinaste duge kose koja se tako lepo dala češljati, u hiper mini bledoljubičastoj haljini bez rukava sa polurolkom. Moguće i da je na nogama imala cipelice sa visokim potpeticama, mada to ne bih smela da tvrdim. U svakom slučaju, dugo mi je bila omiljena.
               A onda je moja mama zaključila kako sam previše odrasla za obične lutke, i da mogu da upotpunjavam samo folklornu kolekciju ( Tako je drugom prilikom zaključila da sam odveć matora za rolšue sa svojih sedamnaest, tako da sam jedina od društva išla peške, dok su se ostali razdragano kotrljali oko mene. No, to je već neka druga priča. ) Zato se jako dobro sećam svoje poslednje obične lutke.
               Bio je to dečkić svetločokoladne puti koji je ležao oslonjen na ruke, sa šarenom prugastom..., no, keceljicom, na sebi, ispod koje se krila prava pravcata piša, što sam otkrila tek naknadno i što me je baš oduševilo. Imao je glavu likova iz japanskih manga stripova, sa ogromnim tamnim očima i crnom kosom sa dugim šiškama preko čela. Kupila mi ga je moja tetka koja me je izvela u žensku šetnju sa namerom da mi podari nešto po mom izboru za dobar uspeh u školi. Ja sam se malo skanjerala zbog maminog stava po tom pitanju, ali, pošto mi je bio neodoljiv, ipak sam rekla da bih baš njega. I dobila sam ga bez i jedne reči!
               Dan danas je negde u staroj drvenoj kutiji za ugalj koja je stajala pored bakinog smederevca u kujni, a koji je kasnije obložen šarenim 'artijama i proglašen za sanduk za igračke.
               Većini ostalih lutaka se gubi svaki trag. Neke sam poklonila mlađoj deci po komšiluku, neke su dočekale i moju decu, ali malo ih je preteklo do danas.
               Naravno, nije mi žao. A i ko bi brisao prašinu sa njih kod toliko drugih sitničica koje su u međuvremenu doplavljene na moje police...
               Jedino se ponekad pitam šta je sa pokazivačem za knjige iz Narodne radinosti - tkanom šarenom trakom sa koje je visila sićušna lutka u narodnoj nošnji. Volela bih da sam ga sačuvala...
               I tako...
               Ali, ne volim lutkarske lutke još od nekog starog crno-belog filma kome se ne sećam naslova, no pamtim da je glavni lik bio trbuhozborac sa baš opako zlim lutkom. Od tada zazirem od lutkarskih pozorišta, mada me, s druge strane, opčinjava veština sa kojom lutkari pokreću konce marionetama, čineći ih tako stvarno živim.
               Da... Kao mlada mama, oprobala sam se i u šivenju krpenih lutaka. Najviše sam volela one koje se navlače na ruku. Bilo je tako zabavno igrati se njima sa decom. Još uvek mi je neprevaziđeno čudo da deca imaju tu veličanstvenu moć da se sasvim uvuku u paralelne svetove mašte i kreću se u njima kao po sasvim poznatoj i bliskoj teritoriji.


               I za kraj, jedna meni omiljena pesma o lutkama koja me je uvek doticala na mnogo nivoa.

 

Tagovi



Komentari (160)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mirelarado mirelarado 20:32 01.03.2020

Sisata

I danas mi izmami smešak sećanje na Barbiku, koju nam je tata, u doba kada smo sestra i ja bile male, doneo s nekog puta u Nemačku. Imala je limun žuti džemper i farmerke. Barbika je kod nas tada bila nepoznata. Mama je samo rekla: "Kako si mogao deci da doneseš ovu sisatu lutku?!" Tata je rekao: "U radnji su sve devojčice tražile tu lutku, pa sam mislio da će se i moja deca obradovati." Tako smo nas dve ostavile "Sisatu" na nekoj našoj polici i nismo se nikada igrale s njom. Renesansu je doživela tek dolaskom moje sestričine u našu porodicu. Ona ju je zvala Baabi i volela je više od svih ganc novih, fensi barbika koje je potom dobijala.

Prigodna pesma:

razmisljam razmisljam 21:16 01.03.2020

Re: Sisata

mirelarado
I danas mi izmami smešak sećanje na Barbiku, koju nam je tata, u doba kada smo sestra i ja bile male, doneo s nekog puta u Nemačku. Imala je limun žuti džemper i farmerke. Barbika je kod nas tada bila nepoznata. Mama je samo rekla: "Kako si mogao deci da doneseš ovu sisatu lutku?!" Tata je rekao: "U radnji su sve devojčice tražile tu lutku, pa sam mislio da će se i moja deca obradovati." Tako smo nas dve ostavile "Sisatu" na nekoj našoj polici i nismo se nikada igrale s njom. Renesansu je doživela tek dolaskom moje sestričine u našu porodicu. Ona ju je zvala Baabi i volela je više od svih ganc novih, fensi barbika koje je potom dobijala.


Видиш, ја сам се упознала са Барбикама тек када су се моја и родбинска деца за њих заинтересовала и никада ми није било јасно шта је то толико привлачно у њима. Мени су одувек биле ружне, непријатне, неприлагођене за децу... Али, будући да су је сви имали ( о Кену већ да и не говоримо ), мало шта сам могла да учиним по том питању. Знаш оно: Ако не можеш да их победиш, придружи им се.

Но, морам да признам да су цурице обожавале да их чешљају и пресвлаче, те сам у неком периоду чак губила време плетући им одећу.

Prigodna pesma:


Хвала. Како је некада било добро гледати, а нарочито слушати фестивал у Сан Рему!

Мени је прво на памет пала ова ствар:


mirelarado mirelarado 21:29 01.03.2020

Re: Sisata

Мени су одувек биле ружне, непријатне, неприлагођене за децу...


Sestra i ja smo upravo tako reagovale, a i mama.

Posle sam i ja kupovala i ćerki i sestričini, i jesu ih češljale i presvlačile...

A jednom sam sestričini kupila onu lutku bebu u gotovo prirodnoj veličini, upakovanu u providni plastični ranac. U lift u njihovoj zgradi sa mnom je ušla i jedna baka. Igrom slučaja obe smo išle na osmi sprat. Tek kad smo izlazile, baki se oteo uzvik: "Jao, dobro je, to je lutka! Mislila sam da tako nosite bebu." Tokom vožnje je sirota užasnuto ćutala. :)
apacherosepeacock apacherosepeacock 21:34 01.03.2020

Re: Sisata

Moje lutke su se zvale Lucija i Liza..
Lucija je imala crnu kosu i plave oci a Liza plavu kosu i zelene oci.
Imale su i komplet garderobu.

Mada, ja se nisam mnogo igrala s lutkama.. klikeri, automobilcici, rolsue, trotinet, bicikl itd. su bili interesantniji.
razmisljam razmisljam 21:42 01.03.2020

Re: Sisata

mirelarado

Sestra i ja smo upravo tako reagovale, a i mama.

Posle sam i ja kupovala i ćerki i sestričini, i jesu ih češljale i presvlačile...


То, канда, нешто генерацијски. Или ће пре бити утицај бесомучне рекламе која је тада владала.
Да, рекох већ, до данас сам остала зачуђена шта их је то толико привлачило. Баш ћу морати да питам...

A jednom sam sestričini kupila onu lutku bebu u gotovo prirodnoj veličini, upakovanu u providni plastični ranac. U lift u njihovoj zgradi sa mnom je ušla i jedna baka. Igrom slučaja obe smo išle na osmi sprat. Tek kad smo izlazile, baki se oteo uzvik: "Jao, dobro je, to je lutka! Mislila sam da tako nosite bebu." Tokom vožnje je sirota užasnuto ćutala. :)




Е, те су ми лутке већ биле ок. И не знам девојчицу из те следеће генерације која је није имала. Наша се звала Суза, а братаничина Дуња.
( Колико лакше призивам имена новијег датума. )
razmisljam razmisljam 23:54 01.03.2020

Re: Sisata

apacherosepeacock
Moje lutke su se zvale Lucija i Liza..
Lucija je imala crnu kosu i plave oci a Liza plavu kosu i zelene oci.
Imale su i komplet garderobu.


Канда да имаш баш добру меморију памћења, а и лепу склоност да одговориш на постављено питање.

Mada, ja se nisam mnogo igrala s lutkama.. klikeri, automobilcici, rolsue, trotinet, bicikl itd. su bili interesantniji.


Дечак у телу девојчице.
Шалим се. Ја сам била једина сестра међу гомилом браће разних фела, тако да сам хтела-не хтела, учествовала и у таквим, 'ајде да кажем, мушким играма. Кликери - да. По целој улици и у гомилама. Каубоја и Индијанаца о-ба-вез-но. А што се аутомобилчића тиче, ту сам доспела тек до потпуне заљубљености у јеног братовљевог црвеног мини бориса из мечбокс колекције.
neumoran neumoran 09:45 02.03.2020

Re: Sisata

apacherosepeacock
Moje lutke su se zvale Lucija i Liza..
Lucija je imala crnu kosu i plave oci a Liza plavu kosu i zelene oci.
Imale su i komplet garderobu.

Mada, ja se nisam mnogo igrala s lutkama.. klikeri, automobilcici, rolsue, trotinet, bicikl itd. su bili interesantniji.

Ja sam se igrao sa mačkom Reponjom i psom Borisom - pravim.
Imao sam i jednoga gumenog lutka - Švrću!

neumoran neumoran 09:48 02.03.2020

Re: Sisata

mirelarado
Мени су одувек биле ружне, непријатне, неприлагођене за децу...


Sestra i ja smo upravo tako reagovale, a i mama.

Posle sam i ja kupovala i ćerki i sestričini, i jesu ih češljale i presvlačile...

A jednom sam sestričini kupila onu lutku bebu u gotovo prirodnoj veličini, upakovanu u providni plastični ranac. U lift u njihovoj zgradi sa mnom je ušla i jedna baka. Igrom slučaja obe smo išle na osmi sprat. Tek kad smo izlazile, baki se oteo uzvik: "Jao, dobro je, to je lutka! Mislila sam da tako nosite bebu." Tokom vožnje je sirota užasnuto ćutala. :)

Moja sestričina se najviše obradovala Alfu kojeg sam joj kupio u Beču.
Devojčice iz njene škole su je molile da im ga da na jedan dan da ga nose kući.
A sestriću sam kupio medu veličine čoveka - sećam se kako se carinik nagnuo da vidi ko to još sedi na zadnjem sedištu.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:52 02.03.2020

Re: Sisata

razmisljam
apacherosepeacock
Moje lutke su se zvale Lucija i Liza..
Lucija je imala crnu kosu i plave oci a Liza plavu kosu i zelene oci.
Imale su i komplet garderobu.


