Pedeset godina nesvrstanih sa ovom vaseljenskom proslavom u Beogradu aktuelizovali su staru tezu da se pod Titom živelo bolje. Te naš pasoš je bolje važio nego sada, te plata nam trajala preko mesec dana, nije bilo siromašnih, a ni bezobrazno bogatih koji su sve nas pokrali, a da ne pričamo kakve smo sve fabrike imali... Na marginama „Bilo bolje za vreme Tita" razgovora vode se i razgovori da li nam je za vreme Miloševića bilo bolje nego sada? Da li je bilo bolje za vreme Koštunice ili sada?
Nije mi potreban ovaj prvi pasus da bih podsetio da su danas ljudi bez posla, privreda desetkovana, plate izdrže po šest-sedam dana umesto ceo mesec, oblačimo se u prodavnicama garderobe koju su neki drugi ljudi bacili, hranimo se u narodnim kuhinjama, investiramo po kladionicama... Ali niko ne diže glas.
Da nešto nema alternative, ovde je sasvim uobičajena fraza. Začudilo bi me da se objavi kako negde, u nečemu alternative ima! No, eto, radikali će, a valjda i neki drugi samonaglašeni rodoljubi, napraviti ekskurziju do Kosova.
“Šef poslaničkog kluba SRS Dragan Todorović izjavio je da delegacija neće ulaziti u sukobe sa pripadnicima Kfora ukoliko im ulazak na Kosovo bude onemogućen.” (B92)
Hrvatska je pred vratima Evropske Unije. HDZ, trenutno vladajuca stranka, nesumnjivo stranka koja je Hrvatsku dovela do pomenutih vrata EU suocava se ne samo sa izbornim porazom vec sa mogucnoscu da mnogi od vodecih ljudi ove stranke skupa sa svojim bivsim sefom karijeru nastave u Remetincu.
Za pristup EU, HDZ je morao pokazati Briselu da je spreman svoju deklarativnu borbu protiv korupcije potkrepiti necim mnogo ozbiljnijim od fino srocenih rijeci.
Mogu i ja obuci dres Dirka Novickog pa me to nece ciniti kosarkasem, ponajmanje ne najboljim. po istom principu HDZ-u nije pomoglo umotavanj u proevropsko ruho, ili prikljucenje porodici EU konzervativaca. Brisel je jednostavno ocekivao djela, odnosno rezultate.
:) kako za koga :)
Danas u 19:00 igamo sa Francuskom četvrtfinale EP u odbojci.
Realno možemo da dobijemo, iako smo podmlađeni, a Francuzi su nam ostali u ružnoj uspomeni iz polufinala EP 2003. posebno Ivanu Miljkoviću (jer mu je bio rođendan).
Danas u 20:00 igramo sa Rusijom četvrtfinale EP u košarci.
Realno možemo da ih dobijemo, iako smo povređeni, a Rusi su nam ostali u lepoj uspomeni iz četvrtfinala EP 2009. posebno Kosti Peroviću (jer je odigrao utakmicu života).
Sutra u 15:00 igramo sa Argentinom polufinale Dejvis Kupa
Realno možemo da ih dobijemo, iako smo umorni, a naši su nam ostali u najlepšoj uspomeni iz finala 2010.
Jaka i slobodna štampa je osnova svake demokratije. To je i najefikasnije sredstvo kontrole svih grana vlasti i državnih organa. Zbog toga je nacrt Medijske Strategije Srbije važan. Zbog toga su i primedbe koje su danas predstavnici medijskih udruženja zajednički izrazili zabrinjavajuće.
или Гордијев чвор јавног мњења
Gost autor: srdjazlopogledja
U svojoj osnovi ovaj tekst je prvo objavljen kao komentar na blogu kolege Borisa Drenče.
Вишегодишња мучнина Србије у међународним односима, без икакве назнаке краја, стеже поводом троугла питања Косово - ЕУ - НАТО.
Да то није проста мука, већ мучнина, сведоче дневне реакције јавности поводом сва три питања. При томе, власти Србије не показују довољно демократског капацитета, ни довољно спремности, да пред сопственим јавним мњењем приступе са довољно разумности, приземности, а и способности да иједно од тих питања отворено, коначно реше у домену који се чини могућим. Дакле без заблуда, унапред очигледно лажних обећања, и без непотребног улепшавања.
već opalo je, ni travke nema, pustoš je svud... Još od Maja meseca počeo sam da se pribojavam i strepim od brzodolazeće Zime i njene prethodnice Jeseni! Priznajem da sam se ovog Leta našetao bosonog u šorcu i golog mi atletskog poprsja, kao što odavno nisam. I sad dok ovo pišem, u gaćama sam (bokserice naravno, sitan karo) i bos. Suv sam k'o barut, svima oko mene puše se uši od vrućine a ja se noću ipak pokrivam frotirom i jednim ćebetom, zlu ne trebalo.
Možda je sve to moja uobrazilja i možda se na Kosovu ne dešava ništa što bi trebalo da me plaši. Možda je sve to lokalni folklorni običaj u kome se takmičari trude da dokažu da mogu dalje da pljunu i da im je barjak veći. Ono što se u Beogradu dešava (a glede Kosova) je možda samo ljubomorni pokušaj da se od lokalnog napravi međunarodno takmičenje.
