Mnogi ljudi od nauke su se na C19 temu, ako im se mišljena razlikuju od zvaničnih, sakrili donekle iza pseudonima na raznim sajtovima, da ne bi rizikovali otkaze, gubitke grantova za istraživanje, ili bar kucanje na vrata besnih i raspištoljenih B92 blogera.
Jedan on njih piše na substacku pod imenom "eugyppius", ovih dana sad na vruću temu efikasnosti C19 vakcina.
I sada mu je subtrack (uža oblast na koju se trenutno skoncentrisao) negativna efikasnost C19 vakcina.
Naime, kako efikasnost vakcine slabi vremenom prosečan blogo-ljubitelj i poštovalac nauke bi očekivao da ta efikasnost u najgorem slučaju ume da spadne na nulu - tj da se vakcinisani vrate u istu grupu kao nevakcinisani po osetljivosti na nove mutante.
Ali, to nije slučaj, i kako nedelje i meseci prolaze Public Health England podaci pokazuje kako u raznim starosnim grupama efikasnost vakcina postaje negativna - vakcinisani imaju veće šanse da se zaraze od nevakcinisanih, viral loads su im veliki, i postaju zarazniji po okolinu od nevakcinisanih - u zavisnosti od vremena koje je proteklo od vakcinisanja.
Prvo su to bile samo osobe starije od 60 godina, pošto su prvi vakcinisani, a sada to važi za sve starije od 30 godina. U starosnoj grupi od 40-50 godina vakcinisani sada imaju duplo veće šanse da se zaraze od nevakcinisanih. Očekuje se da će se to s vremenom desiti i mlađima.
... na rezervni položaj.
Ovo je blog posvećen Pajinom oblaganju stola limom i naravno temi c) razno.
Čisto da se nađe, ako bi neko nešto intelektualno evo i malo istočnjačke filozofije, a može i nutricionizam.
Valjda bi posle ovog naslova maltene bilo suvišno išta objašnjavati. Ko se ne bori za ideologiju, već za principe života, humanosti... njemu će ovakav naslov biti nešto sasvim normalno. Ko se vezao za ideologiju, naročito ukoliko je pod njenim okriljem proveo mladost i zrelo doba, osetiće ovaj naslov maltene kao psovku na svoj račun. Za one druge, odmerene će to biti dobra prilika da se, dakle bez isključivosti kakvu po prirodi stvari podrazumevaju ideologije, podsete nekih postulata normalnosti. Možda je ovo dobra prilika da se prodiskutuje.
Po internetu ima dosta članaka koji skreću pažnju na interesantne delove priče vezane za Covid19 (C19), od raznih preventivnih mera, uključujući vakcinaciju, preko terapija u raznim fazama bolesti, do objašnjenja prirode dugoročnijih posledica i kako ih smanjiti ili eliminisati.
Povod za ovaj blog je doticanje Long Covida na Natašinom blogu, mogućih posledica izlaganja spike proteinu virusa ili iz vakcina, preventive, i posebno uloge Vitamina C - svi smo čuli za oksidaciju, ali malo ljudi kojima hemija nije bliska profesiji kojom se bave mogu precizno da kažu šta je to, zašto je toliko opasna, ili riskantna, i kako protiv nje i u kvantitativnom smislu - kako, kada i koliko Vitamina C, na primer.
S vremena na vreme se pojavi članak koji skupi dosta objašnjenja, hipoteza dobrih pa i najboljih u raznim oblastima, pa linkova na naučne radove ili praktična iskustva na jednom mestu. Na dnu ovog teksta je link na jedan od takvih članaka. On je dugačak za prevod, a neko sažimanje rizikuje gubitak nekome bitnih informacija, pa ga ja prilažem kao link.
Koliko god da je pojava kinematografije, zajedno sa naizmeničnom strujom ili motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, već u 19. veku nagovestila dolazak novog doba, prvi filmovi su bili eonima daleko od nečega što danas pod njima podrazumevamo. Naime, u nekakvim začecima oni su u principu bili dokumentarni - mogli ste da gledate vozove kako promiču pored zgranutih posmatrača, ili da se radujete zajedno sa radnicima na izlazima fabrika. Sve dok se neko nije dosetio kako bi filmovi možda bili mnogo interesantniji ukoliko ne bi bili posvećeni realnim, već pre nekakvim fiktivnim likovima - čime je, po mnogima, upravo i započeo 20. vek.
Danas sam zanemela kada sam cula da je preminuo Marko Zivić.
Sve sam se nadala izguraće, mlad je, ali me je ta vest potpuno zaledila. Prošle nedelje Neša, danas Marko.
Ja se, evo, javno priznajem plašim da uđem u autobus, samoposlugu, da odem na posao zato što ima ljudi koji negiraju kovid.
Ti isti idu po raznim vračarama, energetskim tarapeutima i traže način da ih on zaobiđe, dok gledaju YouTube klipove i obrazuju se učenjem medicine kroz teorije zavere.
Volim i ja SF, ali ne u realnom životu gde postoji ova bolest.
Ako pogledamo unazad
Već dvadeset četvrta izjava da ćemo Srbe na Metohiji i Kosovu braniti ako zatreba. Te izjave duboko potresu zapadni svet, samim tim i albanske, tj. prištinske policajce koji nastave još-dan dva da tuku Srbe, a onda uplašeni zbog upozorenja poslatih sa bezbedno udaljene govornice u Srbiji odustanu, po planu. I tada mi shvatimo da je pobedio mir.
Nebojša Milenković, "Savršen antitalenat za sreću", Erotsko psihološki triler, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021.
Onemogućeni da promene život kojim nisu zadovoljni, junaci romana balansiraju širokom skalom raspoloženja, od depresije do orgastičke euforije, u isti mah oslobođeni i sputani težnjama ka erotskim i profesionalnim ispunjenjima. Savršen antitalenat za sreću višeslojna je priča koja teme ljubavi, braka, preljube, seksa, masturbacije, straha od samoće i napuštanja - ali i lične i kolektivne tabue - osvetljava iz različitih vizura, te je i čitalac, umesto da se opredeljuje, motivisan da prihvati i razume. Iskustveno potvrđujući Frojdovu tezu da svaki seksualni čin predstavlja proces koji uključuje najmanje četiri osobe, akteri romana uviđaju kako ishod onog što je u životu najvažnije uglavnom odrede okolnosti.
Smeštajući radnju u period od početka opsade Sarajeva do dana u kom je ubijen premijer Zoran Đinđić, povezujući ove događaje, Milenković piše o malom čoveku koji se, mimo svoje volje, našao u epicentru istorijskih lomova. Skupa sa akterima, ravnopravan junak ove knjige je i jezik kojim je pisana - saglasno Nabokovljevoj tezi da najbolji siže literature svakog pravog pisca predstavlja sam stil.
S izdavačkim popustom knjigu možete poručiti direktno od izdavača - Akademske knjige na ovom linku.