Канда да имаш баш добру меморију памћења, а и лепу склоност да одговориш на постављено питање.

Mada, ja se nisam mnogo igrala s lutkama.. klikeri, automobilcici, rolsue, trotinet, bicikl itd. su bili interesantniji.


Дечак у телу девојчице.
Шалим се. Ја сам била једина сестра међу гомилом браће разних фела, тако да сам хтела-не хтела, учествовала и у таквим, 'ајде да кажем, мушким играма. Кликери - да. По целој улици и у гомилама. Каубоја и Индијанаца о-ба-вез-но. А што се аутомобилчића тиче, ту сам доспела тек до потпуне заљубљености у јеног братовљевог црвеног мини бориса из мечбокс колекције.



Moje L&L nisu bile barbike nego su izgledale kao one american girls odozdo iz necijeg posta.

Inace pored lutaka sam imala i gumenu kolekciju Dizni likova, i zabca Kermita, a kad sam bila jako mala najdrazi (i nezamenljivi) mi je bio lutak Pajac.
A posto mi je tata bio jako cesto poslovno po inostranstvima imala sam i belosvetsku zbirku igracaka/ukrasa u vidu kamila, tigrova, lavova, majmuncica i tukana 'tice koji mi je bio favorit.

Klikeri i automobilcici sto kupljeni sto zaradjeni' u igri.

Moje decacke sklonosti su sto urodjene sto posledica toga da mi je pored najboljih drugarica uvek bio najnajbolji drugar. Pa se i on igrao malo sa lutkama malo sa automobilcicima - odmalena se tu vezbalo za dzender ravnopravnost..

Kad sam tek prohodala penjala sam se u automobile, sto nas sto komsijske - tatin prijatelj je imao oldtajmera odakle su me samo na prevaru mogli sklanjati sa vozackog sedista. (zato se ja sad lepim za gedzine slike i komentare o oldtajmerima).

I tako, da, secam se mnogo cega iz detinjstva, razmisljalice..

(da, kauboji i indijanci, niko nije hteo da bude kauboj - posledica stripova, izmedju 2 vatre, malo fudbala, zmurke, lastis ihaa igrica koliko hoces)

razmisljam razmisljam 17:56 02.03.2020

Re: Sisata

neumoran

Ja sam se igrao sa mačkom Reponjom i psom Borisom - pravim.
Imao sam i jednoga gumenog lutka - Švrću!


И ја сам се играла са гомилом куцова и мацова и њихових имена се много боље сећам него луткиних. Били су ту Цуле, Жућка, Рибица, Црнко, Гара, Мацана...

Јеси ли волео свог Шврћу, Чарли?
razmisljam razmisljam 17:59 02.03.2020

Re: Sisata

neumoran

Moja sestričina se najviše obradovala Alfu kojeg sam joj kupio u Beču.
Devojčice iz njene škole su je molile da im ga da na jedan dan da ga nose kući.
A sestriću sam kupio medu veličine čoveka - sećam se kako se carinik nagnuo da vidi ko to još sedi na zadnjem sedištu.


Мене је тако обрадовао Валдо, јазавичар - маскота Олимпијаде у Минхену. Баш ми је био драг.
А моја деца су волела сарајевског Вучка.
neumoran neumoran 19:30 02.03.2020

Re: Sisata

razmisljam
neumoran

Ja sam se igrao sa mačkom Reponjom i psom Borisom - pravim.
Imao sam i jednoga gumenog lutka - Švrću!


И ја сам се играла са гомилом куцова и мацова и њихових имена се много боље сећам него луткиних. Били су ту Цуле, Жућка, Рибица, Црнко, Гара, Мацана...

Јеси ли волео свог Шврћу, Чарли?

Malo je reći voleo!
A pazi sad ... nakon cca 3 decenije, u nekom uglu placa smo nešto kopali - i odjednom tik ispod površinskog sloja zemlje - izroni moj gumeni Švrća!
Aaaa, divote!
razmisljam razmisljam 19:52 02.03.2020

Re: Sisata

apacherosepeacock

Moje L&L nisu bile barbike nego su izgledale kao one american girls odozdo iz necijeg posta.


Значи, лепе, номалне, луткасте лутке...

Inace pored lutaka sam imala i gumenu kolekciju Dizni likova, i zabca Kermita, a kad sam bila jako mala najdrazi (i nezamenljivi) mi je bio lutak Pajac.


Дааа... Гумене фигурице. Њих сам потпуно сметнула с ума и сад си ми их призвала. Сећам се Шврће, али и слатког малог оџачара кога сам баш волела. А било их је баш доста и, бар у мом случају, нису сви били Дизнијеви.

Moje decacke sklonosti su sto urodjene sto posledica toga da mi je pored najboljih drugarica uvek bio najnajbolji drugar. Pa se i on igrao malo sa lutkama malo sa automobilcicima - odmalena se tu vezbalo za dzender ravnopravnost..


Ма, све је то ок. И сама сам се играла и 'вако и 'нако, и овим и оним, поготово што сам била једина девојчица међу браћама ( Је л' се сад понављам? ), тако да је свако од нас искусио и ону другу страну. Дакле, и за мог вакта се добрано радило на тој џендер равноправности.

Kad sam tek prohodala penjala sam se u automobile, sto nas sto komsijske - tatin prijatelj je imao oldtajmera odakle su me samo na prevaru mogli sklanjati sa vozackog sedista. (zato se ja sad lepim za gedzine slike i komentare o oldtajmerima).


Ја сам аутомобиле волела само ако су ми били допадљиви на изглед. Иначе ме нису никад занимали.
Анегдота:
Једаред изађем из продавнице на паркинг и станем поред металик плавог аута да сачекам мог Р.-а да ми откључа врата и упусти ме унутра. Нетом излази и он и упућује се ка другим колима.
- Ало! Куда ћеш? - довикујем му.
- Па у ауто. - одговара ми.
- Па зар није ово... - ја, помало збуњена.
- Није. То је Алеко, а наш је Корса. - смеје ми се.

I tako, da, secam se mnogo cega iz detinjstva, razmisljalice..


Е, баш лепо. То су вредна сећања.

(da, kauboji i indijanci, niko nije hteo da bude kauboj - posledica stripova, izmedju 2 vatre, malo fudbala, zmurke, lastis ihaa igrica koliko hoces)


Да, игара разних за по напољу и са пуно вршњака. Куд ћеш лепше?

А видиш, ја се не сећам фрке око тога ко ће бити ко у тој игри каубоја и Индијанаца. Памтим да је проблем био изабрати великог поглавицу, јер смо се сви отимали за ту титулу. И да смо правили лукове и стреле од приручног биљног материјала кога су била пуна дворишта.

Н.З. Хеј, намигнула ми сова из твог клипа!
razmisljam razmisljam 20:13 02.03.2020

Re: Sisata

neumoran

Malo je reći voleo!
A pazi sad ... nakon cca 3 decenije, u nekom uglu placa smo nešto kopali - i odjednom tik ispod površinskog sloja zemlje - izroni moj gumeni Švrća!
Aaaa, divote!


Доказ да се чуда ипак догађају.
Чарли, баш лепа минијатура.
kick68 kick68 20:53 01.03.2020

Au

gde me nadje:))
Ne secam se imena bas svih, secam se da sam imala Mariju i Rajnu (ovoj drugoj je ime vec bilo dato, nije mi se tada svidelo, sada mi je super:)

Secam se jedne crvenokose, koju sam u pree-teen godinama osisala, ulepila joj kosu gelom, izukla pramenove temperama, nasminkala flomasterima, obukla joj crni minic i belu majicu i napravila punk lutku:))) Pravi makeover:))) Barbike smo imale sestra i ja dve, jednu sa dugom i jednu sa kratkom kosom.

Skica iz zivota:
Kada smo jednom bili tamo, mojim sestricinama je dosla drugarica da se igraju. Donela je punu kutiju svojih lutaka, tako da su ih sve tri spojile i pocele da se igraju. Sceni je prisustvovao moj mladji sin, koji bas ono decak, tipican jock koji samo negde jurca, stariji je geeky na mene. Okrenuo se ka meni i razrogacenih ociju pitao: Sta one ovo rade? Pa igraju se. Ovako??!! Sto se cudis, tako smo se tvoja tetka i ja stalno igrale kad smo bile male. Kako ste mogle ovako da se igrate? Svasta!!!

deca imaju tu veličanstvenu moć da se sasvim uvuku u paralelne svetove mašte i kreću se u njima kao po sasvim poznatoj i bliskoj teritoriji.

Upravo tako:)
razmisljam razmisljam 21:23 01.03.2020

Re: Au

kick68
gde me nadje:))
Ne secam se imena bas svih, secam se da sam imala Mariju i Rajnu (ovoj drugoj je ime vec bilo dato, nije mi se tada svidelo, sada mi je super:)


Где те нађох? Појма немам, али ми драго да јесам.
Ето, сећаш се дупло више имена него ја. Мало ли је?

Secam se jedne crvenokose, koju sam u pree-teen godinama osisala, ulepila joj kosu gelom, izukla pramenove temperama, nasminkala flomasterima, obukla joj crni minic i belu majicu i napravila punk lutku:))) Pravi makeover:))) Barbike smo imale sestra i ja dve, jednu sa dugom i jednu sa kratkom kosom.


Уф! Ја то нисам радила, али има ко јесте. Заборавих и тај сегмент братовљевог деловања да поменем у тексту. Сад сам опет љута на њега онолико, само кад се сетим.

Skica iz zivota:
Kada smo jednom bili tamo, mojim sestricinama je dosla drugarica da se igraju. Donela je punu kutiju svojih lutaka, tako da su ih sve tri spojile i pocele da se igraju. Sceni je prisustvovao moj mladji sin, koji bas ono decak, tipican jock koji samo negde jurca, stariji je geeky na mene. Okrenuo se ka meni i razrogacenih ociju pitao: Sta one ovo rade? Pa igraju se. Ovako??!! Sto se cudis, tako smo se tvoja tetka i ja stalno igrale kad smo bile male. Kako ste mogle ovako da se igrate? Svasta!!!




Шта дечаци знају? ( Свесна да сам овом реченицом загазила на врррло клизав терен, али, нек' иде живот. )





kick68 kick68 21:33 01.03.2020

Re: Au

Заборавих и тај сегмент братовљевог деловања да поменем у тексту. Сад сам опет љута на њега онолико, само кад се сетим.