Ovo je samo jedno od mnogih pripovedanja koje se može čitati i kao dečja priča ili naravoučenija ozbiljnije razmatrati. Kako koji vole, nek izvole.
Svi smo mi kao deca mnogo puta slušali, a kasnije i čitali naše junačke narodne pesme iz prekosovskog, kosovskog i postkosovskog ciklusa, buna i ustanaka , herojske borbe u 1. i 2.svetskom ratu, priče iz prošlosti o stradanjima ali i pobedama nad svakim zlom. Uglavnom, uvek su naši, a to znači i mi, bili pametniji, mudriji, duhovitiji, časniji, jači, lepši i..... sve naj, naj. Oni koji se nisu mogli prikazati takvima nisu ni našli svoje mesto u nadahnutim pričama i pesmama.
Evo jedne priče koju smo kao deca mnogo puta slušali,
Ljudi poseduju razne neobične sklonosti i strasti koje se mnogima čine devijantnim ili bliskim perverziji. Šta su uopšte devijacije, ko ih i kako determiniše, i da li ih sami konstruišemo zatrovani predrasudama, rigidnim ubeđenjima i večitom potrebom za osudama? Fetišizam je pojava koja se većinski jednostrano smatra devijacijom i o tome se retko piše afirmativno. Ne tretira se kao uobičajena, stečena ili urođena sklonost, već i dalje predstavlja tabu. Tabui egzistiraju u tabuiziranom društvu, a tabuizirano društvo je nazadno, pa samim tim i opasno. Ono vidi devijaciju i nastranost čak i tamo gde ih nema. Dokle god ne prelazi u nekontrolisanu opsesiju i ne utiče štetno ili razarajuće na nečiji psihološki status i kvalitet života, svaki fetiš je normalna pojava.
Fetišizam (Fetishism) je otvoreno ili pritajeno obožavanje predmeta ili delova tela, odnosno praksi koje nas "pale" - uzbuđuju, čine srećnim i ispunjenim, što često i pored omasovljene zablude nije vezano za koitalni seks, genitalije i seksualni vrhunac, tj. orgazam. U raznovrsnoj paleti ženskih i muških fetiša, najupečatljiviji i najzastupljeniji su muški fetiši, pa stoga ovaj tekst posvećujem njima.
Najčešći fetiši su vezani za odevne predmete koje muškarci uglavnom ne koriste na sebi, ali ih zato vole videti na svojoj partnerki. Prednost se daje uniformi, odnosno kostimu (medicinske sestre, sobarice, policajke, učiteljice, monahinje, prostitutke...), a u vrhu liste su i kožna odeća, aksesoar (kape, šeširi, lisice, perike), najlon čarape, halteri, donji veš (gaćice i brushalteri od mreže i čipke), lateks, plastika, maske na licu, ili obuća sa visokom štiklom (čizme, cipele, sandale, papuče). Što se tiče delova tela, dobro su poznati fetiš ženskih grudi, zadnjice, duge kose, ušiju i ruku, s tim što je sveprisutni fetiš ženskih stopala (Foot Fetishism), jedan od najinteresantnijih.
U prošlu sredu sam poslala email školi i zamolila za kopije Statuta, Poslovnike o radu Saveta roditelja i Školskog odbora, kao i Pravilnika o javnim nabavkama male vrednosti. Smatrala sam da mi je to neophodna 'literatura' za pripremu rada u Savetu roditelja, s obzirom da on daje saglasnost na odluke o ekskurzijama, izletima i rekreativnim nastavama, a na osnovu javne nabavke, dok su interesi roditelja u Školskom odboru zastupljeni sa jednom trećinom članova (tri od devet), te samim tim Savet roditelja ima direktan interes da bude upoznat sa njihovim radom. Ili bar jednu trećinu interesa.
Odmah u četvrtak dobijem emailom kopiju Statuta, ali ne i ostalu dokumentaciju.
Ne poštuje starije; ne poštuje renome; igra neizgrađenim mangupsko-folirantskim stilom.
Siledžijski udara lopticu, i namerno gađa ćoškiće.
Ukratko - Majstor!
Autor: Rodoljub Šabić
U petak uveče, po isteku radnog vremena, na elektronsku adresu Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Ministarstvo finansija dostavilo je Predlog rebalansa budžeta Republike Srbije za tekuću godinu. I sadržina tog akta i način njegove pripreme i način njegovog dostavljanja potvrdili su, nažalost, neshvatljivu već godinama upornu nespremnost kreatora budžeta da odustanu od stare, štetne, potpuno kotraproduktivne prakse.
Ovakav način pripreme Rebalansa budžeta dvostruko je kontraproduktivan.
Zelena i plava boja teniskog terena, i crvena boja Djokovicevih patika dala je pun vizuelni spektrum ovoj servi. Bele sare po terenu i senka Noletovog tela u punoj brzini dosledno su prikazale energiju koju tenis zahteva.