Dakle, zašto istražujemo Mars?
Mars je prosto stvoren za istraživanje.
Ako čekamo na državu i fakutet nikad nećemo imati satelit
- stara srpska poslovica
U astronomiji satelit je malo telo koje kruži oko većeg i tako ga prati na njegovom putu oko zvezde. U Sunčevom sistemu ih ima više od 160. Ne zna se tačan broj jer nisu svi otkriveni. To su prirodni sateliti, a nas interesuju veštački. Prvi veštački satelit bila je metalna kugla veličine lopte za košarku. Imao je u prečniku
Novine i kutijice s natpisom ...dim šteti ljudima u vašoj okolini, najčešće kupujem na kisoku uz Bulevar R. Otvoren je 24 sata, uvek imaju sitniš i ne moraš da brineš šta će ti reći kad im rano ujutru zavijoriš hiljadarkom k'o zastavicom za doček ruskog predsednika. Ponekad tu kupim i plavi „Orbit" kad bih da utajim koliko volim dobar roštilj na prazan stomak.
Prava
Predlažem da jednom nedeljno, u posebnom terminu, u trajanju od 15 do 30 minuta ide TV emisija pod nazivom DOBRE VESTI.
Koncepcijski, nova TV emisija DOBRE VESTI bila bi krupan i hrabar pomak u pogledu tretmana informacija kod nas, u duhu poruke "Dosta nam je loših vesti!".
DOBRE VESTI sastojale bi se od zanimljivih DOBRIH informacija, agencijskih, WEB i iz štampanih medija, kao i kvalitetnih TV priloga: iz sveta, iz susednih država i, naravno, iz naše zemlje.
Takodje, TV emisiju DOBRE VESTI uredjivali bi slušaoci
Proizvodnja magle u graničnom prostoru izmedju pobede i poraza svakako je najstariji zanat kod Srba. A prodaja te magle i dalje je unosan biznis grupe
Trenutno je zamenjuje nastavnik fizičkog!
******************
Ovo je pravna država: poštuju se svi prirodni zakoni!
*****************
U Srbiji se gradjani pitaju za sve i svašta im se dogadja!
*****************
Para vrti gde burgija neće,
Po svemu sudeći, situacija u Srbiji je sve crnja i crvenija, podvučena - žutilom! Sukob dve frakcije agenata ratnih profitera, Tadićeve i Nikolićeve, nadlajavanje dva psa čuvara domaćih tajkuna, Djilasa i Vučića, glupirity šou program »štrajk žedju i gladju«, samo su najnoviji u nizu
Još jedna od, redovno, pogrešno tumačenih i shvaćenih, i od nekih modernista, često kritikovanih elemenata šiizma u muslimanskom svetu jeste privremeni ili Muta (muta’h) brak.
Definitivno je istorijski utvrdjena činjenica da je na početku Islama, u vreme početka objave i iseljenja Alahovog Poslanika, odnosno Muhameda, u Medinu, zajedno sa stalnim brakom medju Muslimanima bio praktikovan i privremeni,
Sta me briga ko si, bitno mi je kako slavis Zivot.
"Kanizsa Csillagai" (Zvezde iz Kanjize) to rade jednostavno opchinjavajuce. Manjina u manjini, pripadnici grupe od 40.000 dusa tzv. Beash romske zajednice sa juga Madjarske, iz regiona oko Balatona, ovaj bend peva na madjarsko-romskom, vlashkom i starorumunskom jeziku, a pesme im magicno prelaze ove, sa nase strane gledano, nemoguce jezicke barijere i besprekorno tacno prenose emociju, bilo da se raduju ili da su tuzni.
Tuzan, kao tuzni ciganin - izreka je u mom kraju kojom (naivno) pokusavate da se u opisu primaknete
Nego, znam da nije vreme, sta se sve danas ne resava i sudbinski ne razreshava, no kako nikad nece biti vreme, moram da pitam... Jel zna neko u ovom opsenarijumu magnifikumu od drzave sta je, gde je i kako je danas porodica Shetet?
Dalo intervju za nas najveci tabloid. OK. Ko sve nije bio u novinama, neka i njega mucenog.
Onda ga se u jednom trenutku stavlja pred konstataciju: "Za sve loše rezultate ove vlade krivite Mirka Cvetkovića".
Kraj citata.
FYI -- Mirko Cvetkovic je upravo onaj seriozni gospodin kojeg s vremena na vreme zaticemo na funkciji Predsednika Vlade Republike Srbije.
Odgovara nas opozicionar na tu konstataciju i kaze: "...Srbiji treba energičan premijer koji ima hrabrost da donosi odluke"
Dobro.
Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Godinama pišem i lečim se. Lečim se od tuge, nostalgije, promašaja, depresije i sebe. Pisala sam o mnogo čemu, ali o mom lepom, bačkom gradiću na severu ( ali baš severu Bačke ) nisam. Ne bih vas gnjavila geografskim položajem tog grada, tek da znate da je ravan i da smo Stevan Sremac i ja komšije. Dabome.
Veći deo svog detinjstva i devojaštva ( oh kako to daleko zvuči ) sam provela u kući sa dugačkim hodnikom i stazom od žute cigle. Preko puta kuće, najtiše komšije na svetu. Vikendom su obično pristizale nove, uz dugačke povorke ožalošćenih. Groblje. Dugo se pričalo da su tamo, baš na tom groblju, satanisti ( moćni rejndžeri ) obavljali svoje satanističke obrede. Toliko sam se plašila svega toga da ni u po’ bela dana nisam smela tom stranom ravnice. Ne, išla sam okolo, preko keja, gde god da je destinacija bila.