Шта дечаци знају?


Decaci pojma nemaju:)))

Uzgred budi receno i ja patim od iste:


Pozdrav
Zaboravih, jako popularne danas: American girl:
razmisljam razmisljam 23:45 01.03.2020

Re: Au

kick68

Decaci pojma nemaju:)))


Да, упрво је то очекивани одговор на постављено питање.
Како си знала?

Uzgred budi receno i ja patim od iste:


Pozdrav


Је л' се и теби у датим мо(ну)ментима мота тако којешта по глави?
И како се носиш са њом?

( Узвраћам поздрав. )

Zaboravih, jako popularne danas: American girl:


У односу на Барбике врло симпатичне, бар што се мене тиче. Ал' засад само унучићи-дечачићи залуђени аутомобилчићима. Мада, имају и комплет кухињицу, са све шпоретом и посуђем, тако да можда ипак покушам нешто у том смислу.
kick68 kick68 00:43 02.03.2020

Re: Au

Је л' се и теби у датим мо(ну)ментима мота тако којешта по глави?
И како се носиш са њом?

Mota se svasta nesto, nista produktivno. Recept koji (ne) pomaze: so i secer (ja ovo napravim odokativnom metodom, svaki put pre upotrebe).
neumoran neumoran 09:53 02.03.2020

Re: Au

kick68
gde me nadje:))
Ne secam se imena bas svih, secam se da sam imala Mariju i Rajnu (ovoj drugoj je ime vec bilo dato, nije mi se tada svidelo, sada mi je super:)
...

Moja komšinica se zove Rajna.
razmisljam razmisljam 17:41 02.03.2020

Re: Au

kick68

Mota se svasta nesto, nista produktivno.


Могла сам и да наслутим одговор. Исто као и код мене. Гомила којечега...

Recept koji (ne) pomaze: so i secer (ja ovo napravim odokativnom metodom, svaki put pre upotrebe).


Па чекај сад... Је л' помаже или не помаже? Мислим, ограђујеш се заградама, а кажеш да га користиш у више наврата.
Хоћу рећи: да ли се исплати да уопште покушавам?
Јавља ми се да да, али бих волела и потврду.
kick68 kick68 19:40 02.03.2020

Re: Au

Па чекај сад... Је л' помаже или не помаже?


Iskreno, ponekad pomogne, ili ja to zaspim posto bih ionako zaspala. Jeftino, lako dostupno, zasto da ne? I nikako kafa kasno popodne ili uvece, mislim da to najvise pomaze:)
razmisljam razmisljam 20:56 02.03.2020

Re: Au

kick68

Iskreno, ponekad pomogne, ili ja to zaspim posto bih ionako zaspala.


Пази кад сам управо тако нешто слутила.

Jeftino, lako dostupno, zasto da ne?


Управо то сам и сама помислила. Дакле, пробаћу па ћу те неком приликом обавестити о резултатима.
Свакако, хвала ти што си ми покушала помоћи.

I nikako kafa kasno popodne ili uvece, mislim da to najvise pomaze:)


Код мене је кафа никако уопште последњих десетак дана. До тада сам пила само јутарњу и то прилично стањену у односу на нека ранија времена, а онда сам установила да је пијем само из навике и да ми, у ствари, ни мало не прија, па сам је сасвим баталила.






zemljanin zemljanin 21:08 02.03.2020

Re: Au

prvo i osnovno - ides da spavas onda kad ti se spava ... sto se kafe tice, a i kave, ja to popijem, onu studensku, i odem da spavam ... nema efekta, zbog stavke 1.
razmisljam razmisljam 21:28 02.03.2020

Re: Au

zemljanin
prvo i osnovno - ides da spavas onda kad ti se spava ...


Ааа... Пази кад то нисам знала.
Не помаже, веруј ми на реч. Душа ми спава, очи се саме заклапају, али мозак тутњи у петој брзини и вергла своје. Још неко време покушавам да се смирим, утишам, наместим најугодније могуће, али, пошто ми углавном не успева, дохватим се неке књиге или једноставно размишљам, односно, пустим да ми мисли врлудају, па куд ме одведу...


sto se kafe tice, a i kave, ja to popijem, onu studensku, i odem da spavam ... nema efekta, zbog stavke 1.



Ти к'о мој тата. Он у поноћ са нама омладинцима, уредно обучен у пиџаму, стресе једну овећу без шећера и у поноћ и који минут већ увелико хрче.
Благош си га вама таквима. Мени тако нешто никада није пошло за руком.
zilikaka zilikaka 22:30 02.03.2020

Re: Au

очи се саме заклапају, али мозак тутњи у петој брзини и вергла своје.

Hoće da mi se desi, naročito posle burnog dana prepunog događaja koji su me i fizički umorili.
Mogu da se pohvalim da imam tehniku i za to
Prebacim se na ručno upravljanje i sugerišem sebi da sam u magli gustoj ko testo.
I skoncentišem se na vizuelizaciju te magle.
Mozak tako zabavljen ne stiže da premotava šta on hoće, a ono što mu stiže od novih utisaka je skroz prazno i jednolično, pa vrlo brzo zaspim.
Eto, probaj, poradi malo na tome, možda uspe.
razmisljam razmisljam 23:36 02.03.2020

Re: Au

zilikaka

Hoće da mi se desi, naročito posle burnog dana prepunog događaja koji su me i fizički umorili.
Mogu da se pohvalim da imam tehniku i za to
Prebacim se na ručno upravljanje i sugerišem sebi da sam u magli gustoj ko testo.
I skoncentišem se na vizuelizaciju te magle.
Mozak tako zabavljen ne stiže da premotava šta on hoće, a ono što mu stiže od novih utisaka je skroz prazno i jednolično, pa vrlo brzo zaspim.
Eto, probaj, poradi malo na tome, možda uspe.


Фала, пробаћу, мада ми се та магла никако не допада. Мислим, јеси ли ти гледала истоимени ( Карпентеров беше? ) филм? Сумњам да ће ми из те моје замишљене магле искочити којешта, па тек онда нећу спавати.
zilikaka zilikaka 11:19 03.03.2020

Re: Au

Фала, пробаћу, мада ми се та магла никако не допада. Мислим, јеси ли ти гледала истоимени ( Карпентеров беше? ) филм? Сумњам да ће ми из те моје замишљене магле искочити којешта, па тек онда нећу спавати.

Opet ista greška. Moraš da prebaci#š na ručne komande i ne dozvoliš mašti da radi. Čista mehanika.
A film sam gledala, naravno, nego ni slučajno ga ne vezujem za spavanje
Ako već pitaš, prva asocijacija mi je Josipa Lisac, nego ne mogu sad da postavljam klipove.
neumoran neumoran 13:24 03.03.2020

Re: Au

zilikaka
Фала, пробаћу, мада ми се та магла никако не допада. Мислим, јеси ли ти гледала истоимени ( Карпентеров беше? ) филм? Сумњам да ће ми из те моје замишљене магле искочити којешта, па тек онда нећу спавати.

Opet ista greška. Moraš da prebaci#š na ručne komande i ne dozvoliš mašti da radi. Čista mehanika.
A film sam gledala, naravno, nego ni slučajno ga ne vezujem za spavanje
Ako već pitaš, prva asocijacija mi je Josipa Lisac, nego ne mogu sad da postavljam klipove.

Kakve su to 'ručne komande'?
Šta to znači?
razmisljam razmisljam 15:50 03.03.2020

Re: Au

zilikaka

Opet ista greška. Moraš da prebaci#š na ručne komande i ne dozvoliš mašti da radi. Čista mehanika.


А ти мислиш да је то лако и једноставно? Пребацим ја на ручне команде, па бројим овце, али се ту негде појави још један гласић који крене нешто да запиткује, да прави планове за, рецимо, сутрашњи ручак, да ми ( пази сад! ) убаци бубу како је Корни група вероватно имала неку песму која се звала Хагадупа упа и ту онда крене игранка, а овце се у међувремену разбеже, забројим се, и тако...

A film sam gledala, naravno, nego ni slučajno ga ne vezujem za spavanje


Ни ја га не везујем за спавање него за маглу, бре.

Ako već pitaš, prva asocijacija mi je Josipa Lisac, nego ne mogu sad da postavljam klipove.


Мени је она друга асоцијација. И помислила сам синоћ да бих можда могла да покушам да је искористим као својеврсну самоуспаванку, али сам брзо одустала, јер не знам речи напамет, па бих се онда онолико трудила да их се присетим, па би ме тај труд додатно расанио...
Све у свему, очигледо је да само зановетам.

А клипа ево га:


zemljanin zemljanin 21:01 01.03.2020

a sa 19

A onda je moja mama zaključila kako sam previše odrasla za obične lutke, i da mogu da upotpunjavam samo folklornu kolekciju ( Tako je drugom prilikom zaključila da sam odveć matora za rolšue sa svojih sedamnaest, tako da sam jedina od društva išla peške, dok su se ostali razdragano kotrljali oko mene.

i tu ide nastavak koji je izbacen zbog cenzure:

dakle, tako je mama odlucila, kad sam napunila 19, da sam suvise matora da idem peske i kupila mi kola

razmisljam razmisljam 21:33 01.03.2020

Re: a sa 19

zemljanin

i tu ide nastavak koji je izbacen zbog cenzure:

dakle, tako je mama odlucila, kad sam napunila 19, da sam suvise matora da idem peske i kupila mi kola





Да видиш, срећом - није. Иначе би тек тада било белаја, јер ми никада није пало на памет да будем возач било чега осим ролшуа и бицикла. А, да... И оних аутомобилчића у којима се људи стално намерно сударају у луна парку.
Тако да, анархисто , жалим, али пропаде ти покушај теорије завере.

И фала за цевтић.


nask nask 22:22 01.03.2020

Užas

Tako su se zvale sve lutke koje su ze zatekle u kutiji sa igračkama kod kuće i sve lutke mojih drugarica. Posebno crne lutke, totalna histerija. I dan danas kada vidim dečiju lutku obuzme jedan sasvim neprijatan osećaj. Imao sam priliku da budem u poseti kod ljudi kojima je skupljanje lutki hobi, totalni teror.
kick68 kick68 23:36 01.03.2020

Re: Užas

nask
Tako su se zvale sve lutke koje su ze zatekle u kutiji sa igračkama kod kuće i sve lutke mojih drugarica. Posebno crne lutke, totalna histerija. I dan danas kada vidim dečiju lutku obuzme jedan sasvim neprijatan osećaj. Imao sam priliku da budem u poseti kod ljudi kojima je skupljanje lutki hobi, totalni teror.

