Dragi drugari,
Juce se u 16h po nasem vremenu rodio mali Spira. To je drugi sin po redu u lozi Spiridonovica. Moja ljubav i srce, Gospodja Spiridonka, se oseca dobro pa koristim i ovu priliku da joj se zahvalim na ovom predivnom poklonu.
Sve vas pozdravlja
Porodica Spiridonovic
Zidovi su se krunili pod naletom vetra i kiše, opiljci su padali po sedištima autobusa. U podu je bilo nekoliko rupa, ali je na najvećoj nedostajao poklopac. Vlaga koja je mirisala na urin pacova uvlačila se u unutrašnjost osakaćenog vozila. U šaragama je treperila sveća.
…zidovi valjda... zatvaraju se... pogoršana bolest... prevazilazeći tokove svesti…
Ruka je gubila kontrolu nad olovkom koja je skliznula niz list papira. Pacov koji je uspeo da se popne na vrh rupe provirio je unutra. Vetar je oborio neke šipke koje su bile naslonjene na autobus. Metalni zvuk kršenja uplašio je glodara i on je pao nazad u rupu. Ruka se trgla iz sna. Napipavala je gde je olovka.
s osobitim zadovoljstvom predstavljam vam radove moje drage prijateljice - priganice.
mozaik od živih mušalja
Koliko je potrebno da se trenutak pretvori u sliku.
Pa, da privedemo kraju i ovu glavu.
Autor je trenutno negde na slavama, ali je, naravno, poslao pozdrave svim svojim vernim čitaocima.
Dok su odmicali hodnikom od Otolfove trpezarije, Frija primeti da se na Kjuovom čelu kupe graške znoja. Vilenjak je hodao uspravno, kao da ne oseća nikakvu bol zbog svojih slomljenih rebara.
Tamnokosa ga upita:
- Šta ti je trebala ona predstava sa sveštenikom, kada si ranjen i bilo bi ti mnogo bolje da si odmah posle dvoboja otišao? -
Na Krfu, dok sam u hladu pomorandže i limuna pio poslepodnevnu kafu, čuo sam je i sinulo mi je! Sinjavalo je to meni i ranije ali se razbijeno svakodnevnim koještarijma gubilo i nestajalo. Slušam ih ceo život i pored vrapčića, najdraže su mi ptice! Kad ih vidim onako sivkasto plavičaste sa crnom trakom oko vrata, uvek mi na pamet padne Dega...pa i Riri Lotrek, ma i Mone i Mane i Renoar...
E da, šta mi je to sinulo dok sam... Gugutka je jedina ptica na svetu...evo opet mi je sinulo, ustvari ovoga časa se setih jedne od kratkih priča Brane Crnčevića iz zbirke Dnevnik jednog... Mrzi me da tražim knjigu ali ću je prepričati po sećanju, ukratko.
Napravio čovek piramidicu. Finansijsku. Uzimaš pare od ljudi i plaćaš odlične kamate. Kao imaš super "šemu" za investiranje. Mnogo bolje od bilo kog drugog. Čak 10-12% godišnje (znam, ne izgleda neka pljačka). A u stvari ništa nigde i ne investiraš.
Zadah se naročito pojačava kada se uključi televizor ili otvore stranice dnevne štampe. Na sve strane razbacani ostaci Miloševićevog režima, koske koje sada služe za glockanje, odnosno za skretanje pažnje
Sa malim i razumnim zakašnjenjem, dok nije postalo nepristojno...
I još za one kojima je tekst do sada promakao, dešava se...
Uživajte, slušajte glasno, srećan rođendan Don.
Video sam te sinoć kako ulećeš u Maxi
danas si mi mahala pre ulaska u taksi
sutra ću te čekati na putu do Kineza
da li te od mene podilazi jeza?
Zadovoljstvo mi je da prenesem uvodni deo romana Jasmine Kan "XL" koji je ( zajedno s drugim njenim rukopisom "Nepovratno") objavio http://www.unibook.com/, zagrebacki online izdavac s centralom u Briselu i sa vise od 5000 do sada objavljenih naslova.
gost : Jasmina Kan
I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu kada su rođeni moji roditelji, istog dana, iste godine, 20. februara. Pošto sam im čestitao rodjendan 20 februara 1992 godine uputio sam se ka Sebastijanu, tada još uvijek živom banjalučkom klubu. Prohladno februarsko veče bilo je rezervisano za Ekatarinu veliku.
Sala je, trivijalno zaključujem, bila premala za sve koji su to veče htjeli da zajedno sa Milanom i Megi prokrstare menjajući dan za noć, naznajući da idu
Ah, bez kucice - kakva slobodica!
Upozorenje: ne mrvi prvi - mravi su pravi.
Sve dok je sunca, bice nama ovde lepo.
U hlad, u hlad! - rece puz, i ode u hlad.
Ali kakav je ovo dorucak, u podne! - rece puz, lezeci uzduz.
Oslonjen na trav - ku-ku, rece mrav - sta je ovo! Ooo, nista novo.
I ode tamo. Ili bese ‘vamo?
Puzu ostavio duzu od dve trave da ga golicaju povrh glave.
Cccc, piknik ili sta je, bitnik od mrava postaje.
Jedan zabac, i jos jedan vrabac, otkrise puza kako dise srecno i polako.
Ah, lunch! - uviknuse skupa. Silly bunch