Eh, pa tebi svaka lutka lici na Annabelle:
nask nask 23:54 01.03.2020

Re: Užas

Eh, pa tebi svaka lutka lici na Annabelle:

Ne bre, u to vreme '60 nije bilo strašnih lutki.
razmisljam razmisljam 23:59 01.03.2020

Re: Užas

nask
Tako su se zvale sve lutke koje su ze zatekle u kutiji sa igračkama kod kuće i sve lutke mojih drugarica. Posebno crne lutke, totalna histerija. I dan danas kada vidim dečiju lutku obuzme jedan sasvim neprijatan osećaj. Imao sam priliku da budem u poseti kod ljudi kojima je skupljanje lutki hobi, totalni teror.


Али зашто? Неко лоше искуство? Ружно подсећање на неки хорор филм или књигу? Да ли би хтео да ми објасниш одакле тај ужас? Или можда ни сам не знаш?
Наравно, јасно ти је да не мораш да ми одговориш ни на једно од питања, али, ако си икако у стању, удовољи ми, молим те.
Унапред хвала.
nask nask 00:25 02.03.2020

Re: Užas

Ne sećam se nekakvih trauma samo su mi oduvek bile neprijatne. Keva je po nekim tadašnjim modernim idejama meni kao klincu (ne sećam se sa koliko godina ali te dve lutke su "oduvek" bile prisutne u kutiji za igračke) kupila dve lutke, jednu crnkinju i još jednog dečaka. E od te crnkinje sam dobijao napade histreije. Zašto? Nemam pojma.

Inače sam drugarici/komšinici sašio neku plavu majicu za lutku. Obožavala me. Jedno tri dana.

Sa plišanim medom nisam imao taj problem, njega sam obožavao i kad su mu poispadale oči i sav se ofucao bio mi je nešto najlepše na svetu.
myredneckself myredneckself 02:04 02.03.2020

Re: Užas

razmisljam
Ружно подсећање на неки хорор филм или књигу?


Eh, dobro pitanje, iako nije meni postavljeno. Sada ću iskoristiti priliku za prvo javljanje; uvek se setim one lutke replike Baby Jane, s onim plavim loknicama u Šta se dogodilo sa Bejbi Džejn... onog njenog pogleda koji uvek kao da skenira, a bila je tihi, nemi svedok zla i opšteg propadanja razmažene bejbi Džejn koja sirota nikada nije odrasla. Davno sam ga gledala, strava film, doslovce.




nask nask 09:53 02.03.2020

Re: Užas

Ova je meni vrh strave



ali taj film sam prvi put video sa nekih deset godina tako da nije uzrok onoj mojoj ljubavi naspram lutki. E od Huga imam traumu.

cassiopeia cassiopeia 14:16 02.03.2020

Re: Užas

Imao sam priliku da budem u poseti kod ljudi kojima je skupljanje lutki hobi, totalni teror.


Mene hvata jeza od onih porculanskih što ih obično skupljaju. Da me pitaš zašto, nemam pojma.

Ima ih moja ćerka nekoliko i drži ih u sobi, pa su me stravile svaki put kad ih pogledam u oči.
nask nask 15:02 02.03.2020

Re: Užas

od onih porculanskih

Da, baš te poculanske su imali i to u dnevnoj sobi. Jedno pedeset komada (samo u toj sobi), meni izgledalo kao petsto. Tema skupljanja je bila: iskljčivo u belo odevene lutke. Posle deset minuta sam dobio napad astme, pa smo prešli u baštu da sedimo. Nisu nikakvi frikovi u pitanju, sasvim pristojna i prosečna porodica. U tim lutkama imaju preko 200k eura.
razmisljam razmisljam 17:37 02.03.2020

Re: Užas

nask
Ne sećam se nekakvih trauma samo su mi oduvek bile neprijatne. Keva je po nekim tadašnjim modernim idejama meni kao klincu (ne sećam se sa koliko godina ali te dve lutke su "oduvek" bile prisutne u kutiji za igračke) kupila dve lutke, jednu crnkinju i još jednog dečaka. E od te crnkinje sam dobijao napade histreije. Zašto? Nemam pojma.


Е,хвала ти на одговору.
Занимљиве су те модерне идеје које су користили наши родитељи. Изгледа да нису баш увек постизале свој циљ.
Зато ми у подизању своје деце лепо кренемо да исрављамо њихове грешке ( т.ј. оно што нам се чинило погрешним из перспективе детета ), а успут уведемо неке сопствене модерне идеје тек да би наши потомци имали од чега да проберу оно што ће исправљати подижући свој подмладак.

Inače sam drugarici/komšinici sašio neku plavu majicu za lutku. Obožavala me. Jedno tri dana.


Оооо! Ево, ја ћу те због тог геста обожавати и дан дуже.

Sa plišanim medom nisam imao taj problem, njega sam obožavao i kad su mu poispadale oči i sav se ofucao bio mi je nešto najlepše na svetu.


Збиља нисам никад чула да је ма ко имао проблема са плишаним медама. Мада, не би ме изненадило да постоје и такви егземплари, али су вероватно у оквиру статистичке грешке.
razmisljam razmisljam 17:48 02.03.2020

Re: Užas

myredneckself

Eh, dobro pitanje, iako nije meni postavljeno. Sada ću iskoristiti priliku za prvo javljanje; uvek se setim one lutke replike Baby Jane, s onim plavim loknicama u Šta se dogodilo sa Bejbi Džejn... onog njenog pogleda koji uvek kao da skenira, a bila je tihi, nemi svedok zla i opšteg propadanja razmažene bejbi Džejn koja sirota nikada nije odrasla. Davno sam ga gledala, strava film, doslovce.


Знаш, није згорег с времена на време одговорити и напитања која нису теби постављена. Свашта се корисног нађе у тим одговорима, ма на шта су се питања односила.

И ја сам филм гледала давно, давно, давно, али ми је остао исти утисак као и теби: страва филм. Непријатан по много основа, али и са фантастичним глумицама у главним улогама. А видиш, те лутке се не сећам. Можда је и боље што је тако.

У сваком случају, лепо си се уклопила у тему.
razmisljam razmisljam 18:20 02.03.2020

Re: Užas

nask
Ova je meni vrh strave

ali taj film sam prvi put video sa nekih deset godina tako da nije uzrok onoj mojoj ljubavi naspram lutki. E od Huga imam traumu.


Обрати пажњу на ово:

Najstrašniji deo Mrkle noći je priča o trbuhozborcu koji padne pod uticaj svoje lutke. Majkl Redgrejv igra trbuhozborca po imenu Maksvel Frer, koji ima lutku Huga – i film prati Frera koji tone u ludilo. Hugo postaje opako, užasno i okrutno biće koje, po svemu sudeći, kontroliše svog gospodara. U jednom trenutku, Frer tiho kaže drugom trbuhozborcu: „Ne znaš ti na šta je Hugo sve spreman“.


( Филм "Dead of night" - Мркла ноћ, 1945. )

Изгледа да си управа нашао и узрок моје трауме гледе таквих лутака. Биће да је у питању управо лутак кога сам помињала у својој причи.
razmisljam razmisljam 20:10 02.03.2020

Re: Užas

cassiopeia

Mene hvata jeza od onih porculanskih što ih obično skupljaju. Da me pitaš zašto, nemam pojma.

Ima ih moja ćerka nekoliko i drži ih u sobi, pa su me stravile svaki put kad ih pogledam u oči.


Могу да се сложим са тобом ако су у питању оне а ла старински прављене лутке. И мени збиља делују одбојно, хладно и да, чак и на неки чудан начин застрашујуће.
Али, имала сам једну дивну фигурину од порцелана ( исто поклон моје тетке ): девојчица која седи и која може да се смести у полицу само тако да јој ноге висе преко ивице ( као да је на неком зидићу ). Нежна, складна, у розе карираној хаљиници...
Онда ју је неко при брисању прашине испустио, па је остала без ногу. Некако смо их залепили. Следећег пута се у истој ситуацији распала на комаде и на моју велику жалост, завршила је у канти за отпатке.
mirelarado mirelarado 20:18 02.03.2020

Re: Užas

Изгледа да си управа нашао и узрок моје трауме гледе таквих лутака. Биће да је у питању управо лутак кога сам помињала у својој причи.


I ja sam se setila ove epizode Zone sumraka koja me je grdno uplašila: Talky Tina.



Za strah od lutaka i nauka daje svoje objašnjenje. Stručni naziv je pediofobija.

razmisljam razmisljam 21:16 02.03.2020

Re: Užas

mirelarado

I ja sam se setila ove epizode Zone sumraka koja me je grdno uplašila: Talky Tina.

Za strah od lutaka i nauka daje svoje objašnjenje. Stručni naziv je pediofobija.


Иди, бре, Мирела. Будући да сам клип одгледала, чланак прочитала и установила да се мој страх зове pupaphobia — fear of puppets, отворила линк на први пример који не даје резултате, па на други, где је прича о Роберту, тешко да ћу ноћас мирно заспати и уз Kick-ине чаролије.
Наравно, сама сам крива што сам то учинила иако сам знала шта ће ме снаћи.
Али, зашто, о, зашто си се тога сетила?


mirelarado mirelarado 21:20 02.03.2020

Re: Užas

Али, зашто, о, зашто си се тога сетила?


Zbog straha i tog nametljivo umilnog glasića...
razmisljam razmisljam 23:11 02.03.2020

Re: Užas

mirelarado

Zbog straha i tog nametljivo umilnog glasića...


Јасно.
Черевићан Черевићан 23:31 01.03.2020

далеки дани ...не свели

jako dobro sećam naše obične lutke

имала је Сестрицами лутку
било то је .........пре 73 лета,
Home Made од крпе је била
ево још се присетом ми шета

играсмо се с'њоме ми заједно
понекад се .............Она сања,
далеких дана ...маам несвели
а ухо наслути име њено Њања


razmisljam razmisljam 00:06 02.03.2020

Re: далеки дани ...не свели

Черевићан


Гос-н Чер, хвала на присету а у поводу задате теме.
Има нешто романтично у тим причама о крпеним луткама прављеним код куће. И ко би га знао, можда би се нека таква свидела и данашњој деци презасићеној фабричким играчкама најразличитијих фела. По прилици, мислим, онако као кад од свих играчака одаберу за најзанимљивију неку кутију у коју могу да се завуку и тамо пусте машту да полети.
И баш згодно име Њања.


razmisljam razmisljam 23:48 02.03.2020

Re: Само за гос-н Чера

Черевићан


И тако синоћ ја искључим сокоћало, одем у кревет и прихватим се књиге. "Мртве душе" Гогољеве, које читам лагачко, као интермецо између књига других фела и габарита. Кад тамо, на пар страница од почетка читања натрчим на једну реченицу чији ћу делић овде цитирати:

"...и одваливши себи из чиније огромно парче ЊАЊЕ, познатога јела које се износи уз шчи и које је начињено од јагњећег желуца, надевеног кашом од хељде, мозгом и ножицама од печурака."

Ето, никакве Њање на видику ми већ дуго времена ( можда откад је Њања од Манчиних престала да се појављује у овом нашем виртуелном свемиру ), а онда, у року од пар сати две, и то потпуно различите.
Верујете ли ви у случајности?
zilikaka zilikaka 23:46 01.03.2020

Iskreno

Ja sam slabo marila za lutke.
Sećam se da mi posebno nisu prijale zbog one pravljene od tvrde plastike, koje čas posla ugneš i ostaju nepovratno unakažene. Bilo je nešto i onih drugih, kao od tvrde gume, i te sam sasvim drugačije tretirala.
Imala sam i jednu sa narodnom nošnjom, plavušu iz Poljske ali je neko bilo nepisano pravilo da se ona ne sme mnogo čerupati i presvlačiti.

Negde pamtim da je ipak postojala jedna, ne mnogo velika ali nekao skladna, koju sam vukljala kada je zadata tema bila igranje lutkama, i tu mi je glavni problem bio nedostatak odgovrajućih odela.
Jednom prilikom mi se posrećilo da otac treba negde da putuje i na pitanje "šta ćeš da ti kupim" zadala sam mu težak problem. Donela lutku i rekla da mi za nju nabavi odelo.
...verujem da je uzeo i nekakve mere, kako drukčije, jer se stvarno sa puta vratio sa sva kompletića odela koja su toj lutki bila taman.
A imena se ne sećam. Zapravo, sećam se da mi je pored svega najdraži bio jedan meda, koji se zvao, kako drugačije nego Meda. Vremenom je ostao i bez oka, što mu nije smetalo da bude broj jedan.
Mućenik je ipak nesrećno završio, bez glave, kad je majka pokušala da ga onako zamrljanog od silnog vukljanja nekako opere. Probali su nešto i da ga oprave, al bez uspeha.
Više ni jedan nije bio kao taj, niko nije umeo da napravi pravog Medu.

razmisljam razmisljam 00:31 02.03.2020

Re: Iskreno

zilikaka




Е, одустајем, барем за сада. Два пута за редом скоцкам ти комлетан подужи одговор и оба пута ми се дезинтегрише док покушавам да га објавим. Тренутно немам снаге да кроз исто пролазим и трећи пут, тако да тефтерим да сам ти дужна одговор који ћу ти натруковати чим мало о'ладим од беса што сам вечерас тол'ко трапава и неспособна за ову врсту комуникације.
nask nask 09:59 02.03.2020

Re: Iskreno

Više ni jedan nije bio kao taj, niko nije umeo da napravi pravog Medu.

Baš tako, niko i nikad.


cassiopeia cassiopeia 14:13 02.03.2020

Re: Iskreno

nask
Više ni jedan nije bio kao taj, niko nije umeo da napravi pravog Medu.

Baš tako, niko i nikad.



Ja nisam imala ni omiljenu lutku, ni medu, već jedno ćebence. Duuugo sam ga vukljala sa sobom na relaciji Bgd-Obrovac.

Lutke me nisu privlačile, kako koju dobijem, našminkam je, očešljam, tačnije raščupam i onda mi se više ne sviđa.

Zato sam imala pravi moskvič, isti tatin, samo sam ga terala na pedale. I dva druga Denisa i Mimu za igranje kauboja i indijanaca (da li se piše velikim slovom?), pa klikera.

Zavijala sam sarme od vinovog lišća i blata, uglavnom sam vreme provodila napolju sa ekipom. Jaruga je bila idealna za skrivanje, a jedva se čekalo kupanje na kanalu DTD.

Baš si me raznežila ovim blogom.
alselone alselone 14:48 02.03.2020

Re: Iskreno

Ja nisam imala ni omiljenu lutku, ni medu, već jedno ćebence.

razmisljam razmisljam 17:29 02.03.2020

Re: Само за Зили

zilikaka
Ja sam slabo marila za lutke.


Е, ево мене јопет, да покушам да те испоштујем к'о што ред налаже. Знаш, недавно сам читала неку легенду о реци Пчињи, па сам тамо налетела на неке ђаволке који су мрсили рачуне сељацима који су хтели да сазидају цркву покрај реке. Дотични непочини су се звали Џуџа Буџа, Кумбара Кљека, Филанко Шиља и Муја. Све ми је ближе срцу идеја да су се они некако синоћ умешали у моју преписку са тобом. А и шта би друго могло бити у питању до они?

А хтедох ти рећи да сам некако наслутила да ниси била одвећ заинтересована за лутке. Једноставно - личи на тебе.

Imala sam i jednu sa narodnom nošnjom, plavušu iz Poljske ali je neko bilo nepisano pravilo da se ona ne sme mnogo čerupati i presvlačiti.


Твоја верзија лутке за на кревет.
Мени остаје недокучиво зашто се децама брани да се играју својим играчкама, ма како оне посебно изгледале. Некако, прављене су да би се клинци њима играли, а не да би стајале као украс...

Negde pamtim da je ipak postojala jedna, ne mnogo velika ali nekao skladna, koju sam vukljala kada je zadata tema bila igranje lutkama, i tu mi je glavni problem bio nedostatak odgovrajućih odela.
Jednom prilikom mi se posrećilo da otac treba negde da putuje i na pitanje "šta ćeš da ti kupim" zadala sam mu težak problem. Donela lutku i rekla da mi za nju nabavi odelo.
...verujem da je uzeo i nekakve mere, kako drukčije, jer se stvarno sa puta vratio sa sva kompletića odela koja su toj lutki bila taman.


Једно браво и велики наклон за твог тату. Види се колико му је било стало.

A imena se ne sećam. Zapravo, sećam se da mi je pored svega najdraži bio jedan meda, koji se zvao, kako drugačije nego Meda. Vremenom je ostao i bez oka, što mu nije smetalo da bude broj jedan.
Mućenik je ipak nesrećno završio, bez glave, kad je majka pokušala da ga onako zamrljanog od silnog vukljanja nekako opere. Probali su nešto i da ga oprave, al bez uspeha.
Više ni jedan nije bio kao taj, niko nije umeo da napravi pravog Medu.


Изгледа да је већина деце имала свог Меду.
Брат и ја смо своје добили једне године од Деда Мраза. Били су огромни и чекали су нас испред улазних врата. Дуго смо их свуда вукљали са собом. Један је негде у међувремену, исто као и тај твој, остао без ока, али нам то није сметало. Прерасли смо их таман на време да још употребљиви буду прослеђени малим кумићима.
И моја деца су имала своје Меде. Моје Велико Дете свог чува иако је претрпео жестоку хаварију приликом једне од наших селидби. Наиме, остао је заборављен у некој кутији остављеној у подруму за касније, када се распакују оне неопходне ствари. То су искористили мишови да из њега извуку испуну да би, ваљда, ушушкали свој подмладак. Остатак ипак није бачен. Уредно је опран и сад онако усукан стоји негде у соби Великог Детета.

Н.З. Није ни чудо што сам синоћ толико брљала. Ево и сада сам се неколико пута враћала да бих исправила којекакве типфелере. Но, овог пута сам била концентрованија, па се искрено надам да ћу успешно да поставим овај коментар. У противном, само да знаш да четвртог покушаја неће ни бити. Мада, ово нисам морала ни да напишем, јер ако оманем, свакако нећеш ништа од написаног прочитати.
razmisljam razmisljam 19:59 02.03.2020

Re: Iskreno

cassiopeia

Ja nisam imala ni omiljenu lutku, ni medu, već jedno ćebence. Duuugo sam ga vukljala sa sobom na relaciji Bgd-Obrovac.


У нашој широј фамилији познато као ћебе-бебе.

Lutke me nisu privlačile, kako koju dobijem, našminkam je, očešljam, tačnije raščupam i onda mi se više ne sviđa.


Сурови створе.

Zato sam imala pravi moskvič, isti tatin, samo sam ga terala na pedale. I dva druga Denisa i Mimu za igranje kauboja i indijanaca (da li se piše velikim slovom?), pa klikera.

Zavijala sam sarme od vinovog lišća i blata, uglavnom sam vreme provodila napolju sa ekipom. Jaruga je bila idealna za skrivanje, a jedva se čekalo kupanje na kanalu DTD.


Једном речју, једно нормално разиграно детињство са вршњацима и пуно отвореног простора за игру. Тако некако је било и код мене.

Baš si me raznežila ovim blogom.


Мислим да ми је баш драго због тога.


razmisljam razmisljam 20:00 02.03.2020

Re: Iskreno

alselone
Ja nisam imala ni omiljenu lutku, ni medu, već jedno ćebence.



neumoran neumoran 20:27 02.03.2020

Re: Iskreno

cassiopeia
nask
Više ni jedan nije bio kao taj, niko nije umeo da napravi pravog Medu.

Baš tako, niko i nikad.



Ja nisam imala ni omiljenu lutku, ni medu, već jedno ćebence. Duuugo sam ga vukljala sa sobom na relaciji Bgd-Obrovac.
...

Ovo ćebence me podseti na nešto drugo - na metalne plehane tanjire.
Seka imale po obodu tanjira, sa 'jestive' strane, po onom 'vencu' - stilizovane devojčice, a ja dečake.
I mama nikada nije grešila kada bi nam postavljala tanjire za klopu.
nask nask 20:53 02.03.2020

Re: Iskreno

već jedno ćebence

Miris i taj osećaj mekoće na licu.

razmisljam razmisljam 21:21 02.03.2020

Re: Iskreno

neumoran

Ovo ćebence me podseti na nešto drugo - na metalne plehane tanjire.
Seka imale po obodu tanjira, sa 'jestive' strane, po onom 'vencu' - stilizovane devojčice, a ja dečake.
I mama nikada nije grešila kada bi nam postavljala tanjire za klopu.


Хе, од меког ћебенцета до тврдих плеханих тањира... Занимљив след асоцијација, могло би се рећи.
Али, разумем. Повезница је детињство.
Само да ти кашем да је исправно рећи плеКани.
И још да их обожавам. И дан данас на дневном нивоу користим свој са Мики Маусом на дну. Јесте мало крњав и неугледан, али ми је необично драг.
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 11:15 02.03.2020

bogami ja sam svoju barbiku muj volela

a kao kena sam koristila jednog krpenog lutka..

i moram da primjetim kako su moji roditelji, mama posebno, bili do daske liberalni i prenosili vrlo malo nekih krutih stavova na nas..
i dok smo bili djeca i sada..
pa ja onda valjda po tom naučenom receptu tako odgajam i svoje dječake..
stvar hoće itekako da se obije o glavu, pa dječaci imaju vrlo malo osjećaja za red a bogami i urednost..
al se ja sve nešto tješim da smo ja i sestra ispale manje više ok pa će valjda i sa njima sve biti kako treba..
neumoran neumoran 11:29 02.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

newimprovedtadejus
a kao kena sam koristila jednog krpenog lutka..

i moram da primjetim kako su moji roditelji, mama posebno, bili do daske liberalni i prenosili vrlo malo nekih krutih stavova na nas..
i dok smo bili djeca i sada..
pa ja onda valjda po tom naučenom receptu tako odgajam i svoje dječake..
stvar hoće itekako da se obije o glavu, pa dječaci imaju vrlo malo osjećaja za red a bogami i urednost..
al se ja sve nešto tješim da smo ja i sestra ispale manje više ok pa će valjda i sa njima sve biti kako treba..

Baš mi je drago da nisi kruta prema deci.
Jer - na blogu često deluješ previše ukrućeno.
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 11:32 02.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

neumoran

Baš mi je drago da nisi kruta prema deci.
Jer - na blogu često deluješ previše ukrućeno.


brkaš krutost i energičnost..
neumoran neumoran 11:35 02.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

newimprovedtadejus
neumoran

Baš mi je drago da nisi kruta prema deci.
Jer - na blogu često deluješ previše ukrućeno.


brkaš krutost i energičnost..

Ma!
Ja nisam nijansiran kao Maksa, pa mi se desi da brkam - jer su te dve 'situacije' bliske.
A i lako se brani - kao sada ti.
Kao npr - neko ti kaže da si kruta, a ti odgovoriš da nisi kruta nego energična.
Ili, pak, neko drugi ti kaže da si energična - a ti na to ... nisam energična, nego kruta.
Milina!
Možeš kako hoćeš.
I uvek u pravu - što (i) je navažnije.
newimprovedtadejus newimprovedtadejus 11:39 02.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

neumoran
newimprovedtadejus
neumoran

Baš mi je drago da nisi kruta prema deci.
Jer - na blogu često deluješ previše ukrućeno.


brkaš krutost i energičnost..

Ma!
Ja nisam nijansiran kao Maksa, pa mi se desi da brkam - jer su te dve 'situacije' bliske.
A i lako se brani - kao sada ti.
Kao npr - neko ti kaže da si kruta, a ti odgovoriš da nisi kruta nego energična.
Ili, pak, neko drugi ti kaže da si energična - a ti na to ... nisam energična, nego kruta.
Milina!
Možeš kako hoćeš.
I uvek u pravu - što (i) je navažnije.


sad opet mješaš treću stvar, sujetu, a koja nekoga tjera da ne priznaje da nije u pravu i kad sam zna da je tako..

krutost je osobina koja tjera ljude da imaju najčešće mali broj stavova (ili ako hoćeš mišljenja) i rijetko ih ili nikad ne mijenjaju..
najčešće se i ne raspravalju jer im i nije bitno tuđe mišljenje..

ma.. nisi ti to ništa dobro ukačio al ako ti je lijepo tako.. a ti tjeraj..
neumoran neumoran 14:04 02.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

newimprovedtadejus
neumoran
newimprovedtadejus
neumoran

Baš mi je drago da nisi kruta prema deci.
Jer - na blogu često deluješ previše ukrućeno.


brkaš krutost i energičnost..

Ma!
Ja nisam nijansiran kao Maksa, pa mi se desi da brkam - jer su te dve 'situacije' bliske.
A i lako se brani - kao sada ti.
Kao npr - neko ti kaže da si kruta, a ti odgovoriš da nisi kruta nego energična.
Ili, pak, neko drugi ti kaže da si energična - a ti na to ... nisam energična, nego kruta.
Milina!
Možeš kako hoćeš.
I uvek u pravu - što (i) je navažnije.


sad opet mješaš treću stvar, sujetu, a koja nekoga tjera da ne priznaje da nije u pravu i kad sam zna da je tako..

krutost je osobina koja tjera ljude da imaju najčešće mali broj stavova (ili ako hoćeš mišljenja) i rijetko ih ili nikad ne mijenjaju..
najčešće se i ne raspravalju jer im i nije bitno tuđe mišljenje..

ma.. nisi ti to ništa dobro ukačio al ako ti je lijepo tako.. a ti tjeraj..

Hvala na pojašnjenju!
Ma ja sam siguran da sam pogrešio.
No, olakšavajuća okolnost za mene je - što mi ni u džep, a niti iz džepa.
razmisljam razmisljam 18:34 02.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

newimprovedtadejus
a kao kena sam koristila jednog krpenog lutka..


Како ли је твоја Барбика подносила у својој близини обичног крпеног лутка? Мора да јој није било баш право.

i moram da primjetim kako su moji roditelji, mama posebno, bili do daske liberalni i prenosili vrlo malo nekih krutih stavova na nas..
i dok smo bili djeca i sada..
pa ja onda valjda po tom naučenom receptu tako odgajam i svoje dječake..
stvar hoće itekako da se obije o glavu, pa dječaci imaju vrlo malo osjećaja za red a bogami i urednost..
al se ja sve nešto tješim da smo ja i sestra ispale manje više ok pa će valjda i sa njima sve biti kako treba..


Код мене је далеко либерарлнији био тата. А мама, као просветни радник, држала се Макаренка. Слободна деца Самерхила су се појавила мнооого прекасно за моју генерацију. Не заборави да смо различитих година одрастале. У време када сам ја била клинка, леворуки су сурово дисциплиновани е да би се служили исправном - десном руком. Још увек се сећам како ми је мама говорила:"Оловку у десницу." И ту није било пардона. А онда су дунули неки други педагошки ветрови па су многи мамини ученици писали левом руком сасвим слободно, јер је то тада било по пс-у. За мене је тада већ било исувише касно.
Е, зато сам се ја трудила да нешто више слушам сопствени инстинкт, а нешто мање тренутна правила васпитавања подмлатка и мислим да нисам погрешила. Сво троје испадоше ваљани млади људи. Није као да је то баш само моја заслуга, али барем део јесте.


newimprovedtadejus newimprovedtadejus 10:10 03.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

razmisljam
newimprovedtadejus
a kao kena sam koristila jednog krpenog lutka..


Како ли је твоја Барбика подносила у својој близини обичног крпеног лутка? Мора да јој није било баш право.

i moram da primjetim kako su moji roditelji, mama posebno, bili do daske liberalni i prenosili vrlo malo nekih krutih stavova na nas..
i dok smo bili djeca i sada..
pa ja onda valjda po tom naučenom receptu tako odgajam i svoje dječake..
stvar hoće itekako da se obije o glavu, pa dječaci imaju vrlo malo osjećaja za red a bogami i urednost..
al se ja sve nešto tješim da smo ja i sestra ispale manje više ok pa će valjda i sa njima sve biti kako treba..


Код мене је далеко либерарлнији био тата. А мама, као просветни радник, држала се Макаренка. Слободна деца Самерхила су се појавила мнооого прекасно за моју генерацију. Не заборави да смо различитих година одрастале. У време када сам ја била клинка, леворуки су сурово дисциплиновани е да би се служили исправном - десном руком. Још увек се сећам како ми је мама говорила:"Оловку у десницу." И ту није било пардона. А онда су дунули неки други педагошки ветрови па су многи мамини ученици писали левом руком сасвим слободно, јер је то тада било по пс-у. За мене је тада већ било исувише касно.
Е, зато сам се ја трудила да нешто више слушам сопствени инстинкт, а нешто мање тренутна правила васпитавања подмлатка и мислим да нисам погрешила. Сво троје испадоше ваљани млади људи. Није као да је то баш само моја заслуга, али барем део јесте.




da, sigurno generacijski..
nisam jedina, većina djevojčica sa kojima sam odrasla imala je isto tako zaposleno opuštene mame.. i dosta su nam porodice bile sličnih svjetonazora pa smo tako nekako pomalo i čoporativno odgojene..
sad je to čini mi se opet zaokrenulo malo više u pravcu "mama zna najbolje"..
ja ovde često budem zatečena i time šta škola sve očekuje od mene da ja nametnem a tek mama što ima što dižu ljestvicu još i značajno iznad toga što preporuči škola..
šta znam..
meni se to baš nešto i ne dopada previše
razmisljam razmisljam 15:30 03.03.2020

Re: bogami ja sam svoju barbiku muj volela

newimprovedtadejus

da, sigurno generacijski..
nisam jedina, većina djevojčica sa kojima sam odrasla imala je isto tako zaposleno opuštene mame.. i dosta su nam porodice bile sličnih svjetonazora pa smo tako nekako pomalo i čoporativno odgojene..
sad je to čini mi se opet zaokrenulo malo više u pravcu "mama zna najbolje"..
ja ovde često budem zatečena i time šta škola sve očekuje od mene da ja nametnem a tek mama što ima što dižu ljestvicu još i značajno iznad toga što preporuči škola..
šta znam..
meni se to baš nešto i ne dopada previše


Да, управо генерацијски. Ти си одрастала у периоду када леворукост више није била прокажена, а и моноге друге васпитне методе су кориговане на добробит деци.

Слажем се у недопадању. Чини ми се да се данашњој деци некако ускраћује оно право детињство. Сувише је притисака, сувише очекивања, сувише захтева, а клинци би само да буду клинци.
Да не говорим о томе да је сувише и информација којима се бомбардују на дневном нивоу. Треба се са свим тим изборити, а остати дете.
mlekac mlekac 11:50 02.03.2020

Marina i Ana

Jedine dve kojih se sećam. Ono, nije da nisam i posle dobijala lutke, al' one su, uglavnom, završavale kod moje sestre koja je stvarno volela da se igra njima. Meni su knjige bile zanimljivije.
Nego, da se vratimo ovim dvema. Imala sam ih od kad pamtim. Po pričama, Ana je bila stigla iz Italije baš kad sam se rodila. Od onih velikih, "krevetskih", ali, za razliku od crnki sa Pompadur punđom, moja Ana je bila plavuša. U beloj haljini. I da, igrala sam se s njom.
Ali, moja ljubimica je bila Marina. Isto donešena nedugo pošto sam se rodila, Marina je bila izlivena od gume, veličine "obične" lutke, samo su ruke i glava mogle da joj se pomeraju.
Nisam čak ni sigurna da sam im ja dala imena.
Uz njih je bio i jedan "Gagarin" od gume, mnogo manji, kog je neko od familije doneo iz SSSR-a. Za njega su mi pričali da je, nekada, imao i vizir na šlemu i da su se muški članovi porodice "ubili" od pokušaja da taj vizir skinu pre nego što mi ga daju (da se dete ne povredi). I posle par sati zaključiše da je nepomeriv i veselo dadoše šestomesečnoj meni Gagarina. Uđu u sobu posle pola sata, a ja se veselo igram. U jednoj ruci Gagarin, u drugoj, naravno, vizir.
Marinu sam imala negde do srednje škole. Ruke su joj, u međuvremenu negde netragom nestale, svuda je imala tragove "šminkanja", ali, meni to nije smetalo. Na kraju ju je keva neceremonijalno zafrljačila u đubre dok sam bila u školi jer: "Već si velika, ne treba ti!"
razmisljam razmisljam 18:48 02.03.2020

Re: Marina i Ana

mlekac
Jedine dve kojih se sećam. Ono, nije da nisam i posle dobijala lutke, al' one su, uglavnom, završavale kod moje sestre koja je stvarno volela da se igra njima. Meni su knjige bile zanimljivije.
Nego, da se vratimo ovim dvema. Imala sam ih od kad pamtim. Po pričama, Ana je bila stigla iz Italije baš kad sam se rodila. Od onih velikih, "krevetskih", ali, za razliku od crnki sa Pompadur punđom, moja Ana je bila plavuša. U beloj haljini. I da, igrala sam se s njom.
Ali, moja ljubimica je bila Marina. Isto donešena nedugo pošto sam se rodila, Marina je bila izlivena od gume, veličine "obične" lutke, samo su ruke i glava mogle da joj se pomeraju.
Nisam čak ni sigurna da sam im ja dala imena.


И ти се, као и Апачерос, сећаш дупло више имена него ја. То ваљда зато што сте млађе, па вам је меморија памћења мање зарђала него моја.

Мени су биле подједнако занимљиве и лутке и књиге и јурцања по улици са осталим многобројним вршњацима. А књиге сам гутала толико да ми је наша библиотекарка забрањивала више од једне дневно за време распуста. У почетку ме је чак и пропитивала, јер није веровала да сам их прочитала, а када се након неког времена уверила да их уредно гутам од корица до корица, дигла је руке и само ми ограничила количину. Али, умела је и да ми препоручи литературу у складу са мојим узрастом и интересовањима, на чему сам јој веома захвална.

Uz njih je bio i jedan "Gagarin" od gume, mnogo manji, kog je neko od familije doneo iz SSSR-a. Za njega su mi pričali da je, nekada, imao i vizir na šlemu i da su se muški članovi porodice "ubili" od pokušaja da taj vizir skinu pre nego što mi ga daju (da se dete ne povredi). I posle par sati zaključiše da je nepomeriv i veselo dadoše šestomesečnoj meni Gagarina. Uđu u sobu posle pola sata, a ja se veselo igram. U jednoj ruci Gagarin, u drugoj, naravno, vizir.




Marinu sam imala negde do srednje škole. Ruke su joj, u međuvremenu negde netragom nestale, svuda je imala tragove "šminkanja", ali, meni to nije smetalo. Na kraju ju je keva neceremonijalno zafrljačila u đubre dok sam bila u školi jer: "Već si velika, ne treba ti!"


Их! Па то баш није било лепо од твоје маме.
Мада, и моја је умела да уради сличне ствари. Сећам се предивно илустроване књиге песама чика Јове Змаја, која је завршила код наших кумића. А била је тако посебна, са цртежима к'о да су тек изашли из "Невена". Ма, нешто сасвим посебно...
А то није била једина богато и лепо илустрована књига коју је проследила млађој деци. Многе ми и сада баш недостају, мада, с друге стране, севап је што је још неко могао да ужива у њима.
mlekac mlekac 22:32 03.03.2020

Re: Marina i Ana

razmisljam


Их! Па то баш није било лепо од твоје маме.
Мада, и моја је умела да уради сличне ствари. Сећам се предивно илустроване књиге песама чика Јове Змаја, која је завршила код наших кумића. А била је тако посебна, са цртежима к'о да су тек изашли из "Невена". Ма, нешто сасвим посебно...
А то није била једина богато и лепо илустрована књига коју је проследила млађој деци. Многе ми и сада баш недостају, мада, с друге стране, севап је што је још неко могао да ужива у њима.


Jedina stvar koju joj nikad nisam oprostila bila je biblioteka bajki iz celog sveta, onih divnih, sivih, koju mi je tetka poklonila. Nekih tridesetak knjiga koje je moja majka uredno poklonila ne znam kome dok sam bila na raspustu... Objašnjenje joj je bilo u fazonu: "Pa sve si pročitala a znaš li koliko su mesta zauzimale?"

Nikad nije shvatila moju ljubav prema čitanju. Ona je čitala samo i isključivo ukrštene reči.

razmisljam razmisljam 15:58 04.03.2020

Re: Marina i Ana

mlekac

Jedina stvar koju joj nikad nisam oprostila bila je biblioteka bajki iz celog sveta, onih divnih, sivih, koju mi je tetka poklonila. Nekih tridesetak knjiga koje je moja majka uredno poklonila ne znam kome dok sam bila na raspustu... Objašnjenje joj je bilo u fazonu: "Pa sve si pročitala a znaš li koliko su mesta zauzimale?"

Nikad nije shvatila moju ljubav prema čitanju. Ona je čitala samo i isključivo ukrštene reči.


На сву срећу, мени су све те књиге бајки на окупу, мада су их моја деца, морам признати, слабо отварала. Али нека их... Можда их се дохвати неко од њихове деце. Никад се не зна.
Какогод, мени су добро дошле и при писању матурског рада о постанку човека. Искористила сам у уводу предања на ту тему најразличитијих светских народа што је комисију оборило с ногу, јер је приступ теми у том сегменту био сасвим необичан.

ephemeris ephemeris 14:15 02.03.2020

Koliko su lutke anatomski verodostojne?


razmisljam razmisljam 20:02 02.03.2020

Re: Koliko su lutke anatomski verodostojne?

ephemeris


Богами, мој у причи описани мали Јапанац је био.
denovo denovo 17:24 02.03.2020

Lutke i lutani

Да знаш и да нису. Мада си ових лутака можда могао и да ме поштедиш. Није да нешто патим за тим да ма шта сазнам о њима.


Evo brišem jer mi nije namera da kvarim tvoj ,,narativ,, (što bi voleo da kaže Krlooo) na temu ,,mile divne uspomene,,




Sve je otišlo do đavola.
razmisljam razmisljam 20:03 02.03.2020

Re: Lutke i lutani

denovo

Nisu lutke što su nekad bile.


Да знаш и да нису. Мада си ових лутака можда могао и да ме поштедиш. Није да нешто патим за тим да ма шта сазнам о њима.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 21:21 02.03.2020

Re: Lutke i lutani

Divna tema i lepo napisano.

Barbie - To uzbudjenje kad sam dobila prvu Barbi iz Italije, sa uskim licem i bademastim ocima, plavom, kosom....uffff. Pa onda ne smem da otvorim kutiju u kojoj je da nesto ne pokvarim.

Onda posle su dosle neka bzvz Barbi kao latinoamerikanka, mama kupila, po svom ukusu, posle Skiper i Ken a onda i neka sa dugom plavom kosom sva u pink i Barbie pas, Ruski hrt koliko se secam sa roze lezaljkom. I nikad dosanjana i do kraja i izmastana Kuca za Barbi. Uvek napisana kao zelja za Ng, rodjendan, sta god. Dan danas da vidim Kucu za Barbie, srce bi mi stalo kao da vidim simpatiju iz detinjstva koji se nista promenio nije, npr.

Ali.... pre Barbie sam imala veliku kolekciju onih malih automobilica, i znala sam na ulici iz daljine da samo vidim zadnji deo auta i kazem marku. I sve rase pasa kao i vrste dinosaurusa znala sam, verovatno i dan danas znam.

A jel se seca neko iz Beograda voza u izlogu kancelarije Z stanice u Milovana Milovanovica/ Gavrila Principa. Uffffffff!

Mislim da sam i dan danas izmedju voljenja Barbi stila i toga da volim emisije na Histori chanelu o tome kako se gradi nesto veliko, plus umem da "presevam" u fudbalu. Ouiiiiiiiiiiiiiii.
razmisljam razmisljam 23:26 02.03.2020

Re: Lutke i lutani

jednarecfonmoi
Divna tema i lepo napisano.


Благодарим.

Barbie - To uzbudjenje kad sam dobila prvu Barbi iz Italije, sa uskim licem i bademastim ocima, plavom, kosom....uffff. Pa onda ne smem da otvorim kutiju u kojoj je da nesto ne pokvarim.

Onda posle su dosle neka bzvz Barbi kao latinoamerikanka, mama kupila, po svom ukusu, posle Skiper i Ken a onda i neka sa dugom plavom kosom sva u pink i Barbie pas, Ruski hrt koliko se secam sa roze lezaljkom. I nikad dosanjana i do kraja i izmastana Kuca za Barbi. Uvek napisana kao zelja za Ng, rodjendan, sta god. Dan danas da vidim Kucu za Barbie, srce bi mi stalo kao da vidim simpatiju iz detinjstva koji se nista promenio nije, npr.


Значи, да утефтерим да су ти Барбике биле омиљене и омиљеније и најомиљеније...

А што се неиспуњених жеља тиче, знаш, можда је то и добро, јер увек имаш још нечему да се надаш.
Уосталом, ако ћемо право, не видим ни један једини разлог да себи сада не испуниш ту жељу ако је већ толико велика.
Одрасла си? Па шта? То не спада у прихватљива оправдања.
Приуштити себи малу радост с времена на време велика је ствар. Осим тога, када кућицу изгустираш, можеш је лепо поклонити неком новом цуретку који ће је волети. Куд ћеш лепше од тога?

Ali.... pre Barbie sam imala veliku kolekciju onih malih automobilica, i znala sam na ulici iz daljine da samo vidim zadnji deo auta i kazem marku. I sve rase pasa kao i vrste dinosaurusa znala sam, verovatno i dan danas znam.


Мала енциклопедија.
Мислим да смо сви у неком узрасту били експерти за тако неке мало ишчашене области. Тако то ваљда иде...

Mislim da sam i dan danas izmedju voljenja Barbi stila i toga da volim emisije na Histori chanelu o tome kako se gradi nesto veliko, plus umem da "presevam" u fudbalu. Ouiiiiiiiiiiiiiii.


Ооо, твоја умешност у фудбалу ме фасцинира! Капа доле.

И добродошла у моје блогодвориште.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 00:34 03.03.2020

Re: Lutke i lutani

Hvala za divan docek Razmisljam.

A ovo za enciklopedije, moguce da je tako da smo nekadasnja deca, mi,mbili ti mali poznavaoci neke cusne oblasti.

Mozda toga vise nema jee sve je na netu.

Da bi kucica za Barbie imala smisla, moras da imas i lutke.

Ima tu jos zauvek voljenih predmeta. Nalepnice sa mrdavim ocima, mali servis za lutke, jao pa neke lutke,mto ces ti znati koje su bile,minijaturne i lezale su u malim pastelnim krevetima, kao bebe neke s kapicama.
razmisljam razmisljam 14:54 03.03.2020

Re: Lutke i lutani

jednarecfonmoi
Hvala za divan docek Razmisljam.


Нема на чему. Увек ме обрадује када неко пожели да сврати у моје блогодвориште, па у складу са тим и реагујем.

A ovo za enciklopedije, moguce da je tako da smo nekadasnja deca, mi,mbili ti mali poznavaoci neke cusne oblasti.

Mozda toga vise nema jee sve je na netu.


Мислим да има и сада. Деца су сунђерчићи који упијају све на шта наиђу и жељна су нових речи, нових доживљаја, необичних стварчица... Зато не сумњам да и данас постоје мале брбљиве енциклопедије најразличитијих "бесмислица". Могуће да смо само у годинама где их ређе сусрећемо, па нам се чини да смо ми били другачији. Или смо само себично-носталгично убеђени да смо били бољи.

Da bi kucica za Barbie imala smisla, moras da imas i lutke.


То је бар лако. Посудиш пар комада негде из комшилука на пар сати сваког дана, јер свакако нећеш моћи да се играш од јутра до сутра, а као надокнаду позајмиш своју кућицу да не стоји бескорисна у међувремену.

Ima tu jos zauvek voljenih predmeta. Nalepnice sa mrdavim ocima, mali servis za lutke, jao pa neke lutke,mto ces ti znati koje su bile,minijaturne i lezale su u malim pastelnim krevetima, kao bebe neke s kapicama.


Нешто се као кроз маглу присећам луткица о којима причаш. Везујем их за вашарске тезге. Не знам зашто...
razmisljam razmisljam 15:37 03.03.2020

Re: Lutke i lutani

denovo
Да знаш и да нису. Мада си ових лутака можда могао и да ме поштедиш. Није да нешто патим за тим да ма шта сазнам о њима.


Evo brišem jer mi nije namera da kvarim tvoj ,,narativ,, (što bi voleo da kaže Krlooo) na temu ,,mile divne uspomene,,


Није ми била намера да бришеш свој пост. Није да сам као нешто била баш превише погођена њиме. Само се трудим да прескачем приче о ововременим луткама са насловница, тако да ме је мало жацнуло што сам налетела на њих баш на свом "наративу."
Дакле, слободно врћи слике назад, што се мене тиче.

И свакако, хвала на увиђавности, сем ако, можда, твој коментар није малчице саркастичан.
Но, какогод...

Sve je otišlo do đavola.


Ту бих се могла сложити са тобом.
denovo denovo 20:23 05.03.2020

Re: Lutke i lutani

И свакако, хвала на увиђавности, сем ако, можда, твој коментар није малчице саркастичан.
Но, какогод...


Nije sarkastičan.
razmisljam razmisljam 15:31 06.03.2020

Re: Lutke i lutani

denovo

Nije sarkastičan.


Драго ми је.
G.Cross G.Cross 21:24 02.03.2020

Marso

Mojoj lutki je bilo ime Marso. Što je skraćeno od Marsovac. Kosmonaut od jedno 15 sentinetara sa plasticnim 'šlemom' koji je mogao da se skine. Vrlo nalik sa Toy story tipom. I ja bih se pokrio jorganom po glavi i mi smo leteli kroz galaksije.

Mnogo godina kasnije, kao student na našem tavanu sam našao plastični pištolj koji sam kao dete koristio. I tražio sa velikom nadom da nadjem i Marsu.


Ali on je izgleda već odavno bimovo sebe u neki drugi time/space. Nadam se da je OK, koje i sebi želim.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 21:43 02.03.2020

Re: Marso

Jao sto mi je ovo super za Marsa.
Ja sam imala i jednog lava bez imena kao i Berniku zbog sna o Bernandincu iako je bila koker spanijel i licila na pravog psa.

Uf, bila je neka lutka jazavicara koji je licio na pravog i hodao. E to su bila vremena, nisam ga nikad dobila ali je ostao u secanju.

A putovanje kroz vreme, druge dimenzije, svemir, to je zauvek ostalo tu negde blizu duse.
razmisljam razmisljam 23:29 02.03.2020

Re: Marso

G.Cross
Mojoj lutki je bilo ime Marso. Što je skraćeno od Marsovac. Kosmonaut od jedno 15 sentinetara sa plasticnim 'šlemom' koji je mogao da se skine. Vrlo nalik sa Toy story tipom. I ja bih se pokrio jorganom po glavi i mi smo leteli kroz galaksije.

Mnogo godina kasnije, kao student na našem tavanu sam našao plastični pištolj koji sam kao dete koristio. I tražio sa velikom nadom da nadjem i Marsu.


Ali on je izgleda već odavno bimovo sebe u neki drugi time/space. Nadam se da je OK, koje i sebi želim.


И ја се надам да је Марсо ок где год да је, јер је то заслужио тиме што ти је улепшао део детињства.
Наравно, желим свако добро и теби.

Н.З. Извињавај што питам, али морам. Јеси ли ти у међувремену мењао коментар или сам ја само сањала да си помињао серију "Изгубљени у свемиру" и то да је недавно снимљен римејк?
( Волела бих да нисам сањала. Иначе бих морала да зовем у помоћ. )
mirelarado mirelarado 00:55 03.03.2020

Re: Marso

"Изгубљени у свемиру"


Pošto sam napravila belaj s onom Tinom, pokušaću da se izvadim sasvim drugačijim lutkama koje volimo evo već u trećoj generaciji. Moji ljubimci su Zver, švedski kuvar i onaj prestravljeni asistent u laboratoriji.


G.Cross G.Cross 06:03 03.03.2020

Re: Marso

Н.З. Извињавај што питам, али морам. Јеси ли ти у међувремену мењао коментар или сам ја само сањала да си помињао серију "Изгубљени у свемиру" и то да је недавно снимљен римејк?


Da, pa sam izbrisao. Izgledalo mi irelevantno za osnovni komentar.

Jel neko gleda novi Picard Star Trek?

Meni bas lepo legao (došao do 4. Epizode).
razmisljam razmisljam 15:03 03.03.2020

Re: Marso

mirelarado

Pošto sam napravila belaj s onom Tinom, pokušaću da se izvadim sasvim drugačijim lutkama koje volimo evo već u trećoj generaciji. Moji ljubimci su Zver, švedski kuvar i onaj prestravljeni asistent u laboratoriji.


Је л' Звер беше бубњар у бенду? Ако јесте, придружујем се у омиљеност га. А и другу двојицу 'ладно могу да сврстам у своје фаворите.

Сматрај да си се овим искупила и у целости и у појединостима.

Него, види на шта сам натрчала мотајући се по сликама на којима су лутке:



Та књига је постојала у библиотеци мојих родитеља и занимљиво је да никада нисам дошла на идеју да је прочитам, упркос наслову. Мислим да ћу је првом приликом потражити.
razmisljam razmisljam 15:17 03.03.2020

Re: Marso

G.Cross

Da, pa sam izbrisao. Izgledalo mi irelevantno za osnovni komentar.


Ух, сад ми је лакше!
Мада ми је криво што си мењао коментар, јер сам се баш спремала да кажем како сам ту серију мнооого волела и пратила са великим интересовањем, кад оно - цврц!
Но, свеједно сам сад рекла шта сам имала.

Jel neko gleda novi Picard Star Trek?

Meni bas lepo legao (došao do 4. Epizode).


Не гледам серије годинама, тако да је мој одговор одречан.
Надам се да ћеш са неким другим бити боље среће.
G.Cross G.Cross 17:31 03.03.2020

Re: Marso

razmisljam
mirelarado

Pošto sam napravila belaj s onom Tinom, pokušaću da se izvadim sasvim drugačijim lutkama koje volimo evo već u trećoj generaciji. Moji ljubimci su Zver, švedski kuvar i onaj prestravljeni asistent u laboratoriji.


Је л' Звер беше бубњар у бенду? Ако јесте, придружујем се у омиљеност га. А и другу двојицу 'ладно могу да сврстам у своје фаворите.

Сматрај да си се овим искупила и у целости и у појединостима.

Него, види на шта сам натрчала мотајући се по сликама на којима су лутке:



Та књига је постојала у библиотеци мојих родитеља и занимљиво је да никада нисам дошла на идеју да је прочитам, упркос наслову. Мислим да ћу је првом приликом потражити.



Bila je i Poljska TV serija kod nas.Vrlo popularna.
mirelarado mirelarado 17:35 03.03.2020

Re: Marso

Та књига је постојала у библиотеци мојих родитеља и занимљиво је да никада нисам дошла на идеју да је прочитам, упркос наслову. Мислим да ћу је првом приликом потражити.


Ubedila si me! Da pročitamo pa da razmenimo utiske.
G.Cross G.Cross 19:20 03.03.2020

Re: Marso

mirelarado
Та књига је постојала у библиотеци мојих родитеља и занимљиво је да никада нисам дошла на идеју да је прочитам, упркос наслову. Мислим да ћу је првом приликом потражити.


Ubedila si me! Da pročitamo pa da razmenimo utiske.


Lalka.
mirelarado mirelarado 01:42 04.03.2020

Re: Marso

Је л' Звер беше бубњар у бенду?


Baš on. Animal.


razmisljam razmisljam 15:45 04.03.2020

Re: Marso

G.Cross

Bila je i Poljska TV serija kod nas.Vrlo popularna.



Је ли? Када? Уопште је се не сећам.
razmisljam razmisljam 15:46 04.03.2020

Re: Marso

mirelarado

Ubedila si me! Da pročitamo pa da razmenimo utiske.


Договорено